RIJEKA – Opera »Pepeljuga« Gioachina Rossinija, u jednoj od najdugovječnijih i najcjenjenijih produkcija Bavarske državne opere iz Münchena, premijerno će biti izvedena u HNK-u Ivana pl. Zajca u subotu, 24. listopada u 19 sati. Legendarna inscenacija Jean-Pierrea Ponnellea nastala je za tu opernu kuću, gdje je premijerno izvedena 1980. godine. Od tada je prerasla u klasik opernog repertoara i danas predstavlja jedan od važnih segmenata Ponnelleove umjetničke ostavštine. U ovoj posebnoj izvedbi nastupit će zvjezdana postava predvođena članovima ansambla riječke Opere: Michaela Selinger, Anamarija Knego, Stefany Findrik, Jure Počkaj, Luka Ortar i Slavko Sekulić. Njima će se pridružiti i istaknuti gosti, među kojima su cijenjena mlada dirigentica Jiannan Cheng te tenor u usponu Shine Lee. Izvedbom 28. listopada ravnat će Riječanka Nika Kožar. Naslovnu ulogu Angeline (Pepeljuge) pjeva Michaela Selinger, s kojom smo razgovarali uoči premijere.

Nema cipela koje treba tražiti

Predstava koju postavljate na scenu riječkog kazališta legendarna je, dinamična i iznimno duhovita inscenacija glasovitog Jean-Pierrea Ponnellea. Što ovu predstavu čini posebnom i što vama znači nastupati u njoj?

– Ovo je legendarni Ponnelle. Pravi je dar pjevati i nastupati u ovakvoj produkciji te u kostimima pronaći imena poput Von Stade i DiDonato. Velika je to čast. Nisam, strogo govoreći, pjevačica za Rossinija; dok sam bila stalna članica Bečke državne opere, otpjevala sam tek četiri izvedbe »Seviljskog brijača«. Moj su repertoar oduvijek više činili Strauss i Mozart. Pravo je zadovoljstvo prilagoditi glas Rossinijevim zahtjevima: koloraturama, legatu, talijanskom recitativu i virtuoznosti koja dočarava emocije – sve to za mene predstavlja poticajan izazov: pronaći te elemente i oživjeti ih vlastitim glasom. Dakle, za mene je, kao zrelu i iskusnu pjevačicu, sjajno iskustvo prilagoditi svoj glas Rossiniju.

Jiannan Cheng, dirigentica premijerne izvedbe, i Nika Kožar koja će ravnati kasnijim izvedbama, iznimno su predane te ulažu mnogo truda i energije kako bi ovaj veliki brod – Rossinijevu »Pepeljugu« – otpremili na otvoreno more. Iza nas su sjajne probe za stolom, a rad sa svima pričinjava mi veliko zadovoljstvo. Imamo divnu podjelu uloga, s tek jednim gostom – korejskim tenorom Shineom Leejem, koji je šarmantan i izvanredan.

Redateljica Theresa Schlichtherle svojim nas je tempom i zahtjevima prilično oznojila, ali bilo je silno zabavno! Naš briljantan muški zbor također ima mnogo glumačkih zadataka, koje obavljaju na vrhunski način. Neizmjerno se veselim izvedbama.

Pepeljuga nije samo dobra

Ova operna verzija temelji se na bajci Charlesa Perraulta. Koliko se Rossinijeva opera razlikuje od izvorne bajke?

– Nema cipela koje treba tražiti, niti stopala koje bi u njih moralo stati. Tu je mudrac Alidoro, koji vodi Ramira i Pepeljugu prema sudbini – onoj po kojoj su stvoreni jedno za drugo. Nazivam to sudbinom jer sam sigurna da ih u njihovoj vezi čekaju brojni izazovi. Čini se da je Ramiro temperamentan princ koji pomalo smatra da mu sve pripada, dok Pepeljuga voli sebe vidjeti u ulozi potlačene osobe. Pretpostavljam da će oboje morati mnogo toga naučiti! To vrijedi za sve: Don Magnifico, ma koliko ga Rossini prikazao komičnim, zapravo je prilično sebičan lik, a sestre Tisbe i Clorinda prepuštene su same sebi, bez ikoga tko bi ih usmjeravao. Iskreno mi je žao tih dvaju likova.

Kako ste doživjeli lik Angeline (Pepeljuge)?

– Kao što sam već natuknula, meni je, kao izvođačici, mnogo autentičnije i zabavnije prikazati ljude u svoj raznolikosti njihovih duševnih stanja, umjesto da ih svodim na stereotipe. Pepeljuga nije samo dobra; istina, ona je potlačena i nastoji postupiti »ispravno«. No, ona nije glupa i zna iskoristiti priliku. Život joj nudi bijeg iz bijednog položaja u brak koji se čini toliko poželjnim (ja u to doduše pomalo sumnjam, ali neka im je taj trenutak). Osim toga, to nas sve potiče da ne klonemo duhom u trenucima kada bi to bilo posve logično. Dakle, da – promatranje nje može čovjeku uliti nadu.

Autentična scenografija

Što od predstave može očekivati riječka publika?

– Riječka publika može očekivati predstavu koja se vjerno drži izvornog predloška, uz povijesno autentičnu scenografiju i kostime, bogate detaljima i prožete ljubavlju prema likovima. Nadam se da ćemo uspjeti prenijeti energiju i zabavu te predstave – koja nikada ne gubi na aktualnosti – našoj publici. Ako u tome uspijemo, znači da smo dobro obavili svoj posao!

Međunarodna karijera

Michaela Selinger karijeru je započela u austrijskim opernim kućama u Klagenfurtu i Innsbrucku. Bila je potom članica Bečke državne opere, a njezina se karijera razvila u međunarodnu – nastupa i kao solistica u operama i na koncertima.

Pjevala je u Bečkom muzičkom udruženju (Wiener Musikverein) pod dirigentskim palicama Riccarda Mutija, Franza Welsera-Mösta i Christiana Thielemanna. Sa Seijijem Ozawom i Bečkom filharmonijom bila je na turneji kao Cherubino u »Figarovom piru«. Maestro Muti pozvao ju je u Chicago gdje je pjevala uz Simfonijski orkestar Chicaga.

Pjevala je na Salzburškom festivalu, Glyndebourne festivalu, u Državnoj operi u Münchenu, Operi u Lyonu, u koncertnoj dvorani Royal Albert Hall u Londonu, na Akademiji »Santa Cecilija« u Rimu i Operi u Rimu. Jedna od njezinih najvažnijih opernih uloga, Octavian u »Kavaliru s ružom« s kojom je debitirala u Beču, dovela ju je i u Boljšoj tetar u Moskvi. Nastupala je i u Novom nacionalnom teatru u Tokiju te u Operi u Sydneyu.