»Čefurji raus!« posudio je naslov od grafita, pokliča kojim nacionalistički raspoloženi Slovenci izražavaju netrpeljivost prema došljacima, »balkanjerosima«, koji su se u ratu kao izbjeglice slili u tu državu
ZAGREB Slovenski film »Čefurji raus!« nastao prema istoimenoj hit knjizi Gorana Vojnovića, koji u hrvatskim kinima počinje igrati od 9. siječnja, ovdašnjoj će publici biti zanimljiv zbog palete intrigantnih društvenih, političkih i ekonomskih pitanja čija aktualnost u posttranzicijskoj svakodnevici bivše Jugoslavije ne jenjava, a koja su u ovom filmu procijeđena kroz lijevak jedne obiteljske priče.
Vojnović, književnik živo zainteresiran za načine na koje se s krhotinama jugoslavenstva nose nove generacije, u Hrvatskoj je stekao status bestseler autora romanom »Jugoslavija, moja domovina« koji je kod izdavača »Fraktura« doživio i drugo izdanje.
»Čefurji raus!« posudio je naslov od grafita, pokliča kojim nacionalistički raspoloženi Slovenci izražavaju netrpeljivost prema došljacima, »balkanjerosima«, koji su se u ratu kao izbjeglice slili u tu državu. Protagonist Marko – živopisni maloljetni delikvent – s obitelji koja je devedesetih u Ljubljanu doselila iz Bosne, živi u četvrti Fužine, nekovrsnom getu »balkanjerosa«. Integraciju u slovensko društvo nitko od njih ne vidi kao poželjnu opciju. “Čefurji” iz Fužina drže se jedni drugih i u velikoj mjeri nazadnih stavova kojima kao da se trse utjeloviti sve predrasude kojima su stigmatizirani.
Najsnažniji momenti filma tiču se mučnog jaza između dviju generacija »čefurja«: roditelja koji su još uvijek vezani za prijašnju državu, prijašnji sistem i utješnu iluziju o tome kako je prije bilo bolje, te njihove djece – generacije išamarane kapitalizmom – lišene identiteta i ideala. Zapravo je kralježnica filma derutni most između tih dviju odsječenih generacija. Taj je motiv podebljan Markovim odlaskom u Bosnu kamo ga roditelji šalju na rehabilitaciju od lošeg društva s kojim je zaglavio. Okružen ljudima prema kojima ne osjeća nikakvu pripadnost, njegova otuđenost i osjećaj »čefurske« izdvojenosti, u Bosni bivaju još snažniji nego u Fužinama, među »Janezima«.
Dojmljivu ulogu ostvario je Emir Hadžihafizbegović koji u filmu tumači ulogu Markova oca, razočaranog sinovljevim odustajanjem od košarke, sporta u kojem je on vidio jedini izlaz u bolji život. Od početnog entuzijastičnog bodrenja Markovih oskudnih sportskih ambicija, pratimo njegovo gorko razočaranje, a zatim i prepuštanje apatiji i hladnom odustajanju od sina propaliteta. Za ovu je ulogu nagrađen na međunarodnom filmskom festivalu u Cottbusu.
U Sloveniji je od početka prikazivanja u listopadu film pogledalo više od 55 tisuća ljudi. U manjim ulogama pojavljuju se i Mustafa Nadarević, Darija Lorenci te slovenski glumci Jernej Šugman i Polona Juh, dok uloge glavnih protagonista Vojnovićeva filma igraju naturšćici Benjamin Krnetić (Marko), Dino Hajderović (Aco), Ivan Pašalić (Adi) i Jernej Kogovšek (Dejan).