"Request_reply.DM/2077"

Izložba Dalibora Martinisa: Nastavak dijaloga umjetnika sa samim sobom

Kim Cuculić

Snimio Denis LORVOVIĆ

Snimio Denis LORVOVIĆ

Projektom »Request_reply.DM/2077« Martinis pretvara izložbeni prostor Umjetničkog paviljona u jedinstveni audio-vizualni ambijent u kojem će projicirati petnaest kratkih eksperimentalnih filmova snimljenih u posljednje dvije godine



ZAGREB Izložba  Dalibora Martinisa »Request_reply.DM/2077« bit će otvorena u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu 18. ožujka. Kustosica izložbe je Leila Topić, a postav izložbe potpisuje Ana Dana Beroš. Riječ je o novom audio-vizualnom projektu  Dalibora Martinisa, koji je posebno osmišljen za Umjetnički paviljon. Projekt  je nastao u suradnji Umjetničkog paviljona u Zagrebu  i Muzeja suvremene umjetnosti i svojevrsni je uvod u Martinisovu opsežniju izložbu pod naslovom »Data recovery« koja će biti održana u prosincu ove godine u MSU-u.


Projektom »Request_reply.DM/2077« Martinis pretvara izložbeni prostor Umjetničkog paviljona u jedinstveni audio-vizualni ambijent u kojem će projicirati petnaest kratkih eksperimentalnih filmova snimljenih u posljednje dvije godine. Posrijedi je nastavak dijaloga umjetnika sa samim sobom u kojemu Martinis oblikuje odgovore u formi kratkih filmova nepovezanih narativnim slijedom, a koji su nastali kao odgovor na unaprijed smišljena pitanja. Pritom su pitanja ponekad retorička, ponekad upućuju na prirodu našeg svijeta, umjetnikovu svijest ili mogućnosti promjene društvenog poretka.


Filmovi su snimani na lokacijama diljem planeta: od Rio de Janeira i Pariza, preko Sjedinjenih Američkih Država do Ukrajine. Ponekad su duhoviti, ponekad društveno angažirani, problematiziraju univerzalna ljudska pitanja ili su pak krajnje osobni, ali zahvaljujući Martinisovoj vještini komuniciranja s publikom, odnosno prepoznatljivoj vizualnoj estetici, uvijek odmiču gledatelja iz zone ugode i potiču na razmišljanje. Tako u jednom filmu oživljava akciju Andréa Bretona koji je 1920. nosio na sebi, kao čovjek-sendvič, crtež Francisa Picabie s tekstom koji kaže otprilike ovo: »Da biste nešto zavoljeli, morate u to dugo gledati – hrpo idiota!« Breton, bliski Picabijin drug, tom je akcijom podržao njegov kritički stav o publici kojoj se ništa ne sviđa jer ne umije gledati. Martinis postavlja pitanje: »Voliš li me, gledatelju?« i dopušta da ga publika »vidi« ne bi li ga zavoljela.




Martinis postavlja pitanja na postojeće odgovore. Riječ je o pitanjima koja su poznata, ali na koja još nitko nije odgovorio. Jedan od filmova tematizira poznato De Nirovo pitanje iz filma »Taksist«: »Are you talking to me?« Retoričko pitanje, naravno, ovisi o tome kome je upućeno. Zamisao rada je da će biće, odnosno neki entitet, iz 2077. godine – koji bi se možda mogao zvati Dalibor Martinis – odgovoriti na pitanja. Umjetnika zanima što će biti odgovor, a pitanje je, zapravo, nevažno, kao što su bila i pitanja koja je sam sebi postavio 1978, a odgovarao na njih 2010. godine. Ključna je ideja nelinearnog vremena, susret osoba iz različitih svemira, te dovođenje u pitanje ideje o vremenskom kontinuitetu. Izložba je otvorena do 17. travnja.