»BARŠUNIRANJE« automobila se prvi put pojavilo u komercijalnoj izvedbi – naravno u Kaliforniji
Zahvaljujući novom Dinamovom beku, mladom slovenskom reprezentativcu Stojanoviču i u Hrvatskoj se pojavio automobil čija je karoserija prekrivena folijom koja oponaša baršun što je izazvalo lavinu čuđenja, komentara – ponajviše zgražanja, ali u svijetu je to ustaljena egzibicija
Film »Glup i gluplji« u kojem glavne uloge tumače Jim Carrey i Jeff Daniels snimljen 1994. odmah je postao jednim od najgledanijih kino uradaka. Snimljen za relativno mali proračun 16 milijuna dolara, na kraju je donio zaradu od oko četvrt milijarde dolara. Iako često na samom rubu dobrog ukusa, pamti se po bezbrojnim urnebesnim situacijama, a među zanimljivije sekvence svakako ide i putovanje munjenog dvojca posebnim, »odjevenim« kombijem.
A upravo su nam taj film i ta scena prvi »pali na pamet« nakon što je novi igrač zagrebačkog Dinama postao slovenski reprezentativac Petar Stojanovič, 20-godišnji bek iz Maribora. I ne toliko zbog činjenice da su Mamići u svoj tabor opet privukli još jednog od najtalentiranijih mladih igrača s ovih prostora, već zbog automobila koji je parkirao ispred maksimirskog stadiona, zdanja za koje nam nikad nije jasno je li počelo njegovo rušenje ili se tek kani krenuti s gradnjom.
Stojanovičev Audi
I opet – ne zbog činjenice da je bila riječ o kod nogometaša vrlo popularnom coupeu, Audiju A5. Ne, ekstremno je zanimanje izazvala površina tog automobila koji kao da je bio prekriven – crnim baršunom! I dok jedna druga boja baršuna, ona plava uobličena u kultnom filmu Davida Lyncha s ekstremno privlačnom Isabellom Rossellini izaziva vrlo ugodne asocijacije, Stojanovičev je automobil u najmanju ruku inicirao – čuđenje. I svu silu brutalnih komentara koji bi se mogli svesti pod zajednički nazivnik – koji neukus, koje uništavanje automobila, koji užas!
Potreba da se doradi serijsko izdanje automobila uobičajeno se naziva tuningom. Najčešće se događa u sferi dinamike, povećanja snage motora i osiguranja adekvatne stabilnosti kako bi se ona mogla sigurno prenijeti na cestu, ali ima i nemalo zahvata koji se odnose na estetiku vanjštine vozila. Uostalom, ne tako davno bili smo svjedoci popriličnog širenja mode prekrivanja automobila folijama što su površini davale »mat« sivi efekt. Pojava postala toliko učestalom i prihvaćenom da su i proizvođači automobila morali ustuknuti pa je sličan postupak, direktnim bojanjem, postao čak i – serijski. Logično, nije trebalo dugo čekati da se proizvođači folija dodatno ohrabre i da krenu u novu ofenzivu… na red je došao – baršun.
Nesklad s metalom, ali…
Suludo pomalo jer taj materijal uistinu nema nikakve veze s metalom tako da ga se ni na koji način, prema ustaljenom razmišljanju, ne može dovoditi u vezu s karoserijom automobila. Jer dok je »matiranje« sasvim legitimno te metalu daje jedan zanimljivi, pomalo robusni izgled, a njegovom vozaču »mačistički« pridjev, baršun u takvoj ulozi s tavim asocijacijama nema baš nikave veze. Ili ipak – ima?
»Baršuniranje« automobila se prvi put u komercijalnoj izvedbi pojavilo u Kaliforniji – a gdje bi drugdje – još 2012. godine. Pedantniji kroničari današnje pošasti velvetizacije – pojma koji dolazi od engleske riječi za baršun – velvet – vraćaju se još u zonu hipi pokreta koji je krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća želio promijeniti svijet u nenasilnu zajednicu.
