Nikad nemam dovoljno novca, novac kao da me neće, moja financijska situacija je bezizlazna, samo su neke od rečenica kojima mnogi izražavaju svoj strah od siromaštva i negativne stavove prema novcu iza kojih se ustvari kriju sumnja u vlastitu vrijednost i osjećaj da im je opstanak ugrožen, mišljenja je Frederick S. Brown, autor knjige »Novac i duh« ima već trideset i pet godina iskustva kao osobni financijski savjetnik, koji poučava ljude kako otkloniti prepreke što ih ometaju u uspješnom raspolaganju novcem. 

    – Većina naših bojazni vezanih uz novac potječe iz obitelji. Roditelji uče djecu kako postupati s novcem i premda im namjera nije povrijediti, vrlo se često događa da im na taj način prenose svoje strahove, projiciraju svoje frustracije, napadaju njihovo samopoštovanje i usađuju im nesigurnost koja će ih u većini slučajeva pratiti do kraja života. Svi su ponekad tražili novac i čuli: »Želiš li me otjerati na prosjački štap?«, »Novac ne raste na grani«, »Zašto bi ti dali novac kad ga trošiš na gluposti?«. Možda je financijska situacija teška, pa roditelji to ne žele obznaniti djeci jer se boje da će ona reći drugima i osramotiti obitelj, no moje iskustvo govori, kaže Brown, da djeca često sama uoče da postoje novčane poteškoće i da su puno odgovornija pogotovo ako im se pruži prilika da sami zarade i raspolažu novcem. Ima roditelja koji strahuju da će djeca pokušati iskoristiti njihovu materijalnu situaciju, ali najviše je onih koji se vode uvriježenim vjerovanjem da su djeca prirodno neodgovorna prema novcu, te da im je potrebna »financijska kontrola«. 

   U strahu za egzistenciju

Jedan od primjera iz njegove prakse je slučaj danas pedesetsedmogodišnje Ellen koji pokazuje što se događa kad roditelji svoje strahove i vjerovanja o novcu prenose na djecu. Njezinim je roditeljima novac predstavljao statusni simbol, potvrđivao dobro porijeklo, inteligenciju, osiguravao privilegije i dakako bio je korišten kao sredstvo kontrole, manipulacije i moći. Ako je bila u dobrim odnosima s roditeljima, Ellen je imala ograničen pristup novcu, a ako su bili u svađi novca nije bilo. Nije imala pravo sudjelovati u odlučivanju o tome kako će se trošiti, a njezini su se stalno svađali oko toga. Pokušavajući kontrolirati koliko troši njihova kći, Ellen su roditelji učinili emocionalno i financijski nespremnom za napuštanje »obiteljskog gnijezda«. U strahu da neće znati upravljati novcem, te da će tako ugroziti svoju egzistenciju ostala je bez imovine i bez ušteđevine. Premda je na dubljoj razini poimanja shvaćala da novac nije izvor života, njezin ju je ego poticao da se ponaša neadekvatno i bilo je potrebno da sagleda financijsku prošlost svoje obitelji, shvati kako je ona utjecala na nju da bi se riješila strahova koje je naslijedila. 

    Veliki utjecaj na oblikovanje stavova ima i društvo koje daje poruku da se novcem mogu ostvariti sigurnost, ljubav, moć, sreća, te da je stoga životna misija juriti za njim i stjecati ga u neograničenim količinama. 

    – Velika su razočaranja onih koji su podlegli tom društvenom pritisku i posvetili svoj život stjecanju bogatstva nadajući se da će na taj način ispuniti prazninu koju osjećaju. Iako u duhu znamo da to neće ići tako, nedostaje nam snage da se tome odupremo, no kad-tad uviđamo da novac ne daje smisao životu i ne donosi mir, ističe Brown uvjeren da su osobe koje dvoje o osobnoj vrijednosti programirane strahovima koje su im nametnuli obitelj i društvo, a koji o tom vrlo raširenom problemu progovara i na svojoj internet stranici http://empoweringmoneysolutions.com. 

   Žene opreznije investiraju

Da su muškarci s Marsa, a žene s Venere mnogima je bilo jasno i prije no što je to ustvrdio John Gray i ponudio odgovore na pitanja o razlikama u stavovima, vrijednostima i načinu komuniciranja dvaju spolova. Knjiga koja se dvjesto tjedana nalazila na listi best-sellera »The New York Timesa« također je potvrdila da se muškarci i žene drukčije odnose prema novcu, a mnogi su se složili da bi zbog čestog zalaženja u slijepe ulice, na tom polju žene mogle ponešto naučiti od Marsovaca. 

    Osim što već sama pomisao na računanje i matematiku u žena budi tjeskobu, tu je i gotovo intuitivni osjećaj da će se netko, na neki način brinuti o njihovim financijskim potrebama što je potpuno razumljivo ako se uzme u obzir da filmovi i časopisi »nježniji spol« prikazuju kao opsjednut svojim izgledom i romantikom, a ne nekim višim vrijednostima. No, vremena se srećom mijenjaju i to zahvaljujući osiguravajućim društvima i tvrtkama koje se bave novčanim transakcijama i investiranjem koje su u želji za većim profitom krenule osvajati žensku klijentelu, te počele ulagati u njihovo obrazovanje, ispitivanja, proizvode, usluge, knjige i tiskovine čiji je cilj promijeniti odnos žena prema novcu. 

    Provedene ankete pokazuju da su žene puno opreznije kad ulažu novac, više od dvije trećine njih opisalo se konzervativnima kad je riječ o investiranju. Muškarci primjerice dvaput češće ulažu u dionice, a žene su sklonije sigurnijoj dobiti. No, dok se konzervativnost može tolerirati, pretjerani oprez može biti poguban ako se uzme u obzir da je životni vijek žena sve dulji i da je potrebno osigurati određeni prihod i kamate da bi se ugodno proživio život. To zahtijeva agresivniju strategiju budući da s mirovinom, pored bitki s inflacijom i porezima, stiže i ona s liječničkim troškovima.   

»U čarapu« i do 15 posto prihoda

Problem s kojim se suočavaju žene je i taj što češće zarađuju manje od muškaraca, mijenjaju poslove ili rade honorarno, te rjeđe stječu pravo na mirovinu. Procjenjuje se da tijekom četrdeset godina duge karijere žena zbog poroda i odgoja djece ili iz nekih drugih razloga u prosjeku nije zaposlena po sedam godina. Dok stručnjaci predlažu da se od mjesečnih prihoda na stranu izdvaja 10 do 15 posto, muškarci izdvajaju oko 3, a žene tek 1.5 posto. Štednja teško da može biti dostatna, pa sve više ljudi umjesto u čarapu ulaže u životna osiguranja ili mirovinske rente. Žene to čine rjeđe od muškaraca, a neprihvaćanje odgovornosti i nemaran odnos prema novcu plodno su tlo za katastrofu ukoliko se dogodi razvod, smrt u obitelji, gubitak zaposlenja, bolest ili neka druga iznenadna okolnost. Žene nemaju jasnu predodžbu koliko su ranjive u takvim slučajevima, često nisu upućene u financije članova obitelji niti su upućene da skupi sudski procesi i porezi mogu brzo pojesti roditeljsko nasljeđe. 

    No, pored oblačne strane postoji i ona vedrija. Mlade žene su puno samostalnije i informiranije, te bi stoga trebale biti spremnije uhvatiti se u koštac s financijskim izazovima koje pred njih postavlja život. Također, kasnije stupaju u brak i imaju više načina da si osiguraju ugodnu starost ne oslanjajući se isključivo na prihod muškog zaštitnika. Financijski se savjetnici, a dakako i tvrtke koje se bave novčarskim poslovima nadaju da će žene budući su prisiljene pobrinuti se za svoju budućnost, naučiti da svijet novca nije toliko odvratno mjesto, te da se, dapače, u njemu mogu i dobro zabavljati.