ZAGREB » e-Zdravstvo u Hrvatskoj krenulo je krupnim koracima, ali tri od ukupno pet kliničkih bolničkih centara u Hrvatskoj, te još petnaestak općih bolnica, i dalje nemaju integrirani informatički sustav ili je on na primitivnoj razini. Velike bolničke ustanove poput KBC-a u Splitu i Osijeku te zagrebački KBC Sestara milosrdnica rade na vlastitim informatičkim sustavima, a podatke o broju pacijenata, hospitalizacijama, medicinskim zahvatima, zdravstvenim vlastima šalju i dalje na papirnatim tablicama koje se moraju prepisivati u drugi sustav. Tako prikupljeni podaci, upozorava se i u masterplanu bolnica, nisu konzistentni i teško mogu dati pouzdanu sliku hrvatskog zdravstva. 

  Informatizacija preostalih bolnica koje nisu u integriranom sustavu dobila je krajem 2013. godine načelnu podršku zdravstvenih vlasti, ali od tog projekta, zbog rupa u zdravstvenoj blagajni, zasad nema ništa. Za opremanje 15-tak bolničkih ustanova potrebnim softverom trebalo bi po nekim procjenama oko 30 milijuna kuna, što je za zdravstvenu administraciju sada očito neprihvatljiv izdatak. Projekt bi, ovisno o raspoloživim resursima, mogao biti u manjim bolnicama dovršen u roku od tri do šest mjeseci, a u velikim do godinu dana. Jedina mogućnost za umrežavanje svih bolnica u Hrvatskoj zajam je Svjetske banke koje bi, među ostalim, Ministarstvo zdravlja trebalo uložiti i u informatizaciju zdravstva. 

  – Danas jedni drugima šaljemo tablice na papirima. Štoviše, te tablice najčešće produciraju lokalni informatički sustavi, one se ispisuju na papir, šalju zdravstvenim vlastima, gdje se opet prepisuju u njihove informatičke sustave i tako obrađuju. Čak i informatički sustavi koji postoje, nisu povezani. To predstavlja ne samo suvišan posao, nego i generira pogreške, a da ne govorimo o različitim metodama u obradi podataka – ističe Miroslav Mađarić, savjetnik ravnatelja KBC-a Zagreb za informatiku. 

  Mnoge bolnice, upozorava Mađarić, nemaju nikakav integrirani sustav, a među pet KBC-ova samo Rijeka i Zagreb imaju donekle integrirani sustav, dok ga KBC Sestara milosrdnica, Osijek i Split uopće nemaju i rade s pojedinačnim, odvojenim aplikacijama. Od ostalih 55 bolnica, njih 40-ak ima donekle integrirani sustav, no kod mnogih je održivost takvog sustava upitna. 

  – U 20-ak informatiziranih bolnica sustavi su razvijeni »po narudžbi«, za jednog jedinog korisnika. Neka od tih rješenja su kvalitetna, ali temeljni bolnički informatički sustav (BIS) treba stalno nadograđivati. Za samo jednog korisnika to je jednostavno preskupo, i trebalo bi uvesti središnji nadzor – ističe Mađarić. 

  Koliko zdravstvu nedostaje cjelovit informatički sustav zorno govori primjer da svakom od 30.000 pacijenata, koliko ih dnevno prođe bolničkim specijalističkim ambulantama u Hrvatskoj, liječnik postavlja pitanje o tome koje lijekove pacijent uzima. Procedura uzimanja tih podataka liječniku oduzima oko dvije minute, a često je nepouzdana, jer pacijent ne zna točni naziv lijeka, a pogotovo ne dozu. Istodobno, informacije o svim izdanim lijekovima u bazi su podataka HZZO-a i lako bi se mogli povući kad bi sustav HZZO-a i bolnica bio povezan. Liječnik bi informaciju o terapiji dobivao odmah i bez pogrešaka, a na tome bi se, računa Mađarić, moglo uštedjeti radno vrijeme čak 150 liječnika. Umjesto da se bave prikupljanjem podataka koji već postoje, mogli bi se baviti pacijentima i skratiti liste čekanja. 

  – Za redovni pogon informatike potrebno je oko tri do četiri posto zdravstvenog budžeta, ili od 600 do 800 milijuna kuna, a danas se u informatiku ulaže, i to neracionalno, svega četvrtina tog iznosa. Uz dobru informatizaciju, izračunao je i ravnatelj HZZO-a, uštedjelo bi se do 30 posto troška zdravstvenih usluga bez smanjenja razine zdravstvene zaštite – podsjeća Mađarić.