Pojava individualizacije automobila kod njih je poznavala neobično oslikavanje karoserije, kao i njezino prekrivanje najrazličitijim folijama, pa tako i onima koje su »glumile« baršun. No, bili su to artistički pokušaji suprotstavljanja unificiranom svijetu kapitalističkog materijalizma, nikako ne želja da se snažnim marketinškim i PR trikovima pokrene postupke od kojih se zarađuje veliki novac.
Velvetizacija je uhvatila maha, SAD se za kratko vrijeme prekrivaju poslovnicama koje prodaju takve folije, a najveći se novac slijeva kompaniji Velvets Cars. Njezinih poslovnica nema u Hrvatskoj, nama je najbliža u Italiji, ali ih ima primjerice u Albaniji.
Bez obzira bilo kod nas poslovnica ili ne, postupak nabavke folija je zahvaljujući internetu vrlo jednostavan. Cijene se po komadu folije, za četvorni metar kreću od oko 500 kuna, ae primjerice za automobil kompaktne klase potrebno od 12 do 15 tisuća kuna. Prekrivanje karoserije može potrajati do dva dana, a nije uputno obavljati ga samostalno već je pametnije povjeriti ga stručnim radionicama. Primjerice onima koje su donedavno dobar posao obavljale zahvaljujući »matiranju« automobila.
Zaštitni faktor
Ono što nikako nije sporno – folije jako dobro prijanjanju za površinu vozila, vrlo su otporne, a dolaze i sa serijskom trogodišnjom garancijom. Ne šteti im ni jedna od nezaobilaznih agresivnih komponenti prometa – snijeg, led, udarci kamenčića, a tako presvučeni automobili se mogu održavati baš kao i svi ostali – u standardnim praonicama.
Nije ih dakle, ma koliko im površina bila baršunasta, obavezno – usisavati. I dok se s estetskim dijelom priče nije baš lako, ako je ikako, složiti, jedina dobra strana čitavog postupka krije se u činjenici da se folija jednostavno, bez ikakvih neželjenih popratnih manifestacija skida s automobila. Pozitivna strana čitave priče je i u tome da na taj način osnovni lak automobila ostaje u cjelosti sačuvan, na neki način konzerviran, te da automobil zahvaljujući godinama prekrivenosti ne odaje svoju realnu dob. I dok je »matiranje« bilo prihvaćeno, »velvetizaciji« srećom to teže polazi za rukom.
Kako saznajemo, Stojanovičev automobil velevetirao je majstor iz Maribora, a čitav postupak imao je cijenu od oko 20 tisuća kuna. Inače, u bogatim državama zapada, zahvaljujući visokoj cijeni rada, postupak velevetizacije za velike automobile, nerijetko su to luksuzni SUV-ovi poput Range Rovera, mogu imati cijenu i do 70 tisuća kuna.
Ono što bi proizvođači automobila morali iz čitave te pomalo »scary« priče izvuči kao opomenu, ili sugestiju, je poruka kako se i oni moraju mijenjati. Na sceni je naime silna potreba da se određene osobne predmete – individualizira.
Od mobitela do automobila. Kupcima, pogotovo onima čiji su novčanici puniji, klasični su sivi, bijeli, crni i slični automobili – dosadili. Traži se totalna personalizacija kako bi svi znali tko je vlasnik i vozač pojedinog automobila. Stojanoviču je to uspjelo praktično istog časa kad se pojavio u Zagrebu. S obzirom na njegovo zanimanje, a slično bismo mogli ustvrditi i za pripadnike estrade, postupak ne samo da je legitiman, on je na neki način i poželjan. Ili kako bi se danas reklo – zahvaljujući Audiju prekrivenom crnim baršunom, mladi je nogometaš trenutno je odigrao – odličan PR.
Mi ostali? Pa ne moramo se baš sakrivati iza dosadnih boja lima svojih automobila, no baš da ih moramo velvetizirati ipak ne bi bilo ni pametno pa ni – poželjno. Baršunu je ipak mjesto na nekim drugim mjestima, na nekim drugim pozicijama i u nekim drugim aktivnostima koje se istina mogu prakticirati u automobilima, pa i na njihovim »haubama«, ali su ipak komotnije u nekim privatnim, intimnim djelovima stanova.
