Gdje žive misli, kakve sve mogu biti i što učiniti kada postanu ljutite, tužne ili teške, otkrivali su učenici drugog razreda Osnovne škole Brajda na predstavljanju nove “Mislikovnice” autorice Marijane Križanović i ilustratorice Nene Pavelić.

Susret održan u Dječjoj kući u sklopu programa Vrisak Junior moderirala je Franka Blažić, a mlada publika među prvima je dobila priliku zaviriti u novu slikovnicu.

Festival je, u skladu sa svojim imenom, otvoren zajedničkim vriskom. Okupljena skupina pokazala se dovoljno glasnom da privremeno nadjača glas moderatorice, koja je potom djeci predstavila Križanović i Nenu Pavelić, a učenici su brzo prepoznali njihove uloge, kako su itaknuli: jedna je slikovnicu napisala, a druga joj je crtežima podarila vidljiv oblik.

Već je naslov “Mislikovnice”, nastao spajanjem riječi “misli” i “slikovnica”, poslužio kao uvod u razgovor o onome što se svakodnevno događa u ljudskim glavama.

Misli su tijekom susreta opisane kao stanari i putnici koji dolaze, odlaze i neprestano mijenjaju svoja raspoloženja, a djeca su kroz razgovor pokušavala prepoznati vlastite misli i pronaći načine nošenja s neugodnim osjećajima.

Kada se pojavi bijesna misao, zaključili su, moguće je smiriti se, usmjeriti pozornost na nešto drugo ili pronaći aktivnost koja će pomoći da ljutnja prođe.

Uz razgovor o emocijama učili su i o rimi, ponavljajući stihove iz slikovnice te prepoznajući osjećaje prikazane bojama, izrazima lica i položajima ilustriranih bića.

– Kad sam razmišljala o tome da napišem slikovnicu o mislima, u glavi sam zamišljala nekakve crteže, a onda je Nena to rasturila.

Napravila je misli kao mala živa bića različitih boja – kazala je Križanović, pozivajući učenike da među ilustracijama odaberu misao koja ih najviše privlači i pokušaju odrediti kako se ona osjeća.

Tako je ružičasta misao prepoznata kao sretna, dok su tamnije boje i povučeni likovi otvorili razgovor o tuzi, nelagodi i želji da nas ponekad nitko ne vidi ni čuje.

Posebnu je pozornost privukla ilustracija uspona na planinu, na kojoj se misli, premda zbrkane, umorne i prekrivene zavojima i flasterima, ipak približavaju cilju.

Pavelić je objasnila kako je njome željela pokazati da poteškoće ne znače da treba odustati, kao i da traženje pomoći nije znak slabosti.

– Htjela sam prikazati da doći do nekog cilja nije lako. Naše su misli nekad zbrkane i teške, kao kada imate ispit iz matematike, ali ako se trudite iz petnih žila i pitate za pomoć, učiteljica, učitelj ili asistentica mogu vam pomoći da dođete do vrha. Možda ćete na vrhu i dalje biti malo zbrkani i s flasterima, ali ipak ćete stići – poručila je Pavelić.

Ilustracije prate jednu od glavnih poruka slikovnice: neugodne i teške misli ne treba skrivati, nego ih prepoznati, prihvatiti i, kada je potrebno, podijeliti s drugima.

Vedriji prizori donijeli su cirkus, klaunove, snažne misli, igru i poljupce. Misli se, čuli su učenici, mogu šaliti, ludovati i putovati svijetom, stvarati ideje, skrivati tajne i otkrivati talente. One “tjeraju tmine”, priznaju mane i slabašne strane, ali se također druže i pomažu jedna drugoj.

Završni dio čitanja donio je poruke o izbacivanju bijesa i stresa te povratku u mirniji unutarnji svijet. Umjesto zadržavanja uz “crne misli”, slikovnica poziva čitatelje da pruže ruke onim šarenima, razbistre glavu i pokušaju spokojno ostati u sadašnjem trenutku. Maštanje, disanje i osluškivanje samoga sebe pritom se nude kao načini opuštanja.

– Kada nacrtate neku misao ili napišete stih ili priču o onome što vas muči i zatim to kažete prijatelju, osjećate li se malo bolje? Kao da sa svim tim pokretima dio toga izađe iz vas. Sada ćemo i mi pokušati izbaciti neke misli iz sebe – najavila je Križanović završnu radionicu.

Djeca su na kraju otkrila i zašto su pojedini dijelovi teksta u slikovnici otisnuti naopako. Poučne poruke namjerno su izdvojene i ostavljene za kraj čitanja, kada se knjiga okreće, a dotad skriveni tekst postaje čitljiv.

Učenici su izvlačili poruke, čitali ih naglas te razgovarali o zahvalnosti, ljutnji, nemiru i slušanju vlastitog “malog svemira”. Susret je zaključen kreativnom radionicom na kojoj su mogli nacrtati vlastitu misao.

Mogla je to biti sretna, tužna ili zbrkana misao, prizor iz slikovnice ili sasvim novo biće nastalo prema poruci koju su prethodno izvukli.