Svemirska lutalica će proći »blizu« Zemlje na 27.520 kilometara. Tijekom preleta pri brzini od 13 kilometara u sekundi asteroid će biti moguće vidjeti u Europi, Aziji i Australiji, a nastao je još u vrijeme kada je nastajao Sunčev sistem
Romantični ljudi na spomen svetog Valentina i datuma njegova slavlja 14. veljače pomisle na krasno doba zaljubljenosti, već zaljubljeni na svoju draganu ili dragana, a automatski im misli lete ka darovima kojima bi im iskazali pažnju i ljubav. Oni manje romantični pomisle na gangsterske dane SAD-a iz prošlog vijeka, glasoviti masakr, takozvani »Obračun na dan svetog Valentina«. Iznad te dvije krajnosti je svemir, iz čijih prostranstava nam kao dar ili poruka zaljubljenima, dan poslije dolazi asteroid koji će proći nadomak zemlji.
Asteroidi ili planetoidi su mala čvrsta nebeska tijela i najčešće nepravilnog oblika. Nastali su od ostataka protoplanetarne tvari koja se nije pripojila planetima za vrijeme formiranja sustava iz protoplanetarnog diska. Većina asteroida u sunčevu sustavu nalazi se u asteroidnom pojasu između Marsa i Jupitera, te u Kuiperovom pojasu. Procjenjuje se da bi ih u našem sustavu moglo biti nekoliko milijuna.
Svemirski dar zaljubljenima je mali asteroid koji su astronomi nazvali 2012 DA 14 koji 15. veljače prilazi Zemlji bliže od TV satelita koji okružuju naš planet, no nema opasnosti od njegova potencijalnog udara, izvijestili su iz uvijek budne američke NASA-e. Taj 2012 DA14 prošle je godine otkrila grupa astronoma amatera u Španjolskoj. Tijelo je po prilici veličine olimpijskoga bazena promjera 46 metara. Asteroid je sve samo ne lagan, procjena je kako je riječ o težini od oko 130 tisuća tona. Proći će »blizu« Zemlju na 27.520 kilometara. Tokom preleta pri brzini od 13 kilometara u sekundi asteroid će biti moguće vidjeti u Europi, Aziji i Australiji.
800 kilometara više
To je najbliži prolazak asteroida u posljednjih 15 godina otkad znanstvenici rutinski prate njihovo kretanje. Televizijski, meteorološki i komunikacijski sateliti kruže oko 800 km više, a Mjesec je puno više puta udaljeniji od putanje tog svemirskog lutalice. Unatoč blizini prolaska Zemlji, nema nikakvih uzbuna, udar je nemoguć, tako barem tvrdi astronom Donald Yeomans iz NASA-ina laboratorija u Pasadeni. Ovaj je asteroid samo jedan od otprilike 100.000 koji bi se mogli naći na našem putu. Kad bi ovaj asteroid pogodio zemlju, uništio bi grad veličine New Yorka. Samo putovanje tog tijela ima milenijske razmjere, asteroid je lansiran u svemir brzinom od osam kilometara u sekundi još iz doba kada je nastajao Sunčev sistem, znači od prije četiri milijarde godina.
Zemlja je na sigurnoj udaljenosti, ali nisu umjetni sateliti u njenoj orbiti oko nje, koji su na visinama od oko 35 tisuća kilometara. Riječ je o uređajima koji služe za telekomunikacije, GPS-a, ili pak onima koji služe za pomoć meteorolozima. Iako postoji mogućnost da ovo svemirsko tijelo eventualno pogodi neki satelit, ne isključujući matematičku vjerojatnost da se to dogodi, stručnjaci poručuju da je takva mogućnost ipak malo vjerojatna. Znači, ostat će sve na razini romantike, na priči o zaljubljenima koji gledaju u nebo čekajući nekakav znak, poruku s visina. Osim toga nije nikakva vijest da će osim profesionalnih astronoma razni zaljubljenici u svemirske tajne čekati prolazak ovog lutalice u našoj galaksiji.
Tunguska eksplozija
Prolazak svemirskog lutalice nije baš tako česta pojava, u načelu se prolazak takvih relativno velikih svemirskih tijela na ovakvoj blizini od Zemlje događa svakih četrdeset godina. Da bi došlo do sudara s našim planetom, treba čekati mnogo duže, tu su već razmaci milenijski, takvo nešto se događa svakih 1.200 godina, stoljeće više ili manje.
Kada smo već kod stoljeća, upamćena je 1908. godina kada je neki asteroid, koji nije jako različit od ovog »zimskog« doletio na zemlju u Sibiru. Tunguska eksplozija je naziv za nerazjašnjenu eksploziju koja se dogodila u Rusiji, u blizini rijeke Tunguske. Događaj se katkad naziva i Velikom Sibirskom eksplozijom. Pretpostavka je da je asteroid pao i izgorio iznad tog područja. Sve se zbilo oko 7 sati ujutro po mjesnom vremenu 30. lipnja ili 17. lipnja po Julijanskom kalendaru, koji se koristio u to vrijeme. Procjene o oslobođenoj energiji tijekom eksplozije sežu od 5 megatona pa čak do 30 megatona, a 10-15 megatona najvjerojatnija je stvarna jačina eksplozije. Priča se da onaj svemirski »kamen« nije netaknut stigao na tlo, već da se polako raspadao u atmosferi. Bez obzira na to, uspio je devastirati golemo područje promjera od oko čak tisuću kilometara. Ima raznih špekulacija o jačini te ekslozije, neke govore o oslobođenoj energiji, koja je čak kao 185 atomskih bombi bačenih na Hirošimu. Prilikom eksplozije uništena su i svinuta stabla u krugu od 30 kilometara, a prozori i vrata u 65 km udaljenom mjestu Vanavara su popucali. Procjena je da je uništeno 60 milijuna stabala. Putnici Transsibirske pruge, udaljene oko 600 km osjetili su potrese i vidjeli svjetla na nebu. Znatno kasnije, 1927. jedna ekspedicija uputila se na to područje kako bi istražila što se dogodilo.
10 milijuna
Ovaj sadašnji asteroid bi u slučaju nesuđenog sudara sa Zemljom mogao u najgorem slučaju uništiti jedan ili više gradova, ili ako bi pao u more, prouzročiti tsunami. S obzirom na to da je revolucija ovog asteroida vrlo slična Zemljinoj i traje 368 dana, već se javljaju pitanja hoće li se idućeg Valentinova dogoditi jedan još bliži susret ove svemirske stijene i našeg planeta. Međutim, stručnjaci poručuju da je izračunato kako je Zemljina sila teža utjecala na taj mali asterod, toliko da će mu znatno promijeniti putanju skraćujući mu vrijeme revolucije. Taj »2012 DA14« bi iduće godine trebao proći kraj Zemlje oko Nove godine, a onda ga neće biti blizu najmanje tri desetjeća. Iz svemira međutim stalno nešto stiže, u studenome bi trebao naići komet »Ison«, koji tu nije bio navodno 10 milijuna godina, a moći će ga se promatrati dvogledom ili teleskopom. Golim okom će ga se moći vidjeti u sumrak pošto će na nebu blistati oko mjesec dana.
