Umjesto hvalevrijednog poteza menadžmenta da nađe novu tržišnu nišu u ovoj krizi koja pogađa brodogradnju i tako zaposlenicima TIBO-a, njih oko 150, osigura posao i redovnu plaću, način na koji se te pod kojim uvjetima realizirao ovaj posao na putu je da preraste u veliku aferu u kojoj će konačni sud dati relevantne institucije. Još se uvijek vodi interna istraga, Nadzorni odbor TIBO-a, u dogovoru s Upravom trećemajskog holdinga, odlučio je angažirati nezavisne vještake za knjigovodstvo i strojogradnju, kao i vanjskog revizora da razmrse zamršeno klupko otvorenih pitanja i sumnji.
Menadžer s privatnom tvrtkom
U ovom trenutku, TIBO ima ski-lift kojeg, navodno, još treba doraditi, i drugi koji je u proizvodnji, a u njih je, kako nam je priznao sam predsjednik Uprave Marijan Hreljac, od proljeća prošle godine do danas »ulupano« oko 1,7 milijuna kuna. Međutim, Hreljac će reći kako to baš i nije točno jer je u tu vrijednost uključena i razna, prema njegovim riječima, nekurentna roba i oprema koju je TIBO imao na skladištu, a ovim su je poslom uspjeli »utržiti«. Sve bi to trebao platiti »Sun sport«, ali dosad je TIBO-o od tih novaca vidio malo.
– Naše povjerenstvo je ispitalo slučaj oko projekta ski-lifta u TIBO-u, međutim, još uvijek ima otvorenih pitanja. U ovom trenutku poduzimaju se svi koraci da ne dođe do eventualnih većih šteta po Društvo i to je razlog zbog čega u ovom slučaju ne lomimo stvari preko koljena. Kad uskoro dobijemo mjerodavna mišljenja od relevantnih institucija, poduzet ćemo daljnje korake i donijeti odluke koje se moraju donijeti, kratko je prokomentirao slučaj član Uprave matičnog holdinga »3. maj« Predrag Božanić te dodao kako u Upravi BI-ja smatraju kako u tom poslu sa ski -liftovima »ima puno problema«. Na naš upit o (ne)likvidnosti u Matuljima, Božanić je potvrdio kako je TIBO-u holding platio ranije naručenu opremu.
Tko zna, moguće da je sve počelo i ranije, ali tragovi vode u siječanj prošle godine kada šef nabave u TIBO-u na Trgovačkom sudu u Rijeci registrira svoju privatnu tvrtku »Sun sport«. Željko Andrijanić u razgovoru je spomenuo da je vlasnik i istoimenog obrta preko kojeg planira komercijalno eksploatirati ski-lift, i to u Jadranovu za što upravo čeka županijsku koncesiju.
Par mjeseci kasnije, točnije 4. ožujka direktor TIBO-a Marijan Hreljac i Željko Andrijanić, kao vlasnik svježe registriranog »Sun sporta« d.o.o. potpisuju ugovor. Točnije, dva – jedan o interesnom udruživanju i drugi o poslovno-tehničkoj suradnji za projekt izgradnje ski-liftova. Državna tvrtka, jer TIBO to jest, dakle, sklapa ugovor s privatnom tvrtkom jednog od svojih rukovodećih ljudi. I da je sve apsolutno čisto i transparentno u ovom poslu, što nije, ovakav »aranžman« smrdi naširoko.
Kakav sukob interesa?!
Antologijski dio priče je što ni Hreljac, ni Andrijanić u tome ne vide nikakav sukob interesa. Dapače, obojica sklapanje ovih ugovora objašnjavaju kao dobar posao jer je na taj način Andrijanić štitio interese obje strane.
Nadzorni je odbor TIBO-a, odmah nakon što su prvi put raspravljali o spornom »dealu« s privatnom tvrtkom jednog od zaposlenika, zatražio oko toga pravno mišljenje od jednog poznatog riječkog odvjetničkog ureda. Međutim, ni pravni stručnjaci, kaže Burić, u zamršenom klupku nisu mogli decidirano ocijeniti je li riječ o štetnom poslu ili ne za TIBO. Međutim, da je dvojaka uloge zaposlenika Andrijanića sporna, izgleda, nije bilo dvojbi. U studenom prošle godine između TIBO-a i Andrijanića dolazi do sporazumnog raskida ugovora o radu koji je, prema dostupnim informacijama, nosio Andrijaniću mjesečno oko 10 tisuća »tiboovskih« kuna.
TIBO, obrazlaže njegov direktor, nije imao iskustva u proizvodnji ski-liftova , a Andrijanić koji, inače, nije inženjer već ekonomist po struci – jest. Štoviše, Andrijanićevo znanje i iskustvo TIBO-u su u tom projektu i prototipu bila nasušno potrebna, kazat će Hreljac.
