ZAGREB Za pročišćivač otpadnih voda na Žitnjaku Zagrepčani su do sad platili gotovo stotinu milijuna eura više nego što je na početku bilo planirano. Upravo troškovi za pročišćivač, po svemu sudeći, razlog su zbog kojeg je došlo do poskupljenja usluga Vodovoda i odvodnje. Ovo urnebesno poskupljenje u odnosu na prvotni plan odnosi se na dodatne radove koje je Grad odobravao, a njima se već duže od godinu dana bavi Državno odvjetništvo. Mulj oko pročišćivača na koncu su kroz poskupljenje usluga vodovoda  odvodnje Zagrepčani osjetili iz prve ruke. Poskupljenja Zagrebačkog holdinga tako su još jednom ukazala na projekt koji se sve jasnije predstavlja kao rupa bez dna koja guta ne milijune, nego stotine milijuna kuna iz gradskog budžeta. Kad je poskupljenje predloženo, gradonačelnik Milan Bandić bez krzmanja ga je prihvatio za Vodovod i odvodnju, dok se oko javnog prijevoza odlučio natezati s Holdingom. Odgovor na pitanje zbog čega se gradonačelnik nije predstavio kao zaštitnik siromašnih građana i kad je u pitanju poskupljenje Vodovoda i odvodnje krije se u nalazu Državnu revizije za 2010. godinu, koja u jednom dijelu potanko opisuje nepravilnosti koje se pletu oko pročišćivača otpadnih voda. Te nepravilnosti i financijske dubioze projekta netko je, naime, na koncu morao platiti. 

Dodatni radovi

Ugovor o koncesiji za pročistač potpisan je 2000. godine, s dvije njemačke tvrtke. Koncesionar je na sebe preuzeo sve obveze investitora tijekom provedbe projekta, kao i financijske te pravne poslove za vrijeme upravljanja pročistačem. Osnovna cijena građenja pročišćivača s popratnim infrastrukturnim objektima bile je 180,3 milijuna eura. Do konca 2010. godine, međutim, Grad Zagreb odobrio je dodatne radove u iznosu od  98 milijuna eura, što čini čak 54 posto vrijednosti osnovne cijene građenja.

–  Povrat uloženih sredstava koncesionara utvrđen je 2003. godine na način da trgovačko društvo u vlasništvu Grada – Zagrebački holding, Podružnica Vodoopskrba i odvodnja – putem računa za isporučenu vodu naplaćuje od krajnjih potrošača uslugu pročišćavanja otpadnih voda, a naplaćena sredstva polažu se na depozitni račun koncesionara kod poslovne banke, obrazložen je nalazu Državne revizije za 2010. godinu način naplate za pročišćivač. Za naknadu izvanrednih troškova građenja, pak, koji nastanu za koncesionara odobrenjem varijacija, Grad plaća naknadu koncesionaru. Samo u 2010. godini odobrene su četiri varijacije u vrijednosti 20,3 milijuna eura, kao i naknada za troškove pogona za prihvat mulja u iznosu 238.600 eura. Grad Zagreb obavezao se i da će koncesionaru platiti razliku između njegovog potraživanja i sredstava prikupljenih od građana za uslugu pročićavanja otpadnih voda. Prosječna godišnja obaveza Grada na ovom temelju 2010. godine iznosila je 90,1 milijuna kuna. 

Megalomanija

Državna revizija u svom projektu primijetila je: »S obzirom na to da se i dalje odobravaju varijacije na projekt, da nisu obračunane naknade po svim odobrenim varijacijama, da je koncesija ugovorena do 2028. godine, da su obračunane naknade za pročišćavanje od kućanstava i pravnih osoba manje od obračunane usluge koncesionara, godišnje obveze Grada će se u narednom razdoblju još i povećati.« Revizija je napomenula i da »odobravanje novih investicija na komunalnoj infrastrukturi koje nisu izravno vezane za funkcioniranje pročišćivača, putem odobrenih varijacija, nije u skladu s odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu, Zakona o javnoj nabavi, Zakona o proračunu niti sa sredstvima planiranim programom gradnje komunalne infrastrukture.«

– U ožujku 2010. i siječnju 2011. gradonačelnik je donio dva zaključka o podmirenju dospjelih obveza prema koncesionaru za uslugu pročišćavanja otpadnih voda u ukupnom iznosu 258,6 milijuna kuna. Obaveze prema koncesionaru podmirene su putem cesija s poslovnom bankom, uz obavezu otplate banci spomenutih iznosa, u roku 12 mjeseci od dana zaključivanja ugovora. Iz navedenog proizlazi da se Grad na ime podmirenja obveze prema koncesionaru kratkoročno zadužio kod poslovne banke u iznosu 258.6 milijuna. Podmirenje dospjelih obveza prema koncesionaru, otkupom potraživanja koncesionara od Grada, u korist banke, nije bilo planirano u 2010. niti u prethodnim godinama, a iskazano je u okviru rashoda budućih razdoblja i obveza za kapitalne pomoći, stoji u nalazu revizije. Sva ta kratkoročna zaduženja, odnosno basnoslovne troškove pročišćivača, rekosmo, netko je na koncu morao platiti. Platit će ih tko je i navikao plaćati dodatne radove i netransparentne megalomanske projekte – građani grada Zagreba.