VERONA – Ovogodišnje, 103. izdanje jednog od najpoznatijih opernih festivala na svijetu koji se održava u veronskoj areni još nije završilo pa se ne može govoriti o konačnim brojkama.

Ipak, umjetnički presjek već je sada moguće napraviti i reći kako se radi o jednoj od najzanimljivijih ljetnih opernih sezona.

Tijekom više od tri mjeseca, s 53 večeri ukupnog programa sa šest različitih opernih produkcija i posebnim koncertima, pozornica u areni okupila je stotine i stotine sudionika s više od 80 vodećih dirigenata i pjevača.

»Sudar« dviju »Aida«

Naslovi koji su se ovo ljeto mogli vidjeti bili su Verdijev »Nabucco« i »Traviata« te Puccinijev »La Boheme« i »Turandot«, ali vrhunac zanimljivosti predstavlja »sudar« dviju »Aida«.

Prizor iz veronske »Aide« / ARENA OPERA FESTIVAL

Naime, još 2002. godine premijerno je izvedena tzv. zlatna »Aida« u režiji Franca Zeffirellija koja je doista ušla u antologijska ostvarenja opernog svijeta.

Tijekom desetljeća izvedbe čak su se i turisti koji nisu odlazili na predstave divili rastavljenoj monumentalnoj scenografiji koja je stajala izvan arene, a oni koji su predstavu pogledali ostali su bez daha već na ulazu, ugledavši veliku zlatnu piramidu, ali i kasnije tijekom izvedbe zbog sudjelovanja ogromnog broja statista, plesača i pjevača odjevenih u raskošne kostime obilježene tradicijskim Egiptom.

Izvedbom »Aide« ravnao je Francesco Ommassini / ARENA OPERA FESTIVAL

Zaokret se dogodio prije nekoliko godina, točno na 100. izdanju festivala, kada je takva »Aida« zamijenjena novom produkcijom u režiji Stefana Pode.

Njegovo viđenje bilo je prepuno bijele boje, stakla, lasera i suvremene tehnologije pa je ubrzo i prozvana »kristalnom« predstavom. Kritika i gledatelji bili su podijeljeni u dojmu, ali se nedvojbeno radi o produkciji koja zaslužuje svoje mjesto u povijesti.

Ove godine do kraja mjeseca srpnja na programu je bila Podina »Aida«, a od kolovoza obnovljena Zeffirellijeva.

Ostvarenja redatelja Pode ipak su bila dostupna tijekom cijelog ljeta u obliku »Nabucca«, inače prošlogodišnje premijerne predstave festivala.

Isto tako, valja napomenuti i »La Boheme« iz 2024. i posebno odabranu »Turandot« (ponovo monumentalna Zeffirellijeva režija) u povodu 100. obljetnice praizvedbe.

»Traviata« podijelila kritiku

Posebno mjesto zauzela je i premijera »Traviate« u režiji Paula Currana, raskošna produkcija u suradnji s pariškim »Moulin Rougeom« prema kojoj je kritika također bila podijeljena, ističući kako je vizualno dojmljiva, ali nedovoljno korespondira s Verdijevom dramom.

Osim opera, posebne večeri u okviru festivala uključivale su i baletnu gala večer Roberta Bollea s gostima, »Carminu Buranu« C. Orffa i »Grka Zorbu« u Teatro Romano te tehnološki obojene događaje s izvedbama »Četiri godišnja doba« Vivaldija ili Paganinijeve glazbe.

Posebno mjesto zauzela je i premijera »Traviate« / ARENA OPERA FESTIVAL

Neposredan povod ovog teksta je posjet jednoj od posljednjih izvedbi »Traviate« koja je, kako je već rečeno, podijelila kritiku.

Ipak, ne možemo se oteti dojmu da je vizualni dio predstave čak i prihvatljiv, vrlo raskošan i dinamičan, a u kontekstu radnje i prilično logičan.

Ipak, oveće razočaranje ostavio je glazbeni dio predstave jer se može zaključiti kako se implicitno računalo da će vizualni dojam biti dovoljan.

Umjesto dirigenta Michelea Spottija, prvi put je 29. kolovoza za pult stao Francesco Ivan Ciampa i vodio interpretaciju izuzetno čudnim tempima, prepunim afektiranja i razvodnjavanja koji ne doprinose protoku radnje i zanimljivosti predstave.

Solističku podjelu predvodila je korektna, ali ne i dojmljiva, Rosa Feola, dok je tenor Adam Smith u ulozi Alfreda imao ozbiljnih glasovnih poteškoća. Ponajbolji od pjevača bio je bariton Ludovic Tezier kao Germont, dok su u ostalim ulogama izvedbe ostvarene na dovoljnoj profesionalnoj razini.

Vrhunac festivala

Večer nakon »Traviate« uslijedio je možda i vrhunac festivala izvedbom »Aide« kojom je ravnao sjajni dirigent Francesco Ommassini, umjetnik koji u potpunosti razumije Verdija i čija je interpretacija »Aidu« učinila protočnom, dinamičnom, uzbudljivom i zanimljivom.

Na već raskošnu produkciju (u kojoj je sudjelovalo čak i 12 kostimiranih herald-trubača), u kojoj je povremeno teško bilo pratiti sve što se događa na pozornici i oko nje, 30. kolovoza došla je i apsolutno zvjezdana podjela: Anna Netrebko kao Aida, Yusif Eyvazov kao Radames, Ludovic Tezier kao Amonasro i Clementine Margaine kao Amneris.

ARENA OPERA FESTIVAL

Netrebko je doista bila u elementu i briljirala kako glumom, tako i izvedbama obiju arija, posebno one na Nilu.

Za Yusifa Eyvazova uvijek se kaže kako boja glasa može biti pitanje osobnog ukusa, ali je nedvojbeno bio siguran, vrlo sugestivan i u scenskoj igri i glumi izuzetno uvjerljiv.

Ipak, valja pohvaliti one koji su uz Netrebko i Eyvazova ostali u medijskoj sjeni, a to nikako ne zaslužuju jer su bili naprosto fantastični: Tezier i Margaine dominirali su scenom, a potpomognuti Gianlucom Burattom kao Ramfisom i Marianom Buccinom u ulozi Kralja zaokružena je scena i izvedba.

Zbor i orkestar standardno su bili dobri, a do posljednjeg mjesta ispunjena arena omogućila je vrhunski doživljaj za sve prisutne.

U ostalim večerima »Aide« sudjelovali su (ili će sudjelovati) još neki poznatiji solisti poput Marije Jose Siri, Jonasa Kaufmanna ili Roberta Alagne.

Do kraja ovogodišnjeg izdanja festivala u Veroni ostalo je još samo nekoliko izvedbi pa možda postoje oni koji će se odlučiti nazočiti jednoj od njih.

A za sljedeću godinu najave su već objavljene: ostaju ovogodišnja »Traviata«, »Nabucco« i kristalna »Aida«, a vraća se i povijesna »Aida« Gianfranca de Bosija iz 1913. godine koja slijedi Verdijeve scenske upute, još jedna raskošna Zeffirellijeva produkcija »Carmen« te »Romeo i Julija« Sergeja Prokofjeva kao velika novost.

U svakom slučaju, ulaznice su već u prodaji, a čarolija arene bit će zasigurno nenadmašna.