Foto Dino Stanin/PIXSELL
Od sljedeće godine vrijede nova pravila za suvlasnike. Nije poznato koliko je zgrada dosad potpisalo nove međuvlasničke ugovore i ugovore o upravljanju
povezane vijesti
Vlasnici stanova i poslovnih prostora u zgradama diljem Hrvatske imaju još nekoliko tjedana da usklade upravljanje svojim nekretninama s novim Zakonom o upravljanju i održavanju zgrada.
Do 31. prosinca 2026. moraju sklopiti nove međuvlasničke ugovore i ugovore o upravljanju, a oni koji to ne učine riskiraju da nakon isteka postojećih ugovora njihove zgrade ostanu bez izabranog upravitelja.
U takvim slučajevima pojavljuje se mogućnost prinudnog upravljanja, o kojem odlučuje gradonačelnik odnosno općinski načelnik.
To ne znači da će zgrade već 1. siječnja automatski dobiti prinudnog upravitelja, ali suvlasnici koji ne urede međusobne odnose mogu izgubiti mogućnost samostalnog izbora osobe koja će upravljati njihovom zgradom.
Obveza proizlazi iz Zakona koji je stupio na snagu 1. siječnja 2025. Njegov članak 61. propisuje da suvlasnici u roku od dvije godine moraju sklopiti nove ugovore, dok postojeći vrijede najdulje do isteka tog roka.
Riječ je o važnoj promjeni za tisuće zgrada u Hrvatskoj jer se novim zakonskim okvirom uređuju međusobni odnosi suvlasnika, odgovornosti upravitelja i način financiranja održavanja zajedničkih dijelova nekretnina.
Nesuradnja
Zasad nije poznato koliko je zgrada do sada potpisalo nove ugovore. Udruga Upravitelj ne vodi evidenciju stambenih zgrada i sklopljenih ugovora, ali prema neslužbenim informacijama članova potpisivanje ulazi u završnu fazu.
Tek sada javlja se sve veći broj suvlasnika s potpisanim ugovorima koje su im upravitelji već ranije dostavili na uvid i eventualne izmjene.
Slično nam je rekla i direktorica Sektora za graditeljstvo Hrvatske gospodarske komore Katarina Sikavica ističući kako komora nema objedinjene podatke na temelju kojih bi se mogla iznijeti pouzdana procjena za cijelo tržište.

Katarina Sikavica
Namjera zakonodavca bila je da dvije godine budu dovoljne za dogovor svih suvlasnika, no u praksi, kako navode iz Udruge, suvlasnici nisu žurili s odlukama ili je odlučivanje otežano nesuradnjom pojedinih suvlasnika i neriješenim međusuvlasničkim odnosima.
Upravitelj nije stranka međuvlasničkog ugovora, on suvlasnicima samo predlaže tekst koji oni mogu po potrebi izmijeniti. Čim suvlasnici usvoje međuvlasnički ugovor, predstavnik suvlasnika potpisuje ugovor o upravljanju s upraviteljem.
Pitanje koje najviše brine suvlasnike jest što se događa 1. siječnja za zgrade koje ugovore ne potpišu. Naime, prema članku 61. Zakona, na zgrade bez novih ugovora primjenjuju odredbe o određivanju prinudnog upravitelja.
No, ni Udruga Upravitelj, ni HGK ne tvrde da to znači automatsko imenovanje. Prema članku 50. Zakona, gradonačelnik ili općinski načelnik imenuje prinudnog upravitelja rješenjem u roku od šest mjeseci od saznanja da suvlasnici nisu na zakonom propisan način izabrali upravitelja. Prinudni upravitelj svoja prava i obveze stječe tek na temelju donesenog rješenja.
– Udruga Upravitelj zastupa stav da se poslovi upravljanja neće prekinuti. Nakon 31. prosinca 2026. upravitelji koji su prethodno valjano izabrani i već obavljaju posao neće automatski prestati upravljati, a suprotno bi tumačenje bilo protivno svrsi zakona, koja je osigurati kvalitetno i kontinuirano upravljanje i održavanje zgrada.
Od 1. siječnja 2027. zajednice suvlasnika bez ugovora i dalje bi bile na upravljanju kod trenutnog upravitelja, koji bi nastavio obavljati sve zakonske obveze i naplaćivati naknadu, a veći se troškovi u tom razdoblju ne očekuju.
Najvažnije je osigurati urednost upravljanja, redovno i hitno održavanje te raspolaganje sredstvima zajedničke pričuve u skladu sa zakonom i odlukama suvlasnika, poručuju iz Upravitelja.
Organizacijski izazov
HGK ipak upozorava da je u tom prijelaznom razdoblju prisutna pravna neizvjesnost. Članak 61. propisuje da postojeći ugovori vrijede najdulje do 31. prosinca 2026., dok je za imenovanje prinudnog upravitelja potrebno provesti postupak i donijeti rješenje.
– Zato se otvara pitanje pravnog statusa dotadašnjeg upravitelja, opsega njegovih ovlasti i mogućnosti naplate naknade u razdoblju između isteka ugovora i imenovanja prinudnog upravitelja.
To bi moglo predstavljati organizacijski izazov i za upravitelje i za suvlasnike, osobito u komunikaciji, donošenju odluka i organizaciji održavanja.
Djelomično umirujuć je članak 62., koji propisuje kontinuitet rada predstavnika suvlasnika izabranih prije stupanja Zakona na snagu, pa se njihov položaj ne može automatski izjednačiti s prestankom važenja međuvlasničkih ugovora, istaknula je Sikavica.
Ona ne očekuje da bi samo imenovanje prinudnog upravitelja automatski dovelo do znatnog povećanja troškova, jer uobičajeni troškovi upravljanja i održavanja zgrade postoje neovisno o tome tko njom upravlja.
Ipak, upozorila je da upravitelji imaju različite poslovne modele te mogu naplaćivati pojedine administrativne i druge usluge koje su se prije, na temelju sklopljenih ugovora, obavljale bez dodatne naknade.
Iz Udruge Upravitelj vjeruju da bi do prinudne uprave moglo doći samo kod manjeg broja zgrada, i to onih čiji se suvlasnici nikako ne uspiju dogovoriti o predstavniku i sklapanju ugovora o upravljanju.
Odredbe o prinudnoj upravi, naglašavaju, treba primjenjivati u skladu s njihovom svrhom, a to je osigurati upravljanje zgradama u kojima suvlasnici nisu izabrali upravitelja.
– I nakon 1. siječnja 2027. zakonski rokovi daju suvlasnicima mogućnost da sklope potrebne ugovore i spriječe negativne posljedice prije eventualnog prelaska na prinudnu upravu drugog upravitelja, naglasili su.