Vrisak prije službenog Vriska zagrijao je gornji kat knjižare VBZ na Korzu.

Kao raznolik i zanimljiv interludij, dvorani ispunjenoj prijateljima, suradnicima i ljubiteljima književnosti, svoju je sedmu knjigu predstavio riječki glazbenik Vlado Simcich Vava.

Intrigantnog naziva “Tečaj reinkarnacije”, knjiga se ne radi ni o spiritualnosti, barem ne u velikoj mjeri, niti je kakav kurs. Knjiga obuhvaća elemente noira, ljubića i društvene kritike, a sve kroz život i razmišljanja glavne junakinje Nede.

Predstavljanje knjige vodila je Jagna Pogačnik, koja je ujedno i urednica romana.

Imajući stranice pod rukom još u vrijeme njihova nastajanja, odmah je primijetila da se radnja odvija relativno blizu današnjeg vremena – u 2000-im godinama – što je odmak od inače Vavinom stvaralaštvu omiljenih 1980-ih godina. Vrijedi napomenuti i da je u zadnjih nekoliko godina Vavin afinitet prema pisanju izronio tri romana u tri godine.

Odakle takva inspiracija, pitala se Pogačnik.

“Zapravo nemam nikakav plan kad krećem pisati, nego okvirno napravim scenarij pa vidimo ako se to koliko-toliko drži smisla, a onda eventualno i nastavljam.

Ovo stvarno ispada kao nekako skribomanstvo – u tri godine tri romana – ali stvar je u tome da mi na neki način utroba govori kad trebam nešto izvesti, a onda to obično radim”, objašnjava glazbenik i autor kojemu pisanje služi kao svojevrsna terapija.

“Ukoliko se oko mene zbivaju stvari koje su teško probavljive, ja ih zapravo kanaliziram i radim sam sebi katarzu.

To je jedini način i razlog zbog kojeg sam zadnjih par godina ovako navalio i pišem”, dodaje.

Riječ je o romanu koji počinje ubojstvom, a onda se pretvara u roman lika.

Pratimo junakinju Nedu čiji je život turbulentan, a njegovu aktualnost Pogačnik naglašava odabirom vremena radnje.

“Ovaj je roman relativno pisan za ovo moderno vrijeme, turbulentno doba. Moderno nužno ne znači i bolje, kao što znamo.

Dakle, radi se o 2000-im godinama, godine koje su nas dosta i poštedile, međutim, stvari se drastično mijenjaju što se tiče raspoloženja u našem društvu.

Taj pritajeni nacizam koji cijelo vrijeme titra oko nas i koji je zapravo sve glasniji i sve jasniji u našim krajevima, on je dotaknut u ovoj knjizi, ali na jedan, rekao bih, sarkastično-ciničan način.

Isto tako, konzervativno društvo u koje smo zapali posljednjih 15 godina je također predstavljeno na ciničan način. Iako smatram i nadam se, da je napisan na način da ne osuđuje ni jednu ni drugu stranu”, objasnio je.

Budući da knjigu nosi junakinja koja je izrazito kompleksan lik, tvrdokorna kršćanka od roditelja ateista, prirodno se postavlja pitanje kako je Simcich pristupio pisanju ženskog lika kao muškarac.

Kako kaže, pazio je da tekst ne ispadne kao riječi kakvog ženomrsca, a pri pisanju mu je pomoglo životno iskustvo koje su obilježile žene – mama, starija sestra, supruga i kći.

Međutim, u prvom se licu jednine ipak nije usudio pisati.

“Da uđeš u ženski lik, mislim da za to treba dovoljno hrabrosti i znanja. A nijedan od muškaraca ne poznaje dobro žene.

Ja, naprimjer, nikad ne znam što bilo koja žena može misliti. Ne usudim se tako nešto objašnjavati.

Tako da je bolje iz trećeg lica”, napominje.

Neda je lik koji mu je oduzeo najviše vremena i za kojeg je čak morao izraditi skicu kako bi svi njezini aspekti bili razumljivi i na kraju bili smisleno povezani.

Osim simbolike junakinjina imena, Neda, koja je teško osvojiva, ime romana također nosi simboliku.

Iako na prvu “Tečaj reinkarnacije” zavarava, taj je naziv sasvim prikladan za Nedina unutarnja previranja.

“Sviđa mi se ideja da postoji tečaj reinkarnacije.

Može li postojati nešto šašavije od toga da ideš na tečaj na kojem ćeš naučiti kako se reinkarnirati?

Ja ne vjerujem baš u reinkarnaciju, pa mi je to samim time dovoljno cinično, da mogu objasniti promjenu koja se u Nedi odvija – od zadrte kršćanke do polaska na tečaj reinkarnacije gdje skopča da je to sve skupa zapravo jedna zgodna bajka”, objašnjava Vava.

Glazbenik je već duže vrijeme prisutan na domaćoj književnoj sceni. Objavio je više romana, među kojima se ističu “Vjetar i zastave” i zbirka “Canzoni d’ Una Volta”