Odnedavno se na domaćim kioscima, u knjižarama i supermarketima pojavilo novo izdanje romana »Ponos i predrasude« Jane Austen kao dio Biblioteke Vječni klasici izdavačke kuće Novella. Riječ je o prvom naslovu iz kolekcije koja sadrži 60 knjiga, a može se nabaviti po simboličnoj cijeni, dok će sljedeće cijene biti povoljne.

Biblioteka je nadahnuta legendarnom serijom Cranford, koju je nakladnička kuća Macmillan & Co. objavljivala od 1876. do 1907. godine, a smatra se jednim od najpoznatijih i najljepših izdanja britanskog nakladništva viktorijanskog razdoblja.

Naziv je dobila prema romanu »Cranford« Elizabeth Gaskell, četvrtoj knjizi u seriji, objavljenoj 1891. godine s ilustracijama Hugha Thomsona. Prepoznatljiv izgled izdanja odlikovali su bogat zlatotisak, profinjeno oblikovani ornamentalni motivi na koricama i hrptovima te ilustracije istaknutih umjetnika toga vremena, među kojima su Hugh Thomson, Randolph Caldecott i Albert Turbayne.

Biblioteka Vječni klasici okuplja pomno odabran izbor književnih djela koja obuhvaćaju različite žanrove i razdoblja svjetske književnosti.

»Od profinjene slike engleskog društva 19. stoljeća u romanima Jane Austen, preko snažnih i nezaboravnih likova Thomasa Hardyja, do psihološke pronicljivosti i sofisticiranih spletki u djelima Pierrea Choderlosa de Laclosa, svaki naslov svjedoči o trajnoj snazi književnosti.

Riječ je o zbirci koja donosi raznolikost stilova, tema i pogleda na svijet te odražava bogatstvo književnih glasova koji su oblikovali svjetsku književnu baštinu. Svaka knjiga u ovoj kolekciji predstavlja djelo trajne vrijednosti koje već desetljećima, a nerijetko i stoljećima, nadahnjuje čitatelje diljem svijeta.

Osim nezaboravnog čitateljskog iskustva, ovi klasici pružaju dubok uvid u društvo, kulturu i univerzalnost ljudskih osjećaja, potvrđujući da velika književnost ne poznaje granice vremena«, piše u opisu Biblioteke.

Budući da mnogih od tih djela više nema u knjižarama, a pitanje je s koliko primjeraka raspolažu knjižnice, inicijativa Novelle je vrijedna. Istodobno, otvara se uvijek aktualno pitanje što je to književni klasik.

Prema uvriježenoj definiciji to bi bili autori i djela koji imaju nedvojbenu umjetničku vrijednost, ostavili su značajan dojam na velik broj čitatelja, do te mjere da su postali dio opće kulture te je njihov umjetnički utjecaj na vlastite suvremenike i sljedeće generacije stvaratelja neosporan. Naravno, vezano uz to uvijek se nameće dilema tko jest, a tko nije klasik književnosti i tko zapravo o tome odlučuje.

U tekstu naslovljenom »Tko su klasici u lektiri?« Nevena Svilara, objavljenom u Booksi, autor navodi da odgovoriti na pitanje što je to zapravo klasik uopće nije jednostavno.

»Odgovor na to pitanje Charles Augustin Sainte-Beuve pokušao je dati u svom glasovitom eseju iz 1850. godine pod nazivom ‘Qu’est-ce qu’un classique?’ Otprilike stotinu godina kasnije isto pitanje postavio je jedan od najvažnijih esejista europske književnosti, T. S. Eliot, kad je održao slavno predavanje pred Vergilijevim društvom.

U tom predavanju iz 1944. godine, danas znanom upravo pod nazivom ‘Što je klasik?’, Eliot je rekao kako je jedini europski klasik u pravom smislu riječi upravo Vergilije. …Eliot koristi pojam klasik ne kao neku vrstu kvalitativne oznake, koja bi ukazivala na superiornost jednog autora u odnosu na druge, već kao na oznaku koja ima konkretno značenje u određenom kontekstu.

Upravo zato kad Eliot naziva Dantea klasikom, a Blakea ‘genijalnim pjesnikom’, on to čini zato što je Dante kao pojava u europskoj književnosti vrhunac srednjovjekovnog duha, i kao takav neka vrsta umjetničkog ranžirnog kolodvora, gdje se sijeku duhovnost, filozofija, umjetnost, politika i književnost. Zašto sve ovo pišemo?

Zato što upravo ovih dana počinje nova školska godina, vrijeme u kojem mahom zbunjeni učenici od svojih profesora dobivaju liste knjiga, popise za čitanje lektirnih naslova, sa sve samim ‘klasicima’, pravim ili lažnim, svejedno. Učenici koji prvi put sjedaju u gimnazije, uz izuzetak onih koji su išli u klasične osnovne škole, bivaju posve zbunjeni nakon što im u ruke dospiju popisi knjiga koji sadrže autore kao što su Sofoklo i već spomenuti europski klasik Vergilije«, napisao je Svilar.