Lagano sam se pripremio za zaron i krenuo. Puštam se u procjep i pravim šulju na tih 18 metara dubine kad tamo uleti zubatac. Pucam i strijela ode u centar ribe koja se zapetlja u stijeni na 22 metra…
povezane vijesti
S vrlo zanimljivim ulovom zubaca nam se javio Martin Črnigoj. Evo što nam je ovaj podvodni ribolovca ispričao o tom svom doživljaju:
– Neko vrijeme sam razmišljao da idem posjetiti poštu na kojoj sam izgubio prošle godine zubaca koji je bio cca 7 do 8 kilograma.
Kako nemam puno slobodnog vremena zbog posla i obaveza jedva sam dočekao taj dan kad sam stigao na dopust.
Tako ustajem ujutro ubacim opremu i krenem autom prema moru.
U moru sam tek oko 10 sati ujutro.
Krenem plivati prema pošti na kojoj sam vidio prošle godine dva put zubace.
Pošta je ispod stijene na 18 metara koja se zavlači svojim donjim djelom na unutra.
Polako napravim zaron i šuljam se uz stijenu preko previsa.
Ali na žalost, tu nema zubaca – priča nam Martin.
– Ipak, odlučan da ne idem bez zubaca kući, idem dalje i pravim šulje dalje po stijenama.
Tako sam ronio barem 5 sati ali bez uspjeha ili barem da vidim kojeg zubaca.
Bilo je druge ribe na koji nisam htio pucati da si ne bi plašio ribu unaprijed.
Na kraju dolazim na stjenu-rt koja se vuče na dubini desetak metara u otvoreno more.
Bila je široka barem 60 , a na rubu oko 20 metara i tu se spuštala u more u dubinu na oko 30 metara.
Pravio sam čeke barem sat vremena na sve strane i pomicao se prema dubljem djelu rta.
I onda sam na samom kraju rta vidio procjep koji ide na obe strane na nekih 18 metara dubine – nastavlja Martin.
– Lagano sam se pripremio za zaron i krenuo.
Puštam se u procjep i pravim šulju na tih 18 metara dubine kad tamo uleti zubatac.
Pucam i strijela ode u centar ribe koja se zapetlja u stijeni na 22 metra.
Odem na površinu i napravim još jedan zaron.
Raspetljam špagu i izvučem ga vani i to je bilo to.
Nije moj najveći, ali sam opet veseo kao da je moj prvi.
Vaga je pokazala da je bio težak 4,3 kilograma, ali očišćen. U povratku je stradala još jedna manja strijelka, ali car je ostao car – ispričao nam je Martin Črnigoj.
