Bliži se početak nove školske godine. Nakon dugih ljetnih praznika, opuštenijeg ritma, kasnijih odlazaka na spavanje i manje svakodnevnih obaveza, djeca se ponovno vraćaju rasporedu, ranom ustajanju, učenju i školskim zahtjevima. Dok se jedni vesele povratku prijateljima i poznatoj rutini, drugi već pri pomisli na školu osjećaju nervozu, nelagodu ili onaj dobro poznati „grč u želucu“.

Važno je znati da je određena razina stresa uoči povratka u školu sasvim očekivana. Svaka promjena zahtijeva prilagodbu, a nakon više tjedana potpuno drugačijeg ritma djetetu treba vremena da ponovno „uhvati korak“. Djeca se istovremeno mogu veseliti školi i osjećati nelagodu zbog onoga što ih čeka. Ne trebamo zato svaki znak nervoze odmah promatrati kao problem. U većini slučajeva početna napetost smanjuje se nakon prvih dana nastave, kada školska svakodnevica ponovno postane poznata.

Škola nisu samo ocjene

Kada odrasli razmišljaju o početku škole, najčešće prvo pomisle na gradivo, učenje i ocjene. Djeci i mladima, međutim, škola predstavlja i vrlo važan socijalni prostor.

Pitanja koja ih muče mogu biti sasvim drugačija od onih koja očekujemo: „S kim ću sjediti?“, „Hoću li se uklopiti?“, „Je li se moje društvo tijekom ljeta promijenilo?“, „Hoću li imati s kim biti pod odmorom?“

Socijalna komponenta posebno dolazi do izražaja kod polaska u prvi razred, prelasku u više razrede, promjeni škole, a osobito pri polasku u srednju školu. Novim akademskim zahtjevima tada dodajemo i novu sredinu, profesore i vršnjake te potrebu za pronalaženjem vlastitog mjesta u novoj grupi.

Roditelj zato ne mora imati spreman savjet za svaku situaciju. Ponekad je najbolji početak jednostavno pitati: „Čemu se veseliš kad pomisliš na školu, a što te najviše brine?“ i zatim zaista poslušati odgovor. Ponekad ćemo otkriti da dijete brine nešto na što sami uopće nismo pomislili.

Posljednji dani praznika …

U danima prije početka nastave korisno je postupno vraćati strukturu. Vrijeme odlaska na spavanje i buđenja može se pomalo približavati školskom ritmu, mogu se vratiti redovitiji obroci te smanjiti kasnovečernje korištenje mobitela, društvenih mreža i igrica. Kvalitetan san posebno je važan jer utječe na koncentraciju, raspoloženje i sposobnost reguliranja emocija.

Dobro je uključiti dijete u praktične pripreme: zajedno pregledati školski pribor, urediti prostor za učenje i razgovarati o organizaciji obaveza i slobodnog vremena. Takve male aktivnosti povećavaju osjećaj predvidljivosti i kontrole.

S druge strane, posljednje dane praznika ne treba pretvoriti u intenzivno ponavljanje prošlogodišnjeg gradiva. Cilj nije da dijete prvog dana škole dođe maksimalno „pripremljeno“, nego odmoreno i spremno postupno se vratiti obavezama.

„Sad je gotovo uživanje“ nije motivacija

Roditelji ponekad, želeći motivirati dijete, nesvjesno povećavaju njegovu napetost. Rečenice poput „Sad je gotovo uživanje“, „Ove godine moraš više učiti“ ili „Očekujem bolje ocjene“ školu unaprijed predstavljaju kao izvor pritiska te njima šaljemo poruku da dolazi nešto teško i neugodno.

Jednako tako, uspoređivanje s braćom, sestrama ili prijateljima rijetko djeluje motivirajuće. Puno korisnija poruka glasi: „Trebat će ti malo vremena da ponovno uhvatiš ritam i to je u redu.“

Važno je i da roditelji osvijeste vlastitu zabrinutost. Djeca vrlo dobro prepoznaju našu napetost. Ako odrasli početak školske godine doživljavaju kao izvanredno stanje, teško možemo očekivati da ga dijete doživi mirno.

Kada dijete kaže: „Strah me je“

Kada dijete kaže da ne želi u školu ili da ga je strah, prirodna roditeljska reakcija često je: „Ma nemaš se čega bojati.“ Iako je namjera dobra, time možemo nenamjerno umanjiti djetetov doživljaj, a njegovi osjećaji su stvarni.

Bolje je reći: „Vidim da te to brine. Hajdemo vidjeti čega se točno bojiš.“

Iza općenitog „ne želim u školu“ može stajati strah od gradiva ili odgovaranja, ali i odnos s vršnjacima, nastavnikom, osjećaj neprihvaćenosti ili neugodno iskustvo iz prethodne godine. Kada prepoznamo konkretan problem, lakše ga je razložiti na male korake. Dijete možemo podsjetiti i na prethodne situacije koje je uspješno savladalo i tako jačati njegovo povjerenje u vlastite sposobnosti.

Cilj roditelja nije ukloniti svaki djetetov strah, nego mu pomoći da razvije osjećaj da se sa strahom može nositi.

Ako se strah, međutim, ne smanjuje nego se pojačava, traje dulje vrijeme, ometa spavanje i svakodnevno funkcioniranje, praćen je učestalim glavoboljama ili bolovima u trbuhu, povlačenjem ili upornim odbijanjem odlaska u školu, potrebno je razmisliti o razgovoru sa stručnjakom za mentalno zdravlje.

Mladi informacije mogu potražiti i sami

Djeci i mladima važno je omogućiti pristup provjerenim informacijama o mentalnom zdravlju na jeziku koji im je blizak. Upravo je s tom idejom nastao OnMyMind, web-aplikacija koju su kreirali stručnjaci Odsjeka za promicanje i zaštitu mentalnog zdravlja Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, uvažavajući pritom i potrebe koje su iskazivali sami mladi.

Na www.onmymind.hr mogu pronaći sadržaje o stresu i anksioznosti, samopoštovanju, odnosima s roditeljima i vršnjacima, organizaciji vremena i učenju te konkretne tehnike i alate samopomoći.

Početak školske godine ne mora biti savršen da bi bio dobar. Djeci treba dati vrijeme za prilagodbu, pokazati zanimanje za ono što doživljavaju i, možda najvažnije, poslati im poruku da školski uspjeh jest važan, ali nije mjera njihove vrijednosti. Puno je važnije da dijete zna da, kada mu postane teško, postoji netko kome se može obratiti i da traženje pomoći nije slabost.