Iako je stopa inflacije u listopadu izmjerena na visokih 4,9 posto, većinom se odnosi na inflaciju uvezenu skupa s energetima kojima cijena na međunarodnom tržištu raste, uslijed geopolitičkih okolnosti. Domaća komponenta, inflacija cijena hrane i industrijskih proizvoda je zaustavljena – hrana je rasla svega 0,2 posto.

To se tumači i kao uspjeh Vlade, i zbog sidrenja cijena na policama dućana, ali i uslijed najave poreza na prekomjernu dobit, odnosno prekomjernu maržu, koji će zahvatiti sve veće tvrtke, osim izvoznika, za koje se ustanovi da su ove godine imali dobit koja je bitno povećana u odnosu na prethodne tri godine, jer se to uzima kao dokaz da su nabijali marže koje su se mogle preliti na cijene.

Balansiranje mjera

S obzirom da je inflacija sada većinom uvozna i energetska, onda se zaključuje da je već najava ovog poreza, za godinu koja je de facto već na izmaku, djelovala destimulirajuće na marže. Dakle, antiinflacijski paket mjera još nije ni krenuo, a u Vladi su uvjereni da je već polučio rezultate.

Iz Hrvatske narodne banke pak podsjećaju da bi se svakako trebalo paziti da se ponovno ne raspiri domaća komponenta inflacije, koja je bila izražena u proteklim godinama, uslijed snažnog rasta plaća. Sada se ide s nešto manjim rastom, pregovori sa sindikatima javnih službi su u tijeku, no ministar Tomislav Ćorić je rekao da mu nije namjera ugrožavati proračun. Misli pritom na to da će nastojati ne probiti fiskalni deficit. Ali, vjerojatno u primisli ima i učinak na inflaciju. U trećoj iteraciji međutim vjerojatno im je u primisli i učinak na predstojeće izbore. Pa sve treba »izbalansirati«. Iako rast cijena puni proračun, ekonomska baza je sve niža.

Od poreznih izmjena, ukida se i porez na mirovine, koji je prihod lokalnih jedinica. Ministar Ćorić je međutim sada jasno otklonio povećanje osobnog odbitka za sve zaposlene, s obrazloženjem da to u 2026. i 2027. nije ni bilo u planu. Lokalne jedinice, očito se računa, podnijele su svoj »teret« za ovu godinu.

No, zaboravlja se da i one dižu poreze i komunalije, i to prije svega porez na nekretnine, dok voda, smeće, sve poskupljuje. Sve su to determinante za novi inflatorni val, opterećenje za kućanstva, ali i ulazni troškovi za privredu. Privreda se pak uvelike svodi na turizam, a tu se povećava paušal po krevetu, u turističkim regijama, što je de facto cijela obala. Još nije jasno kako je to antiinflatorna mjera. To je prije proinflatorna mjera jer će iznajmljivači sve to vjerojatno opet preliti na cijenu svoje usluge.

U Vladi možda vjeruju da ipak neće, jer će biti stisnuti potražnjom koja je i u sezoni sve osjetljivija na cijene. To se onda međutim svodi na mjeru za krpanje proračuna. Međutim, upravo su usluge, turizam, hoteli, restorani, ipak zadržali komponentu rasta u ukupnoj inflaciji, odnosno opet su u listopadu na godišnjoj razini rasle nemalih 7,5 posto. Očekuje se realni rast BDP-a i u idućoj godini, između 2 i 3 posto, što je i dalje bitno više no u eurozoni, uz smanjivanje inflacije prema 2 posto.

No, ministar Ćorić je nedavno na skupu ekonomista u Opatiji i sam priznao da je veće stope rasta, onolike kolike smo imali, ubuduće moguće postići jedino povećanjem produktivnosti i dodane vrijednosti ekonomije. Očekuje se i potpora iz višegodišnjeg europskog financijskog okvira za programe jačanja konkurentnosti privatnog sektora. Umjesto u materijalna ulaganja, u škole, vrtiće i obrazovnu infrastrukturu, ići će se više prema »soft« ulaganjima. Iako se očekuje da će inflacija usporavati – to je neki bazni scenarij temeljen na pretspostavci da će se Hormuz početi smirivati – državni štit za cijene energije do dalnjnjeg ostaje, potvrdio je i premijer Plenković.

Ćorić je objasnio da se takvim najavama prije svega sidre očekivanja javnosti, a zadnji paket subvencija za toplinsku energiju istječe krajem ožujka, kada će se ipak iznova odlučivati što dalje. Izmjene poreznih zakona dio su Vladinog antiinflacijskog paketa koji je predstavljen još u svibnju. Otpočetka je bio na meti stručne javnosti jer ga se nije tumačilo kao kočenje pregrijane ekonomije, već više kao pripremu za rebalans proračuna u uvjetima ekonomije koja se već uvelike počela hladiti. A, počela je usporavati jer se smanjuje priljev europskih sredstava, te usporava osobna potrošnja, uslijed smanjenja rasta plaća, zaposlenosti i realnih kretanja. Kako malo toga – izvan potrošnje i državnih investicija – što pokreće rast uopće preostaje, jasno je da se, pogotovo u uvjetima visoke uvozne ovisnosti i energetskih šokova, trebalo pripremiti za novi fiskalni okvir. Nakon rebalansa za ovu, uskoro se usvaja proračun za iduću godinu, na istim postavkama deficita, koji ne smije premašiti 3 posto. U uvjetima rasta troškova zaduživanja, udio kamata u rashodima zasigurno raste. Stoga mastriški kriterij ne smije biti probijen. Ekonomska politika stoga kreće s »provjerenim receptom«, koja uključuje stabilnost proračuna, uz nadu da će se u međuvremenu popraviti uvjeti u okruženju, odnosno smiriti sukobi, inflacija, kao i povećati potražnja i izvoz.

GENERIRANO AI ALATIMA

Velike dobiti

Inače, kvartalni podaci domaćih kompanija donekle potvrđuju da je već najava poreza na prekomjerne marže mogla usporiti rast dobiti. Dobiti su se naime nešto smanjile, ili su manjima prikazane. Ogromne su recimo bankarske dobiti, no banke će porez vjerojatno izbjeći, jer su još veću dobit imale ranijih godina, pa nema »skoka« kojim bi upale u škare za 2026. No, rast kamata inflaciju ionako zapravo usporava, jer pada potražnja za kreditima, a onda i potrošnja na kredit.

Najveći dobitaš u trećem kvartalu bila je naftna kompanija Ina. Ina odlično zarađuje, cijene su joj tržišne, narod plaća, a Vlada, s druge strane, spušta trošarine da to kompenzira, te cijene sidri na policama. Izazvalo je to nedavno kritike ekonomista.

No, banke su prodane, Ina je prodana, telekom je prodan, pa se ne može više na inflaciju utjecati u začetku, u troškovima, nego se pokušava preko marži uvoznika i trgovaca. Porez na prekomjernu profitnu maržu opisan je kao jednokratna antiinflacijska mjera u 2026. kojim se obuhvaćaju veliki i srednji obveznici poreza na dobit, po kriteriju aktive, prihoda i broja zaposlenih, za koje se smatra da mogu kreirati inflaciju, a više od pola prihoda ostvaruju u Hrvatskoj. Vlada pak nastavlja s tjednom regulacijom cijena goriva, upravljajući trošarinama.