Dolaskom toplijih dana, sunčanog vremena i sezone godišnjih odmora, naši se životi uvelike sele na otvoreno. Boravak u šumama, parkovima, na plažama ili u seoskim domaćinstvima donosi brojne prednosti za zdravlje, ali sa sobom nosi i povećan rizik od bliskih, ponekad neželjenih susreta s raznim životinjama. Upravo zbog toga, Odjel za epidemiologiju zaraznih i kroničnih nezaraznih bolesti  Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, u ljetnim mjesecima tradicionalno bilježi značajan porast broja pacijenata u svojim ambulantama radi provođenja antirabične obrade – sustavnog medicinskog postupka kojem se podvrgavaju osobe nakon ugriza, ogrebotina ili bliskog kontakta s različitim vrstama domaćih i divljih životinja.

Statistika otkriva stalni pritisak na ambulante

Brojke iz epidemioloških izvještaja jasno pokazuju da je potreba za stručnom procjenom nakon ugriza stalna. Tijekom cijele 2025. godine kroz sustav antirabične obrade prošlo 175 osoba, pri čemu su epidemiolozi procijenili da je cijepljenje protiv bjesnoće nužno kod njih 42. Pritisak na ambulante nastavio se visokim intenzitetom i u tekućoj godini. Prema službenim podacima, zaključno s 20. kolovozom 2026. godine, obrađeno je 136 pacijenata, dok je cjepivo primilo njih 47. Također određeni broj pacijenata je cijepljen i protiv tetanusa ako je od zadnjeg cijepljenja prošlo više od 5 do 10 godina.

Tetanus je bolest uzrokovana toksičnom bakterijskom infekcijom koja utječe na živčani sustav ulazeći u tijelo kroz oštećenu kožu. Spore tetanusa žive posvuda u našem okolišu, a najčešće se nalaze u tlu, prašini, slini, izmetu… Bakterija može ući u naše tijelo nakon ugriza životinje. Kada se osoba cijepi protiv tetanusa, imunološki sustav je spreman zaštititi organizam ako ikada bude izložen bakteriji Clostridium tetani. Ako bakterije dospiju u organizam, antitijela ih prepoznaju i napadaju tako da se ne razvije bolest.

Kada se analizira struktura incidenata, u uvjerljivo najvećem broju slučajeva riječ je o ugrizima ili ogrebotinama prvenstveno pasa i mačaka koji u ljetnim mjesecima, zbog vrućina i veće fluktuacije ljudi, mogu pokazati promjene u ponašanju ili reagirati obrambeno. Međutim, liječnici u redovnoj praksi bilježe i znatno egzotičnije te potencijalno opasnije situacije. Tako se na popisu pacijenata nalaze osobe koje su pretrpjele ugrize lisica, štakora, ali i šišmiša. Posebnu skupinu čine domaći turisti i povratnici s dalekih putovanja izvan Europe, koji u ambulantu najčešće dolaze nakon bliskih susreta i ugriza majmuna u tropskim krajevima.

Prva pomoć: Kako pravilno isprati ranu odmah nakon ugriza?

Prije nego što se uopće uputite liječniku, ključno je poduzeti prve korake na samom mjestu događaja. Pravilna i brza lokalna obrada rane dramatično smanjuje rizik od razvoja bjesnoće, ali i drugih opasnih bakterijskih infekcija. Stručnjaci preporučuju sljedeći protokol:

1. Temeljito ispiranje: Ranu odmah počnite ispirati pod jakim mlazom tekuće vode. Postupak bi trebao trajati najmanje 15 minuta.
2. Korištenje sapuna: Obilno nanesite obični sapun ili deterdžent. Virus bjesnoće je osjetljiv na sapunicu koja kemijski uništava njegovu vanjsku ovojnicu.
3. Dezinfekcija: Nakon ispiranja i sušenja, ranu dezinficirajte dostupnim antiseptikom na bazi joda ili 70-postotnim alkoholom.
4. Ne zatvarajte ranu: Ugrizne rane se u pravilu ne bi smjele čvrsto povijati niti šivati odmah na terenu, kako bi se omogućilo istjecanje eventualno zaostalih mikroorganizama. Pokrijte je samo sterilnom gazom i odmah potražite liječničku pomoć.

Kako izgleda protokol i pregled kod epidemiologa? 

Osoba koja zadobije ugriz poznate ili nepoznate životinje, nakon primarne obrade rane kod liječnika obiteljske ili hitne medicine, upućuje se u epidemiološku ambulantu gdje liječnik epidemiolog provodi detaljan, standardizirani postupak:

• Detaljna anamneza: Uzimaju se precizni podaci o samom događaju – gdje se ugriz dogodio, u kakvim okolnostima, je li životinja bila izazvana i pokazuje li znakove bolesti.
• Status životinje: Ključno je utvrditi je li životinja poznata ili je riječ o nepoznatoj, lutajućoj ili divljoj životinji koju nije moguće pratiti.
• Procjena rizika od bjesnoće: Na temelju svih prikupljenih podataka epidemiolog donosi individualnu odluku o tome je li potrebno pokrenuti postupak cijepljenja protiv bjesnoće (postekspozicijska profilaksa).
• Zaštita od tetanusa: Uz bjesnoću, epidemiolog obavezno provjerava i cijepni status pacijenta protiv tetanusa. Ako je od posljednjeg cijepljenja prošlo više od pet ili deset godina (ovisno o vrsti rane), provodi se docjepljivanje kako bi se spriječila ova teška i potencijalno smrtonosna neurološka infekcija.

Razlog za olakšanje, ali ne i za nemar

Jedno od najčešćih pitanja s kojima se preplašeni pacijenti javljaju u ambulantu jest: „Trebam li se bojati bjesnoće?“. Odgovor struke nudi veliku utjehu, ali i poziva na oprez. Naime, u Republici Hrvatskoj već više od desetljeća, točnije od 2014. godine, nije zabilježen niti jedan autohtoni slučaj bjesnoće kod životinja, a još dulje kod ljudi.

Kao kruna dugogodišnjih napora, sustavnog cijepljenja domaćih životinja te uspješnog provođenja oralne vakcinacije lisica putem aviona, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) službeno je 2021. godine proglasila Hrvatsku zemljom slobodnom od bjesnoće (rabies free). Uz zahvalnost tom povijesnom uspjehu javnog zdravstva, epidemiološki kriteriji su se promijenili, pa je i ukupna potreba za preventivnim cijepljenjem pacijenata nakon ugriza danas znatno manja nego prije petnaestak godina. Ipak, oprez je i dalje nužan, posebice kod ugriza divljih životinja ili prilikom putovanja u zemlje u kojima je bjesnoća još uvijek endemska bolest.

Fokus javnosti na šišmišima: Između straha i stvarnosti

U posljednje vrijeme epidemiološke službe primjećuju specifičan trend – sve je veći broj građana koji traže pomoć ili savjet nakon kontakta sa šišