Hrvatski političari napredovali u korištenju društvenih mreža

Fejsam, dakle jesam

Daniel Radman

Internet je profiliran kao opušteniji medij pa političari tu još osjetnije funkcioniraju kao bilo koji drugi »celebovi« te se njihovo tweetanje i slične stvari prate ruku pod ruku s onim popularnih pjevača, glumaca ili običnih ekshibicionista



Ne samo da su licima i porukama zatrpali naše gradove i sela – iako je prošlo već tri mjeseca od izbora, neki plakati se još drže – nego sve intenzivnije ispunjavaju i onaj virtualni svijet. Hrvatski političari, koji su prije samo jednog desetljeća bili gotovo pa cijepljeni protiv interneta, danas su toliko napredovali da imamo i službeni Twitter profil hrvatske Vlade. Doduše, za njega je većina saznala tek nakon »snježnog gafa«, odnosno nakon što je legendarno gostovanje predsjednice splitske gradske skupštine Nevenke Bečić u Dnevniku prokomentirano s porukom »jadni Splićani«, što je kasnije, dakako, demantirano i pripisano pogreški administratora. 


    No, ne trebaju svima ni administratori. Tako je svojih pet minuta online slave imala i Marija Lugarić, zamjenica ministra znanosti, obrazovanja i sporta, svojim twittom da joj je »dosta svetih krava« u njezinom ministarstvu. I dok neki pozdravljaju iskorak politike u virtualni svijet, oni oprezniji, poput GONG-ovog izvršnog direktora Dragana Zelića, upozoravaju da takva vrsta komuniciranja ne smije biti svedena na ukras.     – U biti se ne primjećuju pomaci u otvorenosti Vlade, izjavio je Zelić, jasno aludirajući na to da sama prisutnost službenih tijela i političara na internetu ne mora nužno povući za sobom i veću transparentnost u njihovom radu.   

Matin emajl


Inače, valja podsjetiti da je informatički rječnik u svijet politike uveo Mato Arlović. Treba li napomenuti, i ovdje je bila riječ u gafu. Danas sudac Vrhovnog suda, a nekad SDP-ov saborski zastupnik, početkom prošlog desetljeća elektroničku poštu nazvao je »emajlom«, a otada stvari, kako se to uobičava reći, više nikad nisu bile iste. Da se u međuvremenu nije pojavio Ivica Kirin, vjerojatno bi ostala ona da se »prvi najduže pamti«. Međutim, istup bivšeg ministra protiv stranice »Jubito« uspio je premašiti popularnost i čuvenog Matinog »emajla«. Ne samo zato što je Kirinov spot na stranici YouTube dosegao gotovo milijunsko gledanje nego je Kirin tome uspio dati i političku dimenziju. Izjavom da je praćenjem računalnih IP-adresa saznao da iza plasiranja videosnimaka stoji SDP, zapalio je novu buktinju, gotovo priznavši nezakonito policijsko postupanje. Ministarstvo je kasnije moralo odbaciti sve tvrdnje o istrazi internetskog portala YouTube, a eto, tek smo prošlog mjeseca saznali da Kiro doista nije istraživao. Jer da jest, onda bi znao da je iza svega stajao PR-stručnjak Krešimir Macan, a ne SDP, što je Macan sada priznao. 



  Amerikanac Phil Mitsch, kandidat republikanaca za Senat, otvorio se na Twitteru kako bi mogao biti bliži svojim potencijalnim biračima. A onda je svojim biračicama poslao poruku da »budu vjerne, budu dame u dnevnoj, a kurve u spavaćoj sobi«, što je, smatrao je, u skladu s konzervativnim vrijednostima njegove stranke. Nakon što je zasut lavinom napada, uspio je potonuti u još veću gabulu opravdanjem kako mu nije bila namjera povrijediti ženski rod, a čak je rekao da je taj savjet čuo i od – žena! No, bio mu je to zadnji politički istup. Nakon spomenutog »izleta«, republikanci su mu povukli podršku, pa će zasjedanja Senata ubuduće moći gledati samo na TV-u, a u rasprave se uključiti samo na – Twitteru.





    Zapravo, ljude Macanove struke i službeno možemo »okriviti« što je politika ušla u online svijet. Da nije bilo sugestija PR-a, ne bi došlo ni do seljenja politike u ovu sferu. Dok su novinari prije pisali teme o tome koji političar ili stranka ima svoju web stranicu, danas su to postali uobičajeni standardi, kao što za 10 godina vjerojatno neće biti ni Vlade ni političara, ubrojivši i one iz »Trećeg svijeta«, koji neće biti prisutni na društvenim mrežama. Uostalom, i nama je to donedavno bilo nezamislivo, a danas čak i političari starije generacije, ako ništa, »poziraju« na internetu uz svesrdnu asistenciju svojih PR-ovaca.   


Umreženi Luka


Tako je nedavno revolucionar postao Slavko Linić, koji je YouTube iskoristio za »interview s narodom«. Preciznije, Linić je odgovarao na pitanja korisnika Facebooka i Twittera, a njegovi odgovori »ekskluzivno« su prikazani na »Jubitou«. I ovo govori u prilog da politiku internet, prije svega, zanima kao promidžba i ništa drugo. Istina, bilo je i službenih pokušaja da se putem interneta naprave i konkretne stvari, na primjer ubrza troma administracija, pa smo donedavno imali i Središnji državni ured za e-Hrvatsku. To što je sada ukinut samo pokazuje koliko je od njega bilo stvarne koristi.   No da ne kažemo da su političari toliko kvarni da im društvene mreže koriste samo za promociju, ima i onih koji o druženju na internetu razmišljaju kao zadovoljstvu. Uzmimo, na primjer, Luku Bebića. Donedavni predsjednik Sabora umirovljeničke dane, kako je najavio, mogao bi uz branje mandarinki i pisanje poezije kratiti i na Facebooku. Bebića je Facebook zaintrigirao lani na službenom putu u Švedsku, kad se susreo sa šefovima europskih parlamenata i debatirao o izazovima novih tehnologija. Po povratku je najavio mogućnost otvaranja profila, i to kao umirovljenik, a tu društvenu mrežu ocijenio je »stečevinom suvremene komunikacije koju Hrvatska treba što prije prihvatiti«.   

Svi su celebovi


Sve u svemu, u ovom seljenju politike na internet ima i jedna dobra vijest. Za razliku od realnog svijeta i gradskih trgova na kojima ne možete izbjeći plakate s njihovim licima, internet je, srećom, mnogo veći pa ih se može zaobići u širokom luku. Iako i to postaje sve teže. Kako je internet profiliran kao »opušteniji« medij, političari tu još osjetnije funkcioniraju kao bilo koji drugi »celebovi«, pa se njihovo tweetanje i slične stvari prate ruku pod ruku s onim popularnih pjevača, glumaca ili običnih ekshibicionista. I, naravno, uspoređuju, jer glupost je glupost, a pamet je pamet. Koliko i tko od svega toga ima, i koliko se kao takav precipira na mreži svih mreža, to prepuštamo da sami vidite i procijenite.