Japanci jako vole klasičnu glazbu i europske umjetnike, koncertne dvorane su rasprodane, a uvjeti u kojima su organizirane turneje – odlični. Radujem se što ću na jesen ponovo svirati u Tokiju i u Yokohami
RIJEKA » Goran Filipec, poznati riječki pijanist s razgranatom međunarodnom karijerom, koji se trenutno nalazi na doktorskim studijama između pariškog Nacionalnog konzervatorija glazbe i univerziteta La Sorbonne, ovih se dana vratio s turneje po Japanu. Koncerte u Tokiju i na sjeveru zemlje publika je izvrsno primila, a uspostavljeni kontakti iznjedrili su pozive za još dva odlaska u Japan ove godine, o čemu Goran Filipec kaže:
– Ovo nije bio moj prvi boravak u Japanu, ali me ponovno uvjerio da je ta zemlja izvrsno okružje za muzičare. Ljudi jako cijene klasičnu glazbu i vole europske umjetnike. Koncertne dvorane su rasprodane, a uvjeti u kojima su organizirane turneje – odlični. Zato se uistinu radujem što ću na jesen ponovo svirati u Tokiju, i to u rujnu, u sklopu koncertne sezone Tokyo National Museuma te u koncertnom Salon de Sonette u Osaki, a u studenom ću nastupiti u programu »International piano concert«,u Minato Mirai Concert Hallu u Yokohami.
Progetto Martha Argerich
Između dva boravka u Japanu odlazim već tradicionalno na turneju u Argentinu, a sad se pripremam za koncert u Luganu, na 13. po redu Progetto Martha Argerich. Ovu svjetski poznatu umjetnicu upoznao sam na natjecanju »Ferruccio Busoni« 2011. godine – bila je predsjednica žirija – i već tada me pozvala na njen festival u Luganu, ali je do realizacije došlo tek ove godine – kaže Goran Filipec.
Na pitanje o angažmanima koji su obilježili prethodne mjesece, riječki pijanist s pariškom adresom kaže:
– Između ostalog, u siječnju sam imao recital u amfiteatru Cité de la Musique u Parizu, a u ožujku sam svirao solistički program i četveroručno s poznatim francuskim pijanistom Jean-Francois Zygelom u Théâtre du Châtelet, također u Parizu; u travnju – u sklopu festivala »It’s all about piano« – u organizaciji Institut Français du Royaume uni, u Londonu i u Valenciji. Početkom listopada čeka me nastup na festivalu Uta Ughija u Rimu te neposredno nakon toga i nastup u seriji »Maggio del pianoforte« u Napulju.
Osim navedenog, u ožujku iduće godine zakazan mi je koncert s orkestrom u velikoj dvorani Pariške filharmonije koja je još u fazi izgradnje. Tom prilikom svirat ću Lisztov »Totentanz« koji je tematski vezan s mojim doktoratom posvećenim klavirskim transkripcijama.
Ono čemu se posebno radujem je koncert na Osorskim glazbenim večerima ovog ljeta – bit će to večer posvećena Ivi Mačeku.
Kad spominjem ovog velikog hrvatskog umjetnika – skladatelja i pedagoga – moram podsjetiti da sam CD sa snimljenim Mačekovim klavirskim opusom poslao (bez velikih očekivanja!) poznatoj američkoj izdavačkoj kući »Naxos«, koja trenutno nudi apsolutno najbolju distribuciju diskova klasične glazbe u svijetu. Materijal im se jako dopao i oni su ga odlučili uvrstiti u seriju »Grand Piano«, u kojoj objavljuju nosače zvuka s raritetnom glazbom.
Zaboravljeni Maček
Njihovoj odluci pridonijela je činjenica 100-te godišnjice rođenja umjetnika, kao i da je snimljen njegov integralni klavirski opus, a zbog nedostatka minutaže, dosnimljena je i violinska sonata u suradnji s talijanskom violinisticom Silviom Mazzon. Maček je komponirao uglavnom u kasnoromantičarskom stilu, i njegov je opus relativno mali. Bez obzira na to, njegova djela zbog iznimne dorađenosti spadaju među najreprezentativnije komade hrvatske glazbene literature.
Nosač zvuka koji je bio osnov za ovu suradnju s »Naxosom«, snimljen je uz financijsku pomoć Ministarstva kulture i Primorsko-goranske županije. Žao mi je što Grad Rijeka nije našao za shodno da ga na osnovu mog prijedloga uvrsti među stavke svojih Javnih potreba u kulturi i tako sudjeluje u produkciji, unatoč činjenici da je Ivo Maček bio rođeni Sušačanin. U Zagrebu, gdje je Maček proveo većinu svog života, kao ni u Rijeci gdje je rođen, ne planiraju se koncerti kojima bi se obilježila stota godišnjica njegovog rođenja, iako se ovakve obljetnice obilježavaju svugdje u svijetu gdje se njeguje kulturna baština.
Nema stoga naznaka da će ovaj CD biti promoviram u Hrvatskoj, no bez obzira na to, raduje me da mogu pridonijeti međunarodnoj promociji visoko vrijedne glazbe s prostora s kojih potječem, i to ovim diskografskim izdanjem i uvrštenjem Mačekovih djela na koncertne programe.