Govoreći o konceptu predstave, redatelj Ozren Prohić kaže da je baza Sofoklo u različitim prijevodima, ali i sve ono što se naslagama kulture i tradicije dopunjavalo idejama iz drugih tekstova i interpretacija Antigone
RIJEKA Predstavu »Antigona« premijerno će izvesti Talijanska drama HNK Ivana pl. Zajca u subotu, 25. veljače, u 19.30 sati.
Prema tekstovima koje potpisuju »Sofocle & Co.«, prvi put u Talijanskoj drami režira Ozren Prohić, a dramaturginja je ravnateljica TD-a Laura Marchig.
Nakon brojnih interpretacija mita o Antigoni, autorska ekipa predstave pita se što bi Antigona rekla o tome da je stoljećima pretvarana u predmet studija za tolike pisce, filozofe, sociologe, politologe i psihoanalitičare? Što bi rekla na to da je uzdignuta do neriješene predodžbe ljudskog bića u ravnoteži između života i smrti (Lacan), i bi li joj se svidjelo da je definiraju, kao u slučaju Philipa Weissmana, primjerom »psihologije usidjelice«, kao predstavnicu ženskog lika koji postoji u gotovo svim obiteljima: teta koja se ne udaje, ona koja nema djece, ali usmjerava sve svoje želje i čežnje prema izvornoj obitelji, kojoj postaje čuvaricom?
Antigona koju susrećemo u ovoj predstavi sluša s gnušanjem i užasom razne teorije koje se odnose na nju – pojašnjava dramaturginja Laura Marchig.
Govoreći o konceptu predstave, redatelj Ozren Prohić kaže da je baza Sofoklo u različitim prijevodima, ali i sve ono što se naslagama kulture i tradicije dopunjavalo idejama iz drugih tekstova i interpretacija Antigone.– Shvaćajući kazalište kao vječnu interpretaciju mita, u našoj predstavi pokušavamo se približiti značenju ove mitske priče. »Antigona« je na jedan smiješan način i komad iz našeg vremena. U vrijeme krize u svijetu i Europi, kao i u sferi neoliberalnog kapitalizma, postavlja se pitanje pozicioniranja pojedinca u sustavu koji zovemo demokracija. Nameću se i pitanja: tko je društveno pozitivan, a tko negativan; postoje li moralni i etički zakoni, te u kojoj mjeri je društveni ugovor moralno i etički opravdan? Pored toga, Sofoklo je vrlo duhovit i ironičan, pa moglo bi se reći čak i subverzivan. No, u konačnici »Antigona« je tragedija bez razrješenja. Ona otvara niz pitanja koja sva lica postavljaju. Neke likove smo udvostručili, čime se propituje iz kojih spolnih i statusnih pozicija progovaraju. Dosta smo se bavili i teorijskim sagledavanjima mitskog lika Antigone. S glumcima i autorskom ekipom prošli smo kroz istraživački proces, razgovarajući o teatru i suvremenoj situaciji – osvrnuo se Ozren Prohić.Redatelj objašnjava i zašto je Sofoklu kao autoru pridodan »company«: – Čitali smo različite verzije »Antigone« – Jeana Anouilha, Bertolta Brechta, Tončija Petrasova Marovića… Razgovarali smo i o Orffovoj »Antigoni«. Iščitali smo i seriju psihoanalitičkih i filozofskih tekstova o Antigoni, uključujući i tekstove Slavoja Žižeka i Sibile Petlevski. Te različite komentare i »čitanja« vrlo mekano inkorporiramo u strukturu Sofoklovog teksta i pomalo se igramo njima – objašnjava Prohić, dodajući da je mit uvijek interesantan jer je vječno aktualan, što iz vizure suvremenosti više ili manje prepoznajemo. U kontekstu neoliberalnog kapitalizma, izbora, referenduma i direktne demokracije, »Antigona« postavlja pitanje tko odlučuje u ime nas i koga delegiramo? Tko je taj koji određuje društvenu dinamiku?Neprestano se susrećemo s nepokopanim mrtvacima i netko odlučuje koji su od tih mrtvaca loši, a koji dobri. Sofoklo je duboko ironičan prema narodu i javnom mnijenju. Istodobno iz njegova djela prodire filozofski princip dubinskog humaniteta. Nismo sretni u društvenim relacijama, a jedino što nas može spasiti je približiti se drugom čovjeku – kaže Ozren Prohić.Dramaturginja Laura Marchig opisala je rad na »Antigoni« kao emotivno-filozofsku i sociološko-političku pustolovinu u kojoj su uspjeli spojiti sentiment s razmišljanjima. Riječ je o slojevitoj predstavi koja otvara brojna pitanja i koja je duboko ironična u svojoj tragičnosti – rekla je Marchig, istaknuvši da u »Antigoni« nema malih uloga, već su sve podjednako teške i izazovne.Naslovnu ulogu Antigone tumači Elena Brumini, koja o svome liku kaže:– Antigona je jedna jako odana osoba. U njoj vidim žensku snagu i ustrajnost, ali i mladenačku tvrdoglavost i prgavost. Da nije takva tko zna da li bi je Kreont zaista poslao u smrt. Antigona je žrtva, ali žrtve smo onoliko koliko to sami želimo biti. Njezina je odluka da se želi žrtvovati zbog prava koje joj je oduzeto, a to je pravo da pokopa vlastitoga brata. Svojim postupkom Antigona je i sama izazvala svoju sudbinu. Ona je u jednom trenutku odlučila biti žrtva. Ponekad je potrebno i nešto žrtvovati da bi se postigao cilj – smatra Brumini.Zanimljiva je uloga Kreonta kojega igraju Bruno i Elvia Nacinovich. Bruno Nacinovich istaknuo je da je privilegij raditi s ovakvom autorskom ekipom koja je od prvoga dana znala što i kako radi, dok je Elvia Nacinovich za Ozrena Prohića kazala da je vizionar s pokrićem. Elvia Nacinovich još tumači i Euridiku, a Ismena je Rosanna Bubola. U ulozi Hemona pojavljuje se Giuseppe Nicodemo, a Tiresiju igra Alida Delcaro. Stražara i prvog glasnika glumi Lucio Slama, dok su drugi i treći glasnik Leonora Surian i Miriam Monica. Kor čine Leonora Surian, Miriam Monica i Alida Delcaro.O scenografiji je govorio Stefano Katunar, koji je kazao da scenografija na vizualnom planu paralelno priča i oslikava cijelu priču, dok vremenski nije vezana uz neko razdoblje. Oblikovatelj svjetla Deni Šesnić opredijelio se za minimalistički pristup i monokromatski odnos toplog i hladnog, podređujući svjetlo glumcima. Koreograf je Branko Žak Valenta, koji je izrazio zadovoljstvo sudjelovanjem u projektu u kojemu redatelj ravnopravno tretira svaki segment predstave. Autor glazbe je Vlaho Prohaska, a kostimografkinja Manuela Paladin Šabanović. Reprize predstave su 27., 28. i 29. veljače, a izvodi se uz titlove na hrvatskom jeziku.
