Svečana dvorana Zajednice Talijana Rijeka bila je domaćin izvedbe predstave »Carlotta Grisi: od Vižinade do vječnosti«, koju organizira Umjetnička organizacija Opera B. B. i Rovinj Art & more festival. Radi se o zanimljivoj inscenaciji teksta o životu Carlotte Grisi, umjetnice iznimne karijere koja je izuzetno malo poznata u našim krajevima, što je obrnuto proporcionalno značaju i umjetničkim ostvarenjima koje je postigla.

Bliska rođakinja sopranistica Giuditte i Giulije Grisi, Carlotta je rođena u Vižinadi u prvoj polovini 19. stoljeća. Vrlo brzo počela se baviti baletom i to u milanskoj La Scali, a život joj je obilježio susret s poznatim plesačem i koreografom Julesom Perrotom s kojim je u određenom odnosu i ostala do kraja života. Upravo ju je Perrot zdušno preporučio za naslovnu ulogu prigodom praizvedbe baleta »Giselle« A. Adama, što joj je donijelo svjetsku slavu. Karijera joj se nakon Pariza nastavlja i u Londonu, ali i u drugim značajnim centrima Europe, sve do Rusije u kojoj zapravo i dolazi do završetka umjetničkog rada. Predstava koju smo u Rijeci imali prilike vidjeti zapravo je presjek te karijere obojen i određenim osobnim i životnim crtama koje je moguće pronaći, a sve je popraćeno glumom, plesom, videoprojekcijama i pjesmom. Zaokruženi koncept tako je stvorio jednosatnu priču koja protekne u trenu i publiku obogati dobrim umjetničkim iskustvom uz važna saznanja o protagonistici Grisi.

Glumica Annamaria Serda utjelovila je Carlottu vrlo srčano i dinamično, prikazujući lepezu njezinih osjećaja, ali i elemente baletnog izričaja. U rukama redateljice Ljiljane Gvozdenović, Serda je morala pokazati talent u različitim glazbeno-scenskim izričajima, što je i ostvareno vrlo uspješno. Partner na sceni, u ulozi Perrota, bio je Ronald Braus, iskusni bariton koji je s lakoćom donio pretežno glumačku ulogu, a zajedničke pjesme (songove i duete) na glazbu Darijana Ivezića, na klaviru je pratio Mario Čopor.

Bila je to zanimljiva večer u kojoj smo mogli doznati mnogo toga, ali i svjedočiti jednoj drukčijoj interpretaciji lika i djela Carlotte Grisi, umjetnice koja je prilično nepravedno zapostavljena u sjećanju naroda našega kraja. Stoga se ova predstava može preporučiti ne samo kao važan trag u tom sjećanju, već i kao edukativni trenutak za sve generacije.