RIJEKA – Nedavnom izvedbom plesne predstave »Under the Skin« autorice Eleonore-Magdalene Vrdoljak, koju izvode učenice trećeg razreda Plesnog odjela Prve sušačke hrvatske gimnazije te projekcijom četiriju plesnih filmova u suradnji TranziTa i Choreoscope – Barcelona Dance Film Festivala, drugi festivalski blok TranziTa privodi se kraju, a sudeći prema reakcijama publike, i dvije prikazane predstave i plesni filmovi u ovome bloku izazvali su pažnju i interes publike, uz i dalje postojanu kvalitetu.

Snovita izvedbena struktura

Prva predstava u sklopu drugoga bloka bila je »Spavaj, dijete moje malo, spavaj« Matije Ferlina, u produkciji zagrebačke umjetničke organizacije Katana. Nastala prema tekstu norveškog književnika Jona Fossea, dobitnika Nobelove nagrade za književnost 2023. godine, predstava počiva na snovitoj izvedbenoj strukturi transcendirajuće naravi, koja rastvara prostor za ona granična emocionalna iskustva, na prijelazu između života i smrti.

Susret prepoznatljivog autorskog rukopisa jednog od istaknutih hrvatskih kazališnih i plesnih umjetnika s Fosseovim tekstom donosi izvedbu u kojoj se isprepliću kazališni, plesni i glazbeni elementi. U suradnji s kompozitorom Lukom Prinčičem, piše u opisu, Fosseov se tekst dekonstruira i pretvara u slojevitu zvučnu partituru. Glas, tijelo i zvuk međusobno se nadopunjuju, stvarajući snovitu i atmosferičnu izvedbenu strukturu u kojoj jezik više nije samo nositelj značenja, nego postaje materijal koreografije. Predstava tako otvara prostor između dramskog i plesnog, između prisutnosti i odsutnosti, izgovorenog i neizgovorenog, a Fosseov tekst, istaknuto je, pritom nije tek predložak, nego polazište za istraživanje onoga što se događa kada se jezik i tijelo dovedu do granice svoje funkcionalnosti.

Da je tome tako, pokazao je i razgovor s izvođačicama Petrom Chelfi, Martinom Tomić, Ivanom Pavlović i Petrom Valentić, koji je moderirao filmski, plesni i kazališni kritičar Ervin Pavleković, a govorilo se o nastanku predstave i procesu rada na njoj, o inspiraciji tekstnim predloškom, atmosferi u samoj predstavi, važnosti pokreta, kao i motivima na kojima počiva ova višeznačna predstava. Također, dan prije same izvedbe predstave održana je i radionica za publiku pod vodstvom Martine Tomić, tijekom koje su se zainteresirani mogli upoznati s izvedbenim procesom i temama predstave.

Propitivanje granica tijela

Inspirirana istoimenim romanom škotsko-nizozemskog pisca Michela Fabera iz 2000. godine te filmskom adaptacijom toga djela, istoimenim filmom britanskog redatelja Jonathana Glazera iz 2013. godine, predstava »Under the Skin« autorice Eleonore-Magdalene Vrdoljak u izvedbi učenica trećeg razreda Plesnog odjela Prve sušačke hrvatske gimnazije prenijela je ponešto makabričnu atmosferu u kojoj se ljudsko i neljudsko isprepliću.

I roman i film donose priču o ženi koja tumara škotskim ulicama i zavodi, a postupno se razotkriva njezina neljudska priroda. Oba djela otvaraju pitanja tijela i njegovih granica, a time i granica ljudskosti, odnosno što uopće znači biti čovjek. Na temelju svedena i distanciranog koreografskog jezika, predstava propituje granice tijela te postavlja pitanja gdje ljudskost počinje, a gdje završava i kako je prepoznajemo u odnosima, tijelima i sustavima koji nas oblikuju. Uvjerljivosti izvedbe koja je generirala ono književnim djelom i filmom sugerirano te koreografski zacrtano nedvojbeno su pridonijele učenice trećeg razreda Prve sušačke hrvatske gimnazije koje su predstavu izvodile.

Nakon izvedbe predstave »Under the Skin« održan je razgovor s autoricom i koreografkinjom predstave Eleonorom-Magdalenom Vrdoljak te s izvođačicama, učenicama trećeg razreda Plesnog odjela Prve sušačke hrvatske gimnazije, koji je moderirao filmski, kazališni i plesni kritičar Ervin Pavleković. U razgovoru se govorilo o inspiraciji za samu predstavu, sličnostima s istoimenim književnim djelom i filmom, temama koje predstava otvara, ulozi glazbe, kao i specifičnostima plesnog vokabulara, a svoja iskustva o radu na predstavi podijelile su i same izvođačice, zaključivši da im je rad na predstavi proširio (umjetničke) vidike.

Plesni filmovi

U sklopu drugoga bloka prikazani su i plesni filmovi Choreoscopea, međunarodnog festivala plesnog filma iz Barcelone, koji ove godine nosi poruku »Pobuna liječi«, a posvećen je pričama svih onih čiji su glasovi i iskustva nedovoljno zastupljeni – ženama, migrantima te različitim manjinama. Prikazani su filmovi »Desasosiego« redateljice i koreografkinje Aine Lana, »Save The Futures« redateljice Bárbare Fdez te koreografkinje Carle Cervantes i Sandre Égido, »Effetá« redatelja Rogera Bayerrija i Jacoba Gómeza, od kojih potonji potpisuje i koreografiju te film »Gestos« redatelja Pabla Rosa Cardone te koreografskog potpisa Lule Amir.

Odabrani filmovi različitih tematika ukazali su prije svega na potencijal filma i plesa kao medija, njihove pojedinačne izražajne mogućnosti, kao i snagu kada se radi o njihovu umješnom spoju koji generira puno više od pukog filma – zasebno visokokonceptualno umjetničko djelo koje aktualnošću opalescira. Filmovi dakako ukazuju na one druge/drukčije perspektive, preispitivanje ustaljenih obrazaca, a u svojoj osnovici, simboličnotematski, dvjema crtama podvlače pitanja/probleme identiteta, pripadnosti, slobode, kao i moći, pa je pokret kao sama srž uradaka signal otpora, mogućnosti promjene te u konačnici i iscjeljenja. Umjetnost, zar ne? Svi prikazani filmovi u određenoj mjeri potvrđuju ulogu skretanja umjetnosti (ovdje filma) na one vrijednosti koje polako, ali sigurno klize u zaborav.