Što se u međuvremenu dogodilo svima je enigma no činjenica je da se glasanje za stečaj dogodilo u trenutku kad u državi nema Slavka Linića, velikog zagovornika spašavanja Diokija i prijatelja Roberta Ježića
ZAGREB U grupi vjerovnika Diokija iz kategorije tijela javne uprave i trgovačkih društava u većinskom vlasništvu, doznajemo, Ministarstvo financija odnosno Porezna uprava, koja od Diokija potražuje 57 milijuna kuna, u četvrtak je, na posljednjem ročištu predstečajne nagodbe za Dioki d.d. glasala za plan financijskog restrukturiranja i moguć nastavak proizvodnje na Žitnjaku, HEP je pak glasao za odlazak Diokija u stečaj. »Nismo glasali za stečaj, već protiv ovakvog plana restrukturiranja«, ispravljaju nas izvori u HEP-u, pojašnjavajući kako je stav HEP-a odavno jasan – radije će, zbog odlaska Diokija u stečaj, ostati bez ijedne kune svojih potraživanja od ukupno 123 milijuna kuna, negoli ući u vlasništvo kompanije u golemim dugovima, iz čijih poslovnih knjiga nakon toga može još štošta lošeg iskočiti.
Naime, prema planu financijskog i operativnog restrukturiranja društva, kojeg je zajedno s potencijalnim investitorom Ivanom Čermakom izradila uprava Diokija na čelu s Leom Dolezilom, predviđa se da vjerovnici iz grupe tijela javne uprave i tvrtke u većinskom državnom vlasništvu Diokiju otpišu 70 posto glavnice duga, i kamate u cijelosti, osim društava HEP Grupe. Njihove bi se tražbine, u stopostotnom iznosu, pretvorile u vlasničke udjele u Diokiju (15 posto) odnosno Dini (35 posto), što je za HEP, napominju u toj tvrtki, neprihvatljivo. S manjinskim udjelima u tvrtkama ne bi, kažu, mogli odlučivati, a preuzeli bi na sebe brojne obveze, kao i proizvodnju koja s njihovom nema nikakve veze. Zato su, zaključuju, glasali protiv.
Lažna nada
Samo koji dan prije ročišta, otkriva našem listu predsjednik Udruge radničkih sindikata Damir Jakuš, njemu je u telefonskom razgovoru ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak rekao da će HEP na ročištu, bez ikakve sumnje, glasati za restrukturiranje Diokija, što potvrđuju i radnici Diokija, kojima je u neformalnim razgovorima Vrdoljak u nekoliko navrata potvrdio isto. Što se u međuvremenu dogodilo, svima je enigma, no činjenica je da se glasanje za stečaj dogodilo i u trenutku kad u državi nema Slavka Linića, velikog zagovornika spašavanja Diokija, i prijatelja Roberta Ježića. Teško da je uprava HEP-a izigrala Vrdoljaka, koji je tu upravu i postavio, prije će biti da je Vrdoljak radnicima i sindikalcima ulijevao lažnu nadu. Službeno, odgovor na to pitanje od Vrdoljaka jučer nismo dobili.
Među radnicima na Žitnjaku bio je i Bojan Kovačić, koji je ovdje odradio 25 godina staža, a za Dioki ne tako davno štrajkao je i glađu. Upozorava na radnje koje su se događale čitavo vrijeme predstečajne nagodbe i koje će radnici kazneno prijaviti. Iz postrojenja je, tvrdi, izvađena vrijedna oprema, dok je uprava natječajem već dodijelila i posao kompletne tvorničke demontaže, osim dijela pogona u kojem bi proizvodnju nastavio Čermak. Što je sve izvađeno, i prodano, radnici nam ne mogu pokazati, budući da zaštitari novinare unutar pogona ne puštaju. Ako je nešto takvo i napravljeno, napominje pak stečajni upravitelj Diokija Mladen Janiška, u stečaju će biti osporavano.
Kako se od drugih izvora, čak i unutar HEP-a, može čuti, trebalo je ući u vlasništvo Diokija, i barem nešto naplatiti, pokretanjem proizvodnje opet dobiti velikog kupca električne energije. Ovako, naplatiti neće niti kune. Moguće, može se također čuti, da je HEP ovako postupio u dogovoru s bankama, odnosno na nalog Vlade koja je s bankama postigla neki dogovor. Radnici su ovdje, u svakom slučaju, najveći gubitnici. U stečaju su radnička potraživanja prva u isplatnom redu, »odmah« nakon što se, međutim, namire vjerovnici s hipotekama. Drugim riječima, radnici se namiriti neće nikad, baš kao ni država, čija potraživanja na red dolaze nakon radničkih.
Politička odluka
»Stečaj je bio politička odluka«, uvjereni su radnici Diokija, koji napominju da je HEP donedavno bio za scenarij ulaska u vlasništvo Diokija, no iz nekog se razloga predomislio. Ivan Čermak već je ranije najavio kako bi za nastavak dijela proizvodnje u Diokiju bio zainteresiran i u slučaju stečaja, no radnici se boje da za postrojenje na Žitnjaku više nema spasa. Ta je, dobra lokacija, uvjereni su, nekome sigurno zapela za oko, dok ni Čermak, vele, silom nigdje neće ulaziti. »On neće silom širiti svoj biznis na Dinu i Dioki, već stoji sa strane i čeka, znajući da može s nama, ali jednako tako i bez nas«, ističu radnici koje smo jučer zatekli u praznom Diokijevom pogonu na Žitnjaku.
Neće ni s Dinom, s Diokijem u stečaju, sve ići glatko, uvjereni su radnici u Zagrebu. Za sada, kako doznajemo, nema pritužbi na postignutu predstečajnu nagodbu za Dinu, no žalbe se mogu uložiti do utorka, pri čemu postoje naznake da će ih ipak biti. Osim toga, u Dini će, čak i ako se proizvodnja nastavi, investitora zanimati dio proizvodnje, ne sve, za što će mu biti potrebno oko 150 naspram 280 postojećih radnika.