Andrijanićevo iskustvo, pak, vezuje se uz ugostiteljski obrt »Vodeni sport« koji već nekoliko godina ima u eksploataciji ski-lift u Kolanu na Pagu, u blizini megapopularnog Zrća. Premda je naveden kao jedna od tri kontakt osobe na njihovim web stranicama, Andrijanić kaže kako ga za taj posao u Kolanima ne vežu nikakvi vlasnički udjeli već je, kaže, samo pomagao prijateljima u održavanju te vučnice. Upravo se taj paški obrt u ljeto prošle godine pojavljuje kao nositelj koncesije za ski-lift na Velikom jezeru na Jarunu. I to onog ski-lifta kojeg su »tibovci« u međuvremenu završili u svojim pogonima te koji je, kad se sklapao ugovor, trebao najprije proraditi u Jadranovu. No, kako za to ljeto voditelj nabave u TIBO-u i vlasnik privatne tvrtke »Sun sport« nije uspio ishodovati koncesiju, instalacija je završila na Jarunu. Andrijanić objašnjava da je s »Vodenim sportom« sklopio poslovni ugovor o korištenju ski – lifta. Kada smo direktora TIBO-a Marijana Hreljca upitali po kojoj osnovi se u korištenje ski-lifta na zagrebačkom Jarunu »upleo« paški obrt, tim više što je u nekoliko navrata istaknuo kako je ski-lift u vlasništvu TIBO-a sve dok tvrtka Željka Andrijanića ne podmiri svoje obveze, čelni čovjek matuljske tvornice nije nam mogao precizno odgovoriti jer je, kao, taj dio u domeni »Sun sporta«.
Od Zrća do Jaruna
Postavljanje ski-lifta na Jarunu punilo je lokalne novinske stranice jer su se vodeći ljudi iz tamošnjeg jedriličarskog, veslačkog i plivačkog saveza bunili protiv toga. Na konferencijama za novinare javno su prozivali Zagrebački holding koji je, navodno, izdao »Vodenom sportu« tromjesečnu koncesiju, i to za navodnih 70 tisuća kuna mjesečno, no bez suglasnosti ostalih mjerodavnih institucija. Andrijanić to opovrgava i kaže da je koncesiju izdao Grad Zagreb i da u njoj nije bilo ničeg spornog.
U ugovoru o poslovno-tehničkoj suradnji TIBO-a i »Sun sporta« od 4. ožujka 2011. jasno je specificirana lokacija prvog ski-lifta, i to u Jadranovu. Isti taj mjesec »Sun sport« i Željko Andrijanić podnosi inicijativu za izdavanje koncesije županijskom Upravnom odjelu za pomorstvo, promet i veze. Potvrdili su nam to u Primorsko-goranskoj županiji.
Dokumentaciju je, doznajemo, »Sun sport« kompletirao tek početkom studenog prošle godine, nakon čega se moglo krenuti u daljnji postupak prema Županijskoj skupštini. Doznajemo da je upravo u tijeku javni natječaj za izdavanje te koncesije u uvali Perčin u Jadranovu, koji je otvoren mjesec dana i na kojeg, takva je procedura, se mogu javiti i drugi ponuđači. Početna cijena je 125.909 kuna godišnje, kao fiksni dio, te dodatnih 2,25 posto od ukupnih prihoda.
Ski-lift je montiran na Velikom jarunskom jezeru početkom rujna prošle godine, a dvadesetak dana kasnije, zbog velikog negodovanja sportaša, uslijedila je njegova demontaža. Ljudi iz »Vodenog sporta« sve su to uredno »registrirali« na svojim web stranicama. Priča je da su u Zagreb, na montažu tog ski-lifta odlazili i radnici TIBO-a, navodno se jedan radnik zatekao u opasnoj situaciji kod podvodnog montiranja cijele te instalacije. Za to su čuli i u Upravi trećemajskog holdinga koji su za tu potencijalnu aferu u TIBO-u upozoreni nedugo nakon neslavne jarunske epizode. Kažu naši izvori da je predsjednik Uprave »3. maja« Edi Kučan »podivljao« kad je čuo za poslovni aranžman koje je sklopio direktor u izdvojenom matuljskom pogonu.
Neobaviješteni Nadzorni odbor
U rujnu prošle godine za posao oko famozne izgradnje ski – lifta saznaje i Nadzorni odbor TIBO-a. Njegov predsjednik Hrvoje Burić, inače HDZ-ov vijećnik u Gradskom vijeću Rijeke, tvrdi da o tome pojma nije imao jer je ugovor koncipiran tako da ukupni dio kojeg u taj posao ulaže TIBO ne premašuje iznos na kojeg po zakonu mora dati suglasnost NO.
Hreljac nam nije htio ništa reći o ugovoru, uz obrazloženje da je riječ o poslovnoj tajni. Nije nam htio reći, smatrajući da to nije dužan, ni kad smo ga usput upitali kolika je njegova i Andrijanićeva plaća bila. Prema onom što smo imali prilike vidjeti u spornom ugvoru, a to nam je kasnije potvrdio i Andrijanić i Hreljac koji nije negirao, troškovi proizvodnje prvog ski-lifta podijeljeni su na način da TIBO ulaže 40 posto sredstava naspram 60 posto, koliko bi trebao financirati »Sun sport«. Uvećano za deset posto dobiti. Ugovor je prvotno sklopljen, navodno, na neodređeno vrijeme, kasnije je aneksom ugovora, kad je sve došlo do NO-a, reguliran na pet godina. Za sve ostale ski-liftove taj omjer mijenja se 60 posto za TIBO i 40 posto za Andrijanićevu tvrtku, uvećan za dvadeset posto dobiti.
Predsjednik NO-a Hrvoje Burić smatra kako ugovori koje je TIBO sklopio sa »Sun sportom« odstupaju od uobičajene poslovne prakse. Trebalo je postaviti popriličan broj pitanja na istu temu da bi se dobile natruhe odgovora o tome kada i kako TIBO vraća uloženo. Spominjalo se tako da je to iz dobiti kod komercijalne eksploatacije ski-lifta, kod prodaje trećim stranama, a u špekulacijama spominjala se i isplata u ratama. Andrijanić i Hreljac tvrde da »Sun sport« podmiruje TIBO-ov udjel kod isporuke ski-lifta. Sam Hreljac je kazao i to da je »Sun sport« dosad platio jedan manji iznos, ali ne precizirajući koliko točno. Andrijanić kaže da će do kraja ovog tjedna platiti još one račune koji su otvoreni.
Prvi ski – lift koji je, eto, malo putovao na relaciji Matulji – Jarun – Matulji, Andrijanić tvrdi da bi prema TIBO-u u cijelosti trebao biti plaćen do kraja veljače, nakon što se doradi. Drugi ski – lift, koji se upravo radi, Andrijanić dodaje da će platiti do početka svibnja, do kada planira da će dobiti koncesiju i staviti u eksploataciju u Jadranovu.
Predsjednik Nadzornog odbora TIBO-a Burić, kada smo ga upitali što je »Sun sport« dosad i koliko platio TIBO-u, nije nam mogao odgovoriti. Pitao je, kaže on, to i Hreljca, ali nije dobio nikakav konkretan ugovor. To je razlog zašto je NO zatražio vanjskog revizora, ali i sudskog vještaka za knjigovodstvo.
Ambiciozni planovi nećaka
Kada smo zatražili sastanak s Marijanom Hreljcem, direktor TIBO-a dočekao nas je sa svojim kadrovskim i financijskim rukovoditeljima, Tomislavom Špadinom i Fabijanom Tomićem. Špadina se pozvao na to kako je interno trećemajsko povjerenstvo, oformljeno u prosincu, konstatiralo kako u sklapanju tog posla nema sukoba interesa. Prema Burićevim navodima, jedan angažirani odvjetnički ured ima o tome drukčije mišljenje. Financijaš Tomić, pak, prilično se mučio s odgovorom kad smo ga upitali kada je TIBO zatražio i dobio bjanko zadužnicu od Andrijanića radi osiguranja naplate.
Čelni čovjek Marijan Hreljac pripremio nam je materijal koje TIBO, prema njegovim tvrdnjama, ovih dana odašilje po svijetu svoj projekt ski-lifta, nudeći ga kao svoj proizvod. Željko Andrijanić nam je, pak, ambiciozno spominjao planove oko daljnjeg plasmana ovog proizvoda po svijetu, kaže da već ima kontakte s nekim zainteresiranim kupcima, cijelo vrijeme pričajući u svijetlu kako radi u interesu obje strane. Friški privatnik i Hreljac smatraju to potpuno irelevantnim podatkom, ali svejedno ćemo spomenuti da je Andrijanić, što nam je sam potvrdio, u bližem srodstvu s bivšim direktorom TIBO-a Božom Milkovićem koji je 2010. godine otišao u mirovinu. Andrijanić je Milkovićev nećak koji je u matuljske pogone stigao prije sedam, osam godina kao referent u komercijali. Navodno se ta činjenica dugo vremena krila od radnika TIBO-a kao zmija noge, ali šljakeri ne bi bili to što jesu da je nisu na kraju »provalili«.
