Nostalgija je, tko god što rekao, uvijek na cijeni. Priče o odrastanju i divnoj ptici mladosti (kako je to doba davno nazvao američki dramatičar Tennessee Williams), pogotovo ako su dobro napisane, skladane, otpjevane ili režirane, uvijek će rado biti čitane, posebno kod onih čitatelja čije se mladosti dotiče priča, pjesma, film…

Zbog svega navedenog nimalo ne čudi literarni uspjeh desetog romana poznatog njemačkog pisca Ewalda Arenza, romana »Nezaboravno ljeto« (»Der große Sommer«), koji je 2021. godine oduševio čitatelje njemačkog govornog područja, brzo je potom preveden na engleski i još niz drugih jezika, a eto ga pet godina nakon njemačke premijere i u Hrvatskoj, zahvaljujući ponajprije zagrebačkom izdavaču Sonatina i prevoditeljici Helen Sinković.

Tko će najviše uživati u ovom jednostavnom i pitkom romanu od 335 stranica? Najvjerojatnije oni rođeni u prvom dijelu šezdesetih godina prošlog stoljeća. Naime, Arenz u središte svog romana smješta Friedera (Friedricha) Büchnera, mladića koji te 1980. godine kad se radnja odvija ima 16 godina i pred njim je na početku ljeta te godine, čini mu se, pakao. Jer, školsku je godinu završio katastrofalno i želi li proći razred mora ljeto provesti učeći latinski i matematiku iz kojih mora na popravni ispit. To je odluka njegovih roditelja koji će s ostatkom obitelji (dva brata i sestra) na šestotjedno ljetovanje, a Frieder će umjesto mora dane ljeta provesti kod djeda i bake spremajući se za popravne ispite. Naravno, za tinejdžera je to užasan scenarij, tim više što zna da će morati učiti jer je brigu o njegovoj poduci preuzeo njegov strogi djed, inače u tom njemačkom gradiću iznimno ugledan liječnik.

Roman o odrastanju

Iako takvo ljeto nije ni želio, ni sanjao, Frieder će, zahvaljujući svom gotovo uvijek optimističnom i blagoironijskom karakteru, pokušati sagledati najprije one pozitivne strane. Primjerice, iako zna da će poduka iz latinskog i matematike sa strogim djedom Waltherom biti zahtjevna, jasno mu je da će uživati u društvu s bakom Nanom koju, kao i ona njega, neizmjerno voli. Nadalje, nije ostao potpuno sam jer je u gradiću ostala i njegova starija sestra Alma koja radi u staračkom domu i s kojom se odlično slaže. Tu je i najbolji prijatelj Johann koji će tek nakratko »skočiti« s obitelji u Italiju. Napokon, tu je, a to nije ni planirao niti se tome nadao, njegova prekrasna vršnjakinja Beata koju upoznaje na bazenu dan-dva prije no što njegovi odu na more, a on preseli k baki i djedu. Naravno, Frieder se mladenački divno i iskreno zaljubi pa mu ljetovanje s obitelji nimalo ne nedostaje. A uz sve to poduka mu ide odlično i s djedom se zbližio više no ikada pa na kraju ljeta shvaća kako je, suprotno očekivanjima na početku, proživio divno i nezaboravno ljeto, baš kako i glasi naziv ovog romana o odrastanju.

Pet spomenutih likova vodi radnju koju ne bi bilo pošteno prepričavati, ali treba reći da brojne epizode nude sve ono što je sastavni dio odrastanja mlade osobe. Frieder će zahvaljući odnosima sa spomenutim likovima tog ljeta upoznati ljubav, prijateljstvo, patnju, smrt, sreću, bol… To će ga ljeto, kako i sam kaže, odrediti kao osobu i učinti po mnogočemu odraslim, u svakom slučaju zrelijim od niza njegovih vršnjaka. Ta će »škola«, kako u životu obično biva, biti i predivna, ali i bolna.

Sjajno izgrađeni likovi

Sve to Arenz nam iznosi kroz priču koju nam pripovijeda sam Frieder i to s dviju razina. Prva je sadašnjost, točnije vrijeme dvadesetih godina ovog stoljeća, doba, dakle, četrdeset godina udaljeno od ljeta u kojem piše. Taj dio romana pisan je kurzivom i služi tek kao svojevrsna oznaka o tome da će nam Frieder o svom nezaboravnom ljetu pripovijedati sa stajališta zrelog muškarca. Druga razina vezana je uz tu 1980. godinu i nju nam također pripovijeda Frieder trudeći se biti što bliži razmišljanjima, stavovima i svijesti tadašnjeg šesnaestogodišnjaka.

Konačan rezultat je zanimljiv tekst koji nudi puno emocija, blagog humora te, zbog ponekih epizoda, poprilično neizvjesnosti koja svakako kod čitatelja budi želju za čitanjem.

Odlične su i pune pozitivnih emocija i blage erotike epizode ljubavnih scena njega i Beate u bazenu i u sobi, ali isto tako moćne su i epizode druge vrste – one o svjedočenju smrti u staračkom domu, odnosno Johannovog psihičkog sloma. Arenz odlično gradi i likove pri čemu su, a baš tako i jest u stvarnosti, oni stariji složeniji i zanimljiviji.

Svjedoče o tome i sjajno izgrađeni likovi Nane i Walthera, kao i tek blago ali vrlo usješno portretirani sporedni likovi Friederovih roditelja. Sve u svemu, »Nezaboravno ljeto« lijepa je i ugodna knjiga koja vjerodostojno progovara o jednoj mladosti pa, iako je najbliža onima iz šezdeset i neke, itekako može i privući će pažnju i svih ostalih koji će, svatko na svoj način, čitajući ovu knjigu zasigurno oživjeti i dijelove svoje mladosti.