S nakanom da ispuni prazninu u kulturnom životu Zagreba na početku sezone, Festival svjetske književnosti, čije prvo izdanje započinje danas i trajat će do 17. rujna, dovodi u metropolu pozamašan niz značajnih imena regionalne i međunarodne literature.

Organizira ga Fraktura, ambiciozna izdavačka kuća iz Zaprešića, jedna od rijetkih koja je u krizi uspjela ne samo održati se iznad vode nego i bujati i rasti. S prvim čovjekom Frakture, ali i ovog novog projekta, Seidom Serdarevićem, razgovaramo o tome što zapravo znači atribut »svjetski«, o različitim načinima podcjenjivanja čitatelja (ali i o podilaženju masovnom ukusu), o granicama između žanrovske proze i visoke književnosti koje dobri pisci uspješno nadilaze.

   Što je ishodište Festivala svjetske književnosti, odakle ideja za taj novi projekt? Iz kojih je pobuda i želja ponikao?

   – Festival svjetske književnosti rodio se iz Frakturinog dosadašnjeg organizacijskog iskustva koje smo stekli u proteklih desetak godina, dovodeći u Hrvatsku velike svjetske pisce, priređujući čitav niz književnih događaja – tribina, promocija, razgovora…

Dobra literatura

Primijetili smo i da Zagrebu na početku sezone nedostaje velika književna manifestacija kakvu bi grad, veliko kulturno središte kakvo Zagreb želi biti, trebalo imati. Krenuli smo u ovaj projekt usprkos krizi, usprkos svim negativnostima koje nas okružuju, usprkos negativnim rezultatima svih onih istraživanja o tržištu i publici – i kreirali festival dobre literature, koji uključuje i likovni program i glazbu. To je nešto što smo primijetili da i publika želi; vidjeli smo kroz filmske i kazališne festivale da se publika počela navikavati naovakav, fokusiran, slojevit, ali i sinestezijski koncept kulturnog sadržaja.

   Po čemu će se ovaj festival razlikovati od postojećih sličnih manifestacija – sajmova knjiga u Puli i Zagrebu, Festivala europske kratke priče?

   – Sajam knjiga u Puli, iako polaže puno u dovođenje pisaca i svoj festivalski dio ima i svoj sajamski segment na kojem se prodaju i predstavljaju sve knjige izašle u proteklih nekoliko godina, a Interliber je prije svega jedna velika knjižara i malo je šanse da će se to promjeniti. Naš je projekt »pravi« festival, u potpunosti namijenjen književnosti – književnim temama, autorima i čitateljima – i fokusiran na otvaranje žive javne rasprave o velikim i važnim pitanjima koja se odnose na svjetsku literaturu, na interakciju svjetske literature s današnjim društvom. Po koncepciji nam je najbliži Festival europske kratke priče, koji je, međutim, više orijentiran na mlađe autore i time funkcionira kao platforma koja najavljuje nove književne struje, nova kvalitetna imena. Mi smo uspjeli, uz uvijek ograničenu financijsku potporu, sastaviti program u kojemu sudjeluju zbilja veliki, već odavno etablirani pisci iz velikih književnosti, ali iizvrsni domaći autori i oni iz regije, od Ivane Simić Bodrožić i Zorana Ferića do Ivana Lovrenovića i Gorana Vojnovića.

Svjetski autori

U nazivu festivala istaknut je atribut »svjetski«. Što je to što ovaj festival čini svjetskim?

   – Prije svega, autori! Naš je gost velikan suvremene katalonske književnosti Jaume Cabré, izuzetno plodan i politički vrlo angažiran pisac – prije svega oko statusa Katalonije – čiji je najpoznatiji roman »Glasovi Pamana« preveden na hrvatski. Riječ je o naizgled mirnom, utišanom romanu, koji najednom bukne u snažnu i šokantnu priču o suočenju s prošlošću, priča koja čitatelja udara u pleksus, apelirajući i na hrvatsku povijesnu i društvenu podsvijest. Cabré otvara festival, a zatvara ga slavni mađarski pisac Péter Nádas kojega je sedamdesetih gonila mađarska cenzura, a onda je sredinom osamdesetih stekao međunarodnu potvrdu »Knjigom sjećanja«, psihološkim romanom pisanim na tragu Prousta, Thomasa Manna i magičnoga realizma. Nadas je jedan od prvih europskih pisaca današnjice, a najpoznatiji je njegov prozni monument »Paralelne pripovijesti« (2005.), roman od tisuću šesto stranica – ta velika, hipnotička knjiga dragocjenost je svake kulture koja ovu knjigu ima u prijevodu. Festival čini svjetskim i norveški autor socijalnih krimića Kjell Ola Dahl i stalni kandidat za Nobelovu nagradu za književnost Claudio Magris.

   Ipak, festival ne kani biti tek Frakturin kućni festival, rekli ste. Kojim ste se kriterijima vodili birajući domaće pisce?

   – Stalo nam je do toga da budu zastupljeni različiti autori, da imamo dobar i reprezentativan presjek literarnih nagnuća i generacija, da imamo kvalitetne pisce, a pritom je sporedno kod kojeg su izdavača nešto objavili. Festival sigurno nije Frakturina kućna stvar; tu su Zoran Ferić, Slavenka Drakulić, Miljenko Jergović, Edo Popović, Predrag Matvejević…

Razotkrivanja

Zanimljiv dio festivala čine diskusije o raznim književnim (i društveno-političkim) temama. Što će od tog dijela programa biti privlačno i široj publici koja nije usko vezana za književnost?

   – Kroz naš dosadašnji ciklus »Razotkrivanja«, osmišljen kao razgovor urednika ili kritičara s piscem, jedan na jedan, pokazalo se da publika osjeća potrebu za obradom problema koji su postavljeni široko u društveni kontekst, ali i za fokusiranim temama koje se izravno tiču književnosti. Klonimo se elitističke sklonosti podcjenjivanju čitatelja, ali s druge strane ne podilazimo ni masovnom ukusu – vodeći se tim smjernicama kreirali smo ciklus diskusija o suočavanju s poviješću, Prvome svjetskom ratu i književnosti, povijesnoj ličnosti kao figuri u književnosti, socijalnom aspektu krimića, gradu i suvremenoj književnosti… Razgovore će voditi ugledni novinari i urednici; prvog dana Festivala imamo suočavanje s poviješću, tu će diskusiju koja je neobično važna za ove prostore voditi Mirjana Rakić, agovorit će Jaume Cabre, Ivana Simić Bodrožić i Goce Smilevski, autori koji su, svatko u svojoj sredini, iskoračili kao zagovornici historijskog dijaloga,otvorenije komunikacije s prošlošću, bez čega teško da ova društva mogu nastaviti dalje.