Kada sam s 12 godina odustao od škole, nitko me nije mogao natjerati da se vratim u klupe. Roditelji su bili jako razočarani, ali ja nisam htio nikoga slušati. Kasnije sam shvatio da nisam bio u pravu, kaže Princ
RIJEKA Kroz program opismenjavanja odraslih Narodnog učilišta svake godine prođe pedestak polaznika koji su se nakon višegodišnje pauze ili pak u poznijim godinama odlučili ipak družiti s knjigom i zavšiti osnovnoškolsko obrazovanje. Nerijetko se to druženje s knjigom nastavi i nakon stjecanja osnovnoškolske svjedodžbe, jer polaznici krenu i u avanturu srednjoškolskog obrazovanja poput Princa Miftaraja koji je nakon dva desetljeća shvatio da mu život bez obrazovanja baš i nema smisla. Pojašnjavajući kako je kao dvanaestogodišnjak napustio osnovnu školu, što zbog lošeg društva, a što zbog činjenice da nije uspio proći šesti razred, Miftaraj ističe kako se dugo vremena bavio mišlju da školu ipak završi, a kada se prije tri godine, kao tridesetdvogodišnjak odlučio na taj korak, shvatio je da nije pogriješio.
Program opismenjavanja odraslih na Narodnom učilištu financira Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta i za polaznike je potpuno besplatan, a od ove godine Hrvatski zavod za zapošljavanje za sve mlađe od 25 godina, koji su nezaposleni i bez završene osnovne škole, uvodi posebnu mjeru u sklopu koje će se svim polaznicima financirati trošak prijevoza, ali će primati i novčanu naknadu za to što idu u školu. Riječ je o mjeri »Program opismenjavanja mladih« koja se provodi u sklopu EU garancije za mlade.
Četiri u dvije
– Kada sam s 12 godina odustao od škole, nitko me nije mogao natjerati da se vratim u klupe. Roditelji su bili jako razočarani, ali ja nisam htio nikoga slušati. Kasnije sam shvatio da nisam bio u pravu. Nisam bio svjestan da mi škola u životu može samo pomoći i da bez nje ne mogu prosperirati. Dugo sam razmišljao o završetku osnovne škole, razgovarao s najbližima i na kraju se upustio u to. U dvije godine završio sam četiri razreda osnovne škole koji su mi nedostajali i onda krenuo dalje. Upisao sam srednjoškolsko obrazovanje za trgovca i za sada mi dobro ide. Naredne bih godine trebao dobiti srednjoškolsku svjedodžbu. Učinio sam to prvenstveno zbog sebe, kako bih se bolje osjećao, ali i svima je jasno da se do posla bez škole ne može doći. Mogao sam se i ranije odlučiti na školovanje, ali nikada nije kasno, priča Miftaraj.
U program opismenjavanja nerijetko se, kaže ravnateljica Narodnog učilišta Heni Strčić, uključuju i pedesetogodišnjaci, a svih njih prati neka životna priča zbog koje su svoje obrazovanje prekinuli. Na Narodnom im se učilištu pruža mogućnost završetka dva razreda u jednoj godini, a iako je riječ o smanjenom fondu sati u odnosu na redovno osnovnoškolsko obrazovanje, svi predmeti isti su kao i u redovnom sustavu. Najveći je problem, kaže Strčić, donijeti odluku o kretanju u školu nakon velikog odmaka, a dodajući kako se polaznici vrlo često boje da će im biti teško i da se neće snaći, voditelj programa Alfredo Patrk ističe da se od nikoga ne traži nikakvo predznanje. – Ima situacija da polaznici ne znaju čitati i pisati, ali ni ne moraju znati. Mi smo tu da ih naučimo. Najveći je problem kada polaznik nije spreman završiti školu, već dolazi zbog pritiska roditelja. Onda nema motivacije i u konačnici odustane. Imamo svakakve priče, čak smo imali polaznika koji je zbog oklade završio osnovnu školu, pojašnjava Patrk.
Njegovi su se roditelji, kaže, u Rijeku doselili 1969., a otac kao školovani muzičar iz Beograda u to se vrijeme među romskom populacijom smatrao obrazovanim. Međutim, danas se situacija znatno promijenila, jer iako je obrazovanje još uvijek jedan od najvećih problema Roma, Miftaraj kaže da je broj onih koji su shvatili kako se bez škole ne može, u konstantnom porastu.
Želi u menadžere
– Na tom su području napravljeni veliki pomaci. Prije petnaest godina neobrazovanost je bila daleko veći problem, međutim na tome se sustavno radi i pomaci se vide. Još uvijek obrazovanost nije na razini na kojoj bismo željeli, a ipak je daleko bolja situacija nego nekada. Danas veliki broj Roma završava srednju školu, a ima i slučajeva s višim stupnjem obrazovanja, navodi Miftaraj. Dodajući kako nakon toliko godina nije bilo lako uzeti knjigu u ruke i krenuti učiti, Miftaraj ističe da je imao veliku podršku zaposlenika Narodnog učilišta koji su se trudili da se vrlo brzo uklopi u okolinu. – Ovdje vlada jedan pozitivan ljudski odnos. Sa završetkom srednje škole ne mislim stati s obrazovanjem, jer planiram pohađati i tečajeve menadžmenta. To je ono što me zanima, kaže Miftaraj. Tridesetpetogodišnji srednjoškolac otac je dvoje djece, od kojih će jedno za godinu dana krenuti u školu, a navodeći kako se nada da će njegov budući školarac školu prihvatiti bolje nego on nekada, Miftaraj zaključuje kako u prošlosti nije bio svjestan koliko je lijepo učiti.
