BRUSSELS  Zelena vila, čarobnica, muza – omiljena inspiracija pariških umjetnika s kraja devetnaestog i početka dvadesetog stoljeća, više desetljeća zabranjivanja u mnogim europskim zemljama, ovog će tjedna biti predmet rasprave u Europskom parlamentu. Oko apsinta, intenzivnog alkoholnog pića s izrazito visokim postotkom alkohola i prepoznatljive zelene boje kojem su se često, doduše bez previše znanstvene podloge, pridavala i psihoaktivna svojstva, kroz povijest su se nerijetko vodile pravne rasprave, ponajprije u smislu smije li ga se proizvoditi ili ne. U europskom parlamentu ovog će se puta, međutim, raspravljati koja je zapravo definicija apsinta, odnosno koliki postotak sastojka poznatog kao tujon mora imati neki »tekući« proizvod da bi ga se moglo registrirati kao apsint. 

  Francuska parlamentarka Francoise Grossetete tako smatra da treba zaštititi tradicionalnu esenciju ovog pića i zalaže se za uvođenje novog minimuma, dok je s druge strane, jedan od njemačkih zastupnika Horst Schnellhardt zabrinut za posljedice koje bilo kakva prisutnost tujona u piću može imati po zdravlje. 

   – Prihvatiti prodaju pića pod imenom apsint bez garancije da je biljka po kojoj je piće uopće i dobilo ime korištena u proizvodnji jednako je prijevari. Baudelaire bi se okrenuo u grobu, kazala je Grossetete za Reuters. Cijelu priču oko apsinta komplicira i činjenica da Švicarska, u kojoj je apsint prvi put proizveden pri kraju osamnaestog stoljeća, želi ovo piće zaštititi kao nacionalni proizvod. No iako je Švicarska »originalna zemlja porijekla« poznato je da su još i stari Grci svojem vinu dodavali artemisiju absinthium, a svoj je kultni status »zeleni špirit« dobio tek u Francuskoj.

Među pasionirane ljubitelje apsinta ubrajaju se Vincent Van Gogh, Paul Verlaine, Arthur Rimbaud, Henri de Toulouse-Lautrec, Amedeo Modigliani, Vincent van Gogh, Oscar Wilde, Aleister Crowley, Erik Satie, Alfred Jarry i Ernest Hemingway. U drugoj polovici 19. stoljeća apsint je bio toliko popularan u pariškim kafićima da je u pet popodne počinjao tzv. »zeleni sat«. Zbog visokog postotak alkohola i sumnjivih svojstava, apsint je međutim od dvadesetih godina 20. stoljeća zabranjen u velikom broju europskih zemalja. Tek devedesetih godina mistični je alkoholni napitak ponovo u nekim zemljama dobio zeleno svjetlo. Danas u Europi postoji više od dvjesto proizvoda registriranih kao apsint, pod različitim imenima i recepturama, pa čak i u različitim bojama, pri čemu u mnogim slučajevima i bez ijednog miligrama tujona.