Dvojica svećenika koji umirovljeničke dane provode u Cresu, don Dinko Deželić i mons. Giuseppe Vosilla, ove su godine svečano proslavili 60. obljetnicu svećeništva. Ni jedan ni drugi u mirovini ne miruju, već su pomagali mjesnom župniku don Mariju Kosiću koliko god su mogli.

– Kad sam došao na službu u Cres prije 10 godina, gotovo istovremeno se umirovio don Dinko, a godinu dana kasnije i mons. Vosilla. Tako smo prošlo desetljeće proveli zajedno, ja kao creski župnik, njih dvojica kao umirovljeni svećenici. Pomagali su mi koliko su mogli, i dalje služe svete mise, pa je tako mons. Vosilla preuzeo preko ljeta i misu na talijanskom jeziku. Na misnim slavljima dijele svetu pričest, posjećuju bolesnike, pomažu kod blagoslova obitelji, prisjetio se don Mario.

U međuvremenu je don Mario dobio novu službu na Krku, a cresku župu preuzeo je vlč. Saša Ilijić, koji će nesumnjivo moći i dalje računati na dvojicu svojih starijih kolega koje je, na euharistijskom slavlju na kojem je uveden u službu creskog župnika, nazvao »baroknim anđelima i prvim suradnicima«.

Drug velečasni

Dijamantni jubilej prvi je proslavio mons. Vosilla, umirovljeni svećenik Riječke nadbiskupije, a rođen u Cresu 1939. godine, gdje je završio osnovnu školu. Nakon završene srednje ugostiteljske škole odlazi u sjemenište u Pazin, a teološki studij završava u Rijeci. Za svećenika je zaređen 1966. godine u riječkoj katedrali sv. Vida po rukama biskupa Viktora Burića. Bio je župnik Šapjana, Muna i Vodica, potom 14 godina Jelenja, a zatim od 1990. do umirovljenja 2017. godine župnik i dekan Bakra, nakon čega se vratio na rodni otok Cres.

Foto Đanino Sučić Mornarić

U mirovini je objavio zanimljivu knjigu »Drug velečasni – Sjećanja mons. Giuseppea Vosille« u kojoj je svoja sjećanja na dug i plodan svećenički vijek ispričao novinarki Gordani Fumić. U drugom dijelu knjige objavljeni su osvrti mnogih prijatelja, među kojima se ističu bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, Tomislav Klarić, gradonačelnik Bakra, gdje je mons. Vosilla proglašen počasnim građaninom, te vlč. Marko Šarić koji se na svećeništvo odlučio zahvaljujući primjeru i uzoru mons. Vosille.

Upravo je vlč. Šarić, nekadašnji slavljenikov ministrant u Bakru, a danas župnik na Viškovu, propovijedao na misi kojom je mons. Vosilla proslavio svoj dijamantni jubilej.

Foto W. Salković

Na početku propovijedi prisjetio se događaja iz djetinjstva Giuseppea Vosille koji mu je usmjerio život ka svećeništvu. Naime, tadašnji creski župnik mons. Mario Haglich upravo je mladog Giuseppea odabrao da zavjetnu sliku Gospe prenese od župne crkve do svetišta Sveti Salvadur. Noseći sa strahopoštovanjem Gospinu sliku, i to bosonog, mladi Giuseppe shvaća: »Bože, pa ti želiš da ja budem svećenik, ja želim biti svećenik!«

– Razmišljajući o ovoj visokoj i lijepoj obljetnici nekako mi je neprestano u misao dolazila riječ postojanost. Koliko postojanosti je bilo potrebno za ostati vjeran kroz tolike godine i nadvladati sve kušnje. Mislim da je to osobito važno za nas pripadnike mlađe generacije koji često imamo sve, ali nam ponekad nedostaje postojanosti. Ne videći odmah plodove, lako se razočaramo, umaramo, a onda i gubeći postojanost, odustajemo. Primjer našega svečara pomaže nam otkriti kako se ipak može ostati postojan u dobru, rekao je vlč. Šarić, a na kraju se još jednom obratio jubilarcu.

Foto Đanino Sučić Mornarić

– Dragi naš monsinjore Giuseppe, danas zajedno s vama kličemo hvalu Bogu i zahvalu Vama na šezdeset plodnih svećeničkih godina, zahvalni na svemu što ste činili gdje god ste od Crkve bili poslani, hvala što ste propovijedali Riječ Božju u zgodno i nezgodno vrijeme, hvala što ste dali i što i dalje darujete sav svoj žitak, hvala što ste bili i ostali bliski ljudima, hvala na svim žrtvama koje možda nikome nisu poznate ali jesu Bogu, hvala što punih šezdeset godina pokazujete ljepotu svećeničkog poziva. Neka Vam Krist – Veliki svećenik bude oslonac za sve godine koje su pred vama kako bi i nadalje osnaženi majčinskim zagovorom Majke Božje od svetog Salvadura bili blagoslov svima koje ćete susretati, zaključio je svoju propovijed vlč. Šarić.

Vrijeme zanosa, oduševljenja i ideala

Pred kraj mise čestitku u ime obitelji i župe izrekao je Đanino Sučić, dok je vlč. Anton Budinić, svećenik na postdiplomskom studiju u Rimu, pročitao i predao Papin blagoslov. Zahvaljujući svim čestitarima i svima koji su s njim došli podijeliti radost jubileja, mons. Vosilla se također prisjetio događaja iz svog djetinjstva kad je, noseći Gospinu sliku, poželio postati svećenik i zamolio Majku Božju da mu bude pomoć na tom putu. No, iako nije odmah krenuo putem svećeništva jer je završio ugostiteljsku školu i radio kako konobar, želja mu se konačno ostvarila i služio je 51 godinu kao aktivni svećenik Riječke nadbiskupije.

Na kraju se mons. Vosilla zahvalio i svim hrvatskim braniteljima te ispričao vjernicima kako kao posebnu svetinju čuva krunicu jednog poginulog branitelja i upravo je tu krunicu imao u rukama kad se išao zahvaliti Gospi od Sv. Salvadura za 60 godina svog svećeništva.

Don Dinko Deželić, umirovljeni svećenik Krčke biskupije, svoj je jubilej također proslavio u župnoj crkvi u Cresu, a uz njega su bili krčki biskup mons. Ivica Petanjak i mons. Giuseppe Vosilla, te desetak svećenika s cresko-lošinjskog područja. Slavlju su se pridružili vjernici s otoka, posebice iz jubilarčeve rodne župe Orlec, u kojoj je proveo najveći dio svojega svećeničkog života.

Foto W. Salković

Propovijedao je biskup Petanjak koji je na početku naglasio kako su se jubileji oduvijek svečano slavili zato što nas vraćaju na naše početke, u vrijeme zanosa, oduševljenja i ideala.

– Ali vraćamo se i u vrijeme stvarnosti. U 60 godina svećeništva ideali, očekivanja i nadanja morali su se pročistiti kroz realnost života. Zato nam današnji blagdan sv. Tome apostola, ne samo slavljeniku nego svima nama, može biti važan orijentir u životu. Kad netko ulazi u brak ili prima sveti red, čini to s oduševljenjem. Takvo je oduševljenje vodilo i sv. Tomu kada se odazvao Kristovu pozivu da bude njegov učenik. Sve je bilo idilično: biti uz Mesiju, svjedočiti njegovim čudesima, a onda je došla Golgota i križ. Sve se srušilo, rekao je biskup Petanjak i primjer sv. Tome povezao sa životom slavljenika don Dinka.

– Samo vi znate koliko su se vaši ideali, očekivanja i nadanja ostvarili. Koliko je realnost života dopustila da ostvarite sve ono što ste željeli kada ste prije 60 godina stajali pred ovim oltarom. Ali samo ako u vjeri prihvatimo život koji nam je Bog dao, možemo na koncu svoga života reći da smo krenuli od ovog oltara i vratili se njemu. Danas ste na istome mjestu s kojeg ste krenuli prije 60 godina zato što ste ostali vjerni Isusu Kristu i sebi, zaključio je biskup svoju propovijed.

Jednostavan i skroman

Na kraju mise čestitke odsutnih creskih svećenika prenio je don Renato Kučić, službenik u Državnom tajništvu Svete Stolice, koji je pročitao i blagoslov pape Lava XIV. U ime župljana Orleca čestitala je Doris Pinčić, odjevena u tradicionalnu orlečku nošnju, a u ime župljana župe Cres Franko Fučić koji je istaknuo kako je jubilarčev život i svećeničko djelovanje obilježila jednostavna, ali snažna poruka »Evo nas kraj vas«, kojom je tijekom gotovo šest desetljeća služenja ostao vjeran ljudima i svom rodnom otoku. Zahvalio mu je na blizini, požrtvovnosti, brizi za bolesne, starije i usamljene te na riječima i primjeru kojima je mnoge učio vjeri i življenju Evanđelja. Poželio mu je dobro zdravlje, zagovor Blažene Djevice Marije i svetaca zaštitnika te još mnogo godina svećeničkog služenja.

Foto W. Salković

Jednostavnim i skromnim riječima, kakav je uvijek bio, na kraju je svima na čestitkama zahvalio don Dinko i zaključio zazivom »Isuse blaga i ponizna srca učini srca naša po srcu svome!«

Don Dinko Deželić rođen je u Orlecu 21. veljače 1940. godine. Osnovnu školu završio je u Orlecu, sjemenište u Pazinu, a teološki studij pohađao je u Pazinu i Zadru te završio u Rijeci. Za đakona ga je u Biogradu na Moru zaredio zadarski pomoćni biskup Marijan Oblak, a za svećenika 3. srpnja 1966. godine u Cresu krčki biskup Karmelo Zazinović. Nakon toga obnašao je službu duhovnog pomoćnika u Cresu i Velom Lošinju, odgojitelja u Pazinskom sjemeništu, upravitelja župe Ilovik te župnika u Beleju, Ustrinama, Osoru, Lubenicama, a na kraju u Vrani i Orlecu.