Oko 135 milijuna Europljana živi u regijama koje su zapele u gospodarskoj stagnaciji ili padu. Pristupačnost stanovanja izazov je za svakog desetog građanina EU-a, dok je 1,3 milijuna ljudi u EU-u bez doma. Istovremeno, 75 posto stambenog fonda u EU-u energetski je neučinkovito ili loše prilagođeno ljetnim toplinskim valovima. Lokalne i regionalne vlasti diljem Unije proživljavaju stagnaciju prihoda, a procjene pokazuju da će tri četvrtine europskih regija do 2050. godine izgubiti stanovništvo, osobito u ruralnim i perifernim područjima, zaključci su zabrinjavajućeg godišnjeg izvješća o stanju regija i gradova koje je Europski odbor regija objavio sredinom listopada.

Izbor, a ne nužnost

Da je potreba za izokretanje alarmantnih demografskih trendova koji pogađaju većinu europskog teritorija prepoznata u najvišim instancama Europske komisije, može se zaključiti prema političkoj strategiji »Prava na ostanak« koju je u svibnju ove godine predstavio Raffaele Fitto, Komisijin izvršni potpredsjednik zadužen za koheziju i reforme, a koja za cilj ima zaustavljanje depopulacije i gospodarskog propadanja europskih regija. No za Emila Boca, predsjednika Povjerenstva za politiku teritorijalne kohezije i proračun EU-a (COTER) pri Europskom odboru regija i dugogodišnjeg gradonačelnika drugog najvećeg rumunjskog grada Cluj-Napoce, implementiranje prava na ostanak ne smije ostati samo stavka na papiru, već realnost zasnovana na upogonjenim mehanizmima, političkim i financijskim, čije će djelovanje europski građani osjetiti u svojim regijama. Prema njegovim riječima, upravo je priuštivo stanovanje ključni aspekt kojim se europskim građanima, osobito mladima, može omogućiti da svoje živote i karijere zasnuju u svojim gradovima i regijama, bez potrebe za iseljavanjem.

Također, Boc ističe nužnost masovnih ulaganja u ekološki javni prijevoz i njegovu infrastrukturu, predškolski i školski odgoj i obrazovanje, koja su, uz politike privlačenja investicija u visoko-tehnološki i IT sektor, njegovom Cluju priskrbili epitet »magnetnog grada« te ovaj grad prometnula kao jedan od najuspješnijih primjera transformacije lokalne uprave u istočnoj Europi.

– Sloboda kretanja u Europi dugo se vremena odnosila isključivo na jednosmjerni put od istoka prema zapadu i od juga prema sjeveru. Rumunjska, Hrvatska i druge zemlje EU-a iskusile su tu situaciju. Iako sloboda kretanja ostaje temeljno pravo europskih građana, dužnost naše generacije je ponuditi našim ljudima pravo na ostanak, odnosno slobodni izbor na ostanak koji će uistinu biti izbor, a ne nužnost. Velika je razlika kada se ljudi iseljavaju zbog toga jer to odabiru ili zato što u svom gradu, regiji i zemlji nemaju posao, kvalitetan život, obrazovanje ili zdravstvenu skrb. Stoga pravo na ostanak predstavlja ključni zaokret Europske unije i donosi situaciju u kojoj svi dobivaju jer će cijela Europa imati jedinstveno tržište unutar kojeg su ljudi iz svih njenih krajeva dobro osposobljeni. Istovremeno, pravo na ostanak označava i slobodu povratka u svoju zemlju koji će biti realna mogućnost, a ne puki san, navodi Emil Boc.

Nekadašnji rumunjski premijer, koji je ovu funkciju obavljao od 2008. do 2012. godine, odnosno razdoblju u kojem je otvaranje europskih granica Rumunjsku demografski desetkovalo, ističe kako zaokret u trendu iseljavanja mora biti temeljen na dobrim plaćama i ulaganjima, kvalitetnim javnim uslugama, obrazovanju, zdravstvenoj skrbi i čistom okolišu

Oporezivanje krupnih

– Na europskoj razini moramo prijeći s pojedinačnih, usko usmjerenih projekata na integrirane projekte. Nitko se neće vratiti kući ili ostati kod kuće samo zbog toga što ondje ima, recimo, dobru školu. Morate imati sve nabrojano, dakle, potreban vam je integrirani niz projekata kako bi pravo na ostanak postalo stvarni izbor. To je toliko važno jer, ako je za prethodnu generaciju europski san bio pronalazak mjesta gdje mogu imati mir i pristup blagostanju, u čemu smo uspjeli, ta sloboda ostanka za našu bi generaciju mogla biti sljedeći europski san, opisuje član Europskog odbora regija iz redova Europske pučke stranke.

U aktualnom političkom kontekstu u kojem je sve izvjesnije da Bruxelles, umjesto u razvoj siromašnijih zemalja, europski novac nastojati utrošiti u vojnu industriju i visoko-tehnološki sektor, Boc podcrtava kako je esencijalno postaviti ambiciozan Višegodišnji financijski okvir za razdoblje od 2028. do 2034. godine (VFO) te povećati ukupnu masu EU proračunskog novca.

– Ako imamo političku ambiciju za snažniju Europu s pravom na ostanak u svakom njezinom kutku, moramo imati odgovarajući proračun. Ne možete učiniti više s manje novca. Zato smatram da je u ovom trenutku u Europi iznimno važno ne samo vršiti pritisak na vlade da povećaju svoje doprinose, već i donijeti nove izvore prihoda u europski proračun. Dakle, oporezujmo tehnološke divove, oporezujmo kriptovalute, oporezujmo kockanje. To su važni izvori prihoda za izgradnju snažnog proračuna cijele Europske unije kako bismo mogli financirati obranu, što je nužno, ali i za kohezijsku politiku koja je glavna investicijska politika za podršku pravu na ostanak i slobodi ostanka, napominje čelnik ključnog povjerenstva Europskog odbora regija Emil Boc.

I bogatim zemljama treba kohezijska politika

Kohezijska politika nema alternativu, kaže Boc, jer čak i u regije u zemljama poput Njemačke zahtijevaju ulaganja.

– Vidjeli smo rezultate izbora u bivšoj Istočnoj Njemačkoj koji govore da je čak i u tako snažnoj zemlji potrebna kohezijska politika za regije, a ne samo za istočnu ili južnu Europu. Ako razmišljamo iz integrativne perspektive, možemo pronaći resurse koji bi kroz zajednički, koordinirani rad lokalne, regionalne, nacionalne i europske razine stvorili željeni učinak. U idućem VFO-u imat ćemo nacionalne i regionalne planove partnerstva, no ako u tim nacionalnim planovima ne budemo imali regionalno poglavlje i snažnu ulogu regija i gradova, nećemo uspjeti. Nitko bolje od lokalnih i regionalnih vlasti ne zna što se točno događa na terenu, a u ovom trenutku oni uopće nisu dio rasprave, oni se nalaze na meniju. A mi ne želimo biti dio menija, želimo sjediti za stolom na kojem se taj meni sastavlja, zaključuje Emil Boc