Kako temperatura na Zemlji raste, mnoge od već sada najsušnijih regija svijeta mogle bi postati još suše. Granice sušnih područja mogle bi se zbog toga postupno širiti prema područjima koja su danas vlažnija, mijenjajući krajolike i ugrožavajući biljni svijet koji se ne može prilagoditi novim uvjetima.

Prema novom istraživanju objavljenom u časopisu Environmental Research Letters, do kraja 21. stoljeća sušna bi područja mogla zauzimati više od 40 posto ukupne kopnene površine Zemlje.

No znanstvenici su pritom došli i do pomalo neočekivanog zaključka. Glavni pokretač klimatskih promjena – povećanje koncentracije ugljikova dioksida (CO₂) u atmosferi – mogao bi istodobno usporavati širenje sušnih područja.

Što se smatra sušnim područjem?

Sušna područja su regije u kojima postoji velika nestašica vode, odnosno područja u kojima je količina oborina mala u odnosu na količinu vode koja bi potencijalno mogla biti izgubljena isparavanjem i isparavanjem vode iz biljaka.

Znanstvenici se uglavnom slažu oko toga gdje se nalaze najveća svjetska sušna područja, ali procjene njihove ukupne površine razlikuju se zbog različitih metoda mjerenja i korištenih klimatskih podataka.

Autori novog istraživanja upozoravaju da je zbog toga važno imati što precizniju sliku o tome kako se sušna područja mijenjaju.

“Širenje klimatskih uvjeta karakterističnih za sušna područja prema nekada vlažnijim regijama moglo bi pogoršati nestašicu vode, degradaciju ekosustava i dezertifikaciju te predstavljati izazov održivom razvoju”, navode istraživači.

Sušna područja već zauzimaju gotovo 39 posto kopna

U istraživanju su znanstvenici koristili suvremene klimatske modele kako bi izradili kartu današnje rasprostranjenosti sušnih područja i procijenili kako bi se ona mogla mijenjati u budućnosti.

Za određivanje suhoće koristili su tzv. indeks aridnosti, koji uspoređuje količinu oborina s potencijalnom evapotranspiracijom – količinom vode koja bi se mogla izgubiti isparavanjem iz tla i vode te transpiracijom biljaka.

Područja s indeksom aridnosti manjim od 0,65 definirana su kao sušna.

Prema podacima za razdoblje od 1994. do 2023., sušna područja trenutno zauzimaju oko 38,58 posto kopnene površine Zemlje, ne računajući Antarktiku.

Postoje četiri osnovne kategorije sušnih područja.

Najveći dio čine polusušna područja, koja prema procjeni istraživača zauzimaju oko 14,72 posto kopna. Sušna područja zauzimaju dodatnih 11,24 posto, a osobito su raširena u Australiji i Kini.

Suha subhumidna područja pokrivaju oko 6,35 posto kopna i posebno su zastupljena u Kini i Rusiji, dok hiper-sušna područja zauzimaju oko 6,27 posto i mogu se pronaći, među ostalim, u Alžiru, Libiji i Saudijskoj Arabiji.

Do kraja stoljeća moglo bi biti još gore

Prema klimatskim projekcijama, između 2071. i 2100. godine sušna bi područja mogla zauzimati između 39,31 i 40,28 posto kopnene površine Zemlje, ovisno o scenariju emisija stakleničkih plinova.

Najveće povećanje očekuje se kod hiper-sušnih područja.

Iako je riječ o zabrinjavajućem trendu, procjene su ipak nešto blaže od nekih ranijih predviđanja. Jedno istraživanje od prije desetak godina sugeriralo je da bi sušna područja do 2100. godine mogla zauzimati čak 56 posto svjetskog kopna. No i gornja procjena od 40,28 posto predstavlja golemu promjenu.

U odnosu na razdoblje od 1994. do 2023., to bi značilo povećanje sušnih područja za oko 2,37 milijuna četvornih kilometara. To je površina približno jednaka cijelom Alžiru ili oko 30 posto Australije.

Neočekivana uloga ugljikova dioksida

Jedan od zanimljivijih zaključaka istraživanja odnosi se na utjecaj povećane koncentracije CO₂ u atmosferi.

Naime, više razine ugljikova dioksida utječu na biljke i njihove puči – sitne otvore na površini listova preko kojih biljke izmjenjuju plinove i gube vodu.

Kada je koncentracija CO₂ visoka, puči se djelomično zatvaraju. Zbog toga biljke gube manje vode procesom transpiracije.

To pak utječe na izračune potencijalne evapotranspiracije, koji se koriste pri određivanju razine suhoće nekog područja.

Istraživači tvrde da brojna ranija predviđanja nisu dovoljno uzimala u obzir taj učinak CO₂.

“Konvencionalne projekcije često zanemaruju utjecaj CO₂ na potencijalnu evapotranspiraciju, što može dovesti do viših procjena aridnosti i promijeniti područja u kojima se očekuju najveće promjene”, navode autori.

Australija među najugroženijima

Posebno zanimljivi rezultati odnose se na Australiju.

Iako je riječ o najsušem naseljenom kontinentu na Zemlji, upravo bi Australija prema projekcijama mogla doživjeti najizraženije promjene u rasprostranjenosti sušnih područja tijekom ovog stoljeća.

Slijedi Brazil, dok se velike promjene očekuju i u pojedinim dijelovima Afrike.

Znanstvenici upozoravaju da širenje sušnih područja može imati ozbiljne posljedice – od povećanja nestašice vode i degradacije ekosustava do širenja pustinjskih uvjeta i problema za poljoprivredu.