Doslovno ostali bez krova nad glavom

Šesteročlana obitelj traži pomoć za obnovu izgorjelog krovišta

Sandra Sabovljev

Zlata Vejzović, jedina zaposlena osoba u obitelji, upalila je toga hladnoga jutra u veljači perilicu za rublje, koja je uz uključene električne grijalice dovela do preopterećenja mreže i požara koji je začas progutao krov

U rano jutro, 5. veljače ove godine, šesteročlana obitelj Vejzović ostala je u samo nekoliko minuta bez krova nad glavom. Zlata Vejzović, jedina zaposlena osoba u ovom kućanstvu, upalila je toga hladnoga jutra perilicu za rublje, koja je uz ostale uključene aparate, naročito elekrtične grijalice, dovela do preopterećenja strujne mreže na glavnom osiguraču, koji je iskreći zapalio daske na krovištu kuće u Završju.  – Čula sam da nešto pucketa, pomislila sam da se led na krovu topi, no onda je nestalo struje. Najmlađa kći je otišla na tavan i imala je što vidjeti. Srećom je izvukla živu glavu, sjeća se Zlata.   Požar se proširio u nekoliko minuta i za tili čas Vejzovići su postali beskućnici. Samohrana majka Zlata, njezino troje djece Jasmina, Damir i Zina, koja je i sama samohrana majka petogodišnjem Dini i sedmogodišnjoj Sabini.




Pomoć za Zlatu


Broj  žiro-računa na koji se mogu uplatiti novčane donacije  koje  bi  vratile Vejzoviće  u njihov  dom na  Završju  je – ZAGREBAČKA  BANKA– 3115742271.  Zlatu  Vejzović možete kontaktirati na  099 8411773.



– Od tada smo podstanari u Grmošćici kod Dragice Barišić koja i sama ima četvero djece. Grad nam mjesečno plaća 1.600 kuna za stanarinu i režije, no nažalost i taj novac kasni. Već smo dva mjeseca podstanari i na malom prostoru nas je 11-ero, zahvalni smo za pruženi smještaj, ali želja nam je što prije obnoviti našu kuću i ponovo biti u svoja četiri zida, no nemamo sredstava, kazuje Zlata Vejzović i dodaje da joj nije preostalo ništa drugo nego zamoliti sve ljude dobre volje koji imaji mogućnosti da joj pomognu.   – Svaka bi nam pomoć dobro došla i u novcu i materijalu i rukama, nastavlja Zlata. Napokon je zatoplilo, pa ćemo organizirati radnu akciju i očistiti krovište, a onda bismo trebali pokriti kuću i osposobiti instalacije za struju i vodu.   – Znamo da su vremena teška i da ljudi jedva krpaju kraj s krajem, no mi drugog izlaza nemamo nego tražiti pomoć. I nadati se. Osjećamo se kao prognanici i ne možemo dočekati da se vratimo u svoje dvorište. Svom domu se žele vratiti i prvašica Sabina i njezin brat Dino, kojega nezaposlena majka Zina zbog AHDH poremećaja, odnosno hiperaktivnosti i smetnji u govoru i razumijevanju svakodnevno vodi na terapije u Suvag.   – Dino je u ova dva mjeseca značajno nazadovao, stres je učinio svoje. Dijete to ne zna objasniti, no posljedice su vidljive i njemu nedostaje njegova soba i njegova dnevna rutina, žali se Zina.   Izvanredno stanje u kojem se našla ova obitelj ostavila je traga na svim članovima. Damir, student četvrte godine na Akademiji likovih umjetnosti zamrznuo je godinu, jer se mora angažirati na radu u kući. Zlata boluje od reumatoidnog artritisa i teško se kreće, ali ne može si priuštiti bolničko liječenje, jer obnova kuće je prioritet, a i njezino bolovanje bi im ugrozilo ionako nedovoljan kućni budžet.