RIJEKA Gordana Benić dobitnica je »Goranova vijenca«, a Katja Knežević nagrade »Goran« u sklopu ovogodišnjeg 51. Goranova proljeća. Tako je odlučio žiri u sastavu Branko Maleš, Dražen Katunarić, Evelina Rudan, Davor Šalat i Branislav Oblučar.
»Goranov vijenac« naša je najuglednija pjesnička nagrada, dok se nagrada »Goran« dodjeljuje za najbolji pjesnički rukopis do 30 godina. Nagrade će laureatkinjama biti dodijeljene na tradicionalnoj svečanosti u Lukovdolu, 21. ožujka, na rođendan Ivana Gorana Kovačića. Goranovo proljeće ove godine bilježi svoje 51. međunarodno izdanje, a programi će se odvijati u Zagrebu, Lukovdolu, Rijeci i Pazinu.
Kako je u obrazloženju nagrade »Goranov vijenac« napisao Davor Šalat, prema mišljenju većine vodećih hrvatskih književnih kritičara poezija splitske pjesnikinje Gordane Benić jedno je od najosebujnijih i najvrednijih poetičkih iskustava suvremenog hrvatskog pjesništva.
– Ona je u svojim prvim zbirkama pjesama, a tome se ponovno vratila i u recentnoj trilogiji o Dioklecijanovoj palači, odmjeravala vidljivo i nevidljivo, konkretizirani prostor spomenute palače i njegova istodobna utonuća u labirintnu onkrajnost, polifoničnost simultanih povijesnih slojeva i nadrealnu preobrazbu mediteranskog imaginarija. No, u novi poetički prostor, u kojemu oniričnost u gotovo šopovskim razmjerima ukida svaku gravitaciju, Gordana Benić u punoj je mjeri ušla zbirkom pjesama u prozi »Balada o neizrecivom« iz 2003. godine… Pjesme u prozi Gordane Benić bivaju kvintesencija postmodernističke apokaliptike: do neraspoznatljivosti združuju se stvarno i virtualno, zemaljsko i nebesko, dobro i zlo, literarno i izvanliterarno, lažni optimizam i tragedija…
Gordana Benić u svojim zbirkama pjesama, kao rijetko tko u suvremenom hrvatskom pjesništvu, obnavlja vjeru u mogućnosti književnosti. Poezija, ako i ne daje neku formulu vrhunaravna spasenja ili neupitna smisla koji bi podupro tjeskobnu i nezbrinutu ljudsku egzistenciju, ipak, u svojim najboljim trenucima, ostaje jedna od malobrojnih odmaka od posvemašnje ispražnjenosti suvremena svijeta, a tome iznimno dojmljivo svjedoči naša pjesnikinja – osvrnuo se Šalat.
Obrazloženje za nagradu »Goran« za mlade pjesnike Katji Knežević napisao je Dinko Telećan, koji je bio član žirija uz Tomicu Bajsića i Aneru Ryznar. Na ovogodišnji natječaj prispio je 41 rukopis, a Katja Knežević iz Sesveta nagrađena je za rukopis »Staklene breze«. Uz nagrađenu autoricu pohvaljen je i rukopis Ivane Čagalj »Krive su bajke«.
Kako se navodi u obrazloženju, poeziju Katje Knežević štošta izdvaja iz tekuće pjesničke produkcije, pogotovo one sasvim mladog naraštaja. Riječ je prije svega o istančanosti i stupnju ludičnosti, koja ne otklizava u eksces verbalne samodostatnosti. Potom kritike ljudskog sitnodušja i laži koja ne prelazi u moralizam. Nadalje, začudne asocijativnosti koja zna kada treba stati kako se ne bi raspršila i prelila preko rubova, kako bi zadržala os jednog pogleda, jedne smjele misli. Knežević se ne libi otvarati egzistencijalna pitanja i načinjati ljubavne dileme, ali to čini diskretno, neobično zrelo, tankoćutno i stišano.
Katja Knežević rođena je u Bosni i Hercegovini 1987. godine. U Zagrebu živi od četvrte godine. Diplomirala je engleski jezik i književnost i francuski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od ožujka odrađuje prevoditeljski staž u Odjelu za prevođenje u Bruxellesu. Poeziju je dosad objavljivala u raznim zbornicima i časopisima. Godine 2012. osvojila je prvo mjesto na međunarodnom natjecanju Sea of Words u organizaciji Europskog instituta za Mediteran i Zaklade Anna Lindh s kratkom pričom »Nevidljiva majka«.
