Još u vrijeme administracije Joea Bidena, donijeta je uredba kojom se zabranjuje uvoz i prodaja vozila koja koriste softver i ključni hardver za povezivanje ili autonomnu vožnju razvijen od strane tvrtki povezanih s Kinom ili Rusijom. S obzirom da su praktički sva nova kineska vozila visoko povezana, odnosno “pametna vozila”, ovo pravilo unutar SAD-a već onemogućuje prodaju kineskih automobila. No, Trumpova administracija je krenula korak dalje u zakonodavnom okviru po ovom pitanju i izaziva potrese u autoindustriji, i to ne u kineskom taboru s obzirom da se kineski auti iz gore navedenih razloga ionako ne prodaju na američkom tržištu.  Prijedlog Zakona o sigurnosti “pametnih” vozila (Connected Vehicle Security Act), pogađa i dio europske auto-industrije jer predviđa zabranu prodaje i uvoza automobila ako tvrtke koje ih proizvode imaju više od 15% kineskog vlasništva.

Za Volvo je opće poznato da ga je kupio kineski div Geely, baš kao kineskio SAIC nekad slavni britanski MG, no manje je razvikan podatak da znatan udio kineskog vlasništva imaju njemački auto ponos Mercedes-Benz, izvorno britanski brend Aston Martin i švedski Polestar. U sličnoj situaciji je i Smart, no njima nije trebao zakon da se maknu s američkog tla. Maknuli su ga još 2019. godine loši prodajni rezultati na tržištu koje doslovno prezire male automobile.

Predloženi prag od 15 posto vlasništva stvara rizik u kojem bi se njemački gigant Mercedes-Benz našao na crnoj listi zbog 19,7% udjela koji u njemu drže kineske grupacije BAIC i Geely. Umjesto pasivnog promatranja, Mercedes-Benz i europski auto-lobiji aktivno su intervenirali u Washingtonu. Mercedes je počeo lobirati u Kongresu s ciljem ublažavanja definicija i odredbi zakona. Kompanija naglašava da su kineski udjeli u njezinom vlasništvu isključivo pasivne financijske investicije bez operativne kontrole nad softverom, mrežnim sustavima ili podacima američkih vozača, te da softver razvijaju i kontroliraju unutar Njemačke i SAD-a. S druge strane, pojedini američki zakonodavci, poput zastupnika Johna Moolenaara, reagirali su porukom da bi Mercedes, umjesto traženja rupa u zakonu, jednostavno trebao prisiliti kineske dioničare na prodaju udjela ako želi nesmetano poslovati u Americi.

Iako Trumpova retorika u sklopu politike “America First” često ne štedi europske saveznike i automobilsku industriju EU-a, američki senatori i političari u ovom slučaju odlučno štite europske tvrtke iz nekoliko praktičnih razloga.

Prvi razlog je gospodarska prisutnost europskih auto-giganta u samom SAD-u. Mercedes-Benz ima veliku tvornicu u Tuscaloosi u Alabami koja zapošljava tisuće američkih radnika, dok Volvo proizvodi vozila u pogonima u Južnoj Carolini. Zabrana prodaje ovih brandova ne bi pogodila samo europske centrale, već bi dovela do zatvaranja pogona na američkom tlu, gubitka desetaka tisuća radnih mjesta i uništenja lokalnih dobavljača.

Drugi razlog je širi utjecaj na američko gospodarstvo i logistiku. Proizvođači poput Mercedesa, preko svoje krovne grupacije ili povezanih tvrtki (poput Freightlinera u teretnom prometu), drže ključne karike američke transportne mreže. Zabrana komercijalnih vozila ili prekid isporuke i servisa uzrokovali bi kaos u američkim lancima opskrbe.

Treći razlog odnosi se na pravno i politološko opravdanje samog zakona. Kada bi se zakon primijenio na način da izbaci Mercedes ili Volvo, američki saveznici u Europi doživjeli bi to kao otvoreni gospodarski rat umjesto kao mjeru nacionalne sigurnosti usmjerenu protiv Kine. Senatori poput Randa Paula ističu da zakonski propis ne smije postati oruđe koje kolaterlano uništava zapadne saveznike i njihove znamenite brandove.

Kao rezultat ovog pritiska i logističke složenosti, američki Senat odgodio je glasovanje o zakonu do završetka međuizbora kako bi se u tekst ugradile iznimke, prijelazna razdoblja do 2030. godine ili posebne dozvole koje će omogućiti europskim proizvođačima nastavak poslovanja na američkom tržištu.