Josip Broz se odžao iako je Ivan Zvonimir Čičak slavodobitno primijetio – imena Tita više nema. Gradska uprava je pročitavši ujutro novine, poslala komunalce u istragu. Jednu nestalu ploču će zamijeniti, s dvije će odlijepiti folije, a možda postave i kamere
Tu negdje na ulaznim vratima zgrade, tu negdje između štekata kavana Kavkaza i Hamingwaya, tabla s kućanskim brojem. A na njoj jasno piše – Trg marašala Tita 1. Malo dalje još jedan »eksces«, ulaz u zgradu i kućni broj Trg maršala Tita 3. Trga Maršala Tita još uvijek je Trg maršala Tita! Formalno Čičak je ipak promašio cijelu loptu, ako ne i fudbal, jer formalno na Trgu itekako ima još koja ploč(ica) s Titovim imenom. Kako su to ploče s kućanskim brojevima preživjele, a one velike s imenom trga popadale, također je misterij, jer nikoga od onih koji su se pločama u subotu bavili, jučer na Trgu nije bilo. Tek je za pretpostaviti kako mala ploča nije tako atraktivan vab za prosječnog prosvjednika poput velike. A možda su i vijci kojim je pričvršćena za beton jednostavno čvršće neke naravi.
– Jutros sam, čim sam pročitao novine, dao komunalcima nalog da provjere što je s pločama – kazao nam je tako u nedjelju još prije podneva Davor Jelavić, pročelnik Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet.
Na upit je li moguće da dva tjedna nije službene ploče bilo, Jelavić odmahuje rukom. Sve su to novinski neki napisi, a ljudi k’o ljudi svašta gutaju. Na uput znači li to da će ploča na kojoj piše Trg maršala Tita i opet osvojiti sva četri kantuna trga, Jealavić kazuje: »Mora!« Mora, jer je tako i legalno i po propisima, a anarhiji i bezakonju nema mjesta, poručuje. Pače, da ne bi više bilo misterija s pločama ova će gradska uprava, čini se, učiniti i koraka više, otići korak dalje.
– Mislim da bi se moglo dogoditi da se stave kamere pa da se vidi tko to ploče skida – zaključuje Jelavić.
