RIJEKA» Likvidnost, solventnost…, ove prekrasne riječi iz ekonomskog rječnika itekako se tiču kulture. Najradije bi kulturnjaci da nije tako, ali stvari se ne mogu promijeniti. Pogotovo kad nezaustavljivo idu na gore.

A da doista idu na gore, jasno je svim akterima riječke kulturne scene koji dijelom ili u cijelosti ovise o programskim sredstvima koja im je odobrio Odjel za kulturu Grada Rijeke. Jasno im je iz jednostavnog razloga: novaca nema, a ono malo što ga ima sve se kasnije uplaćuje na njihove račune. 

  Hijerarhija plaćanja

Evo je već rujan, svi užurbano pripremaju programe za nove javne potrebe u kulturi, predstavljene ovih dana uz novitet normativa, a sredstva za tekuću godinu još nisu uplaćena, odnosno uplaćene su tek mrvice. Čini se da su najgore prošle riječke ustanove u kulturi, dakle Muzej grada Rijeke, Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca, Gradsko kazalište lutaka, Gradska knjižnica te novoosnovana ustanova Art-kino Croatia. 

   Pročelnik Odjela za kulturu Ivan Šarar kaže da je situacija takva zbog stanja u proračunu i gradske likvidnosti. Pritom su prednost dobili programi s nezavisne scene, zato što su u Odjelu pretpostavili da izvaninstitucionalna scena nije zaštićena kao ustanove, kojima se isplaćuju plaće i materijalni troškovi, te da one zbog toga imaju prostor u kojem svoje programe mogu financirati iz drugih izvora. 

   Šarar cijelu situaciju pravda pogledom od gore, odnosno po njemu za to nije kriv Odjel za kulturu. 

   – Treba znati da je hijerarhija plaćanja od strane grada centralizirana, Odjel za kulturu nema svoje financije u kojima precizno odlučuje kako se stvari financiranju, nego su prioriteti plaćanja gradski, za sve gradske troškove, a prema logici stvari kultura je tu među zadnjima po prioritetu. Kulturnjaci se, prirodno, žale zbog toga, ali kad stavite prioritete tipa osnovne škole, vrtići, zdravstvo i socijala, onda shvatite da to ima rezona – kaže Šarar. 

Ugrožena Gradska knjižnica

Od svih ustanova u kulturi oba muzeja su dobila nešto novaca, kao i kazališta i kino, a Gradska knjižnica prošla je najgore. Ravnateljica Gorana Tuškan Mihočić prilično je razočarana. 

   – Već je gotovo polovica rujna, a do sada nije uplaćena niti kuna iz gradskog proračuna za nabavu knjižnične građe, kao ni za programe koje provodimo, prema ugovoru potpisanim s našim osnivačem, a materijalne troškove dobivamo s dva mjeseca kašnjenja. Naravno, veći dio programa već je realiziran, potpisani su ugovori, stvorene obveze stigle su na naplatu… Račune još uvijek plaćamo redovito, »krpajući se« vlastitim sredstvima i sredstvima koja stižu iz drugih izvora i za druge namjene, međutim to je neozbiljno, i ako ne stigne uplata iz proračuna, cijeli financijski plan nam pada u vodu, kaže Tuškan Mihočić. 

   Ono što nju najviše brine jest to što od relevantnih osoba u Gradu ne može dobiti konkretan odgovor: hoće li sredstva određena ugovorom stići i kada te da li u punom ili djelomičnom iznosu. 

   – Ako za nešto nema novca, onda to treba reći jasno i na vrijeme, a ne čekati kraj godine kada su, ponavljam, programi od strane ustanova realizirani i preuzete financijske obaveze prema vanjskim suradnicima, dobavljačima i sl., kaže Tuškan Mihočić, no ističe da ovo nije prvi put.  

   – Nama se i ranije znalo dogoditi da uopće ne dobijemo sredstva za programe koje kontinuirano provodimo godinama, ili primjerice da za nabavu građe dobijemo duplo manje no što je predviđeno ugovorom, međutim ove se godine među neisplaćenim sredstvima za programe nalazi i Književna nagrada Drago Gervais. Natječaj je objavljen u travnju ove godine u mnogim dnevnim novinama, a svi znaju da oglasni prostor nije besplatan. Potpisali smo ugovore sa žirijem, oni su odgovorno i predano odradili svoj posao, ove je godine stiglo 100 radova, a sad ne znamo hoće li na vrijeme stići sredstva potrebna za honorare, pa i organizaciju same svečane dodjele Nagrade, kaže Tuškan Mihočić. 

Veliko »krpanje«

– Postoje neke nelogičnosti na koje godinama ukazujemo. Primjerice, mi smo, koliko mi je poznato, jedina knjižnica u Hrvatskoj koja svome osnivaču plaća najamninu za prostore koje koristi za redovnu djelatnost (a GKR nema niti jedan prostor u vlasništvu, sve je u najmu, ili od Grada ili od drugih poslovnih subjekata). Tako da sredstva koja dobivamo za materijalne troškove s pozicije Odjela za kulturu samo proslijedimo Odjelu za upravljanje imovinom na ime najamnina. Uopće nije jasno koja je svrha takvog pretakanja »iz šupljeg u prazno« u situaciji kad se režu svi suvišni troškovi, zaključuje Tuškan Mihočić. 

   U Art kinu Croatia, kao novoj gradskoj kulturnoj ustanovi, nema puno bune, jer ono i tako do ove godine nije imalo svoj račun pa je i funkcioniranje za njih novo, a kako kaže privremena ravnateljica Slobodanka Mišković, oni se podosta oslanjaju i na sredstva izvan grada Rijeke, pa je tako novi digitalni projektor financiran sredstvima Ministarstva kulture i europskih fondova. 

   U MMMS-u situacija je također prilično teška, no kako kroz smijeh izjavljuje ravnatelj Slaven Tolj, oni nisu ništa ni imali, pa ništa nisu mogli ni izgubiti. 

   – Krpamo se, financiraju se uglavnom europski projekti, koji se moraju financirati jer je financiranje uvjetovano. Ali problem je što ove godine i Ministarstvo kasni, pa je cijela ova godina zapravo jedno veliko krpanje, zaključuje Tolj. 

   Do ravnateljica gradskih kazališta nismo uspjeli doći do zaključenja ovog teksta, a ravnatelj Muzeja grada Rijeke nije želio komentirati kašnjenje isplate kao ni status Muzeja u razvojnom kontekstu riječke kulture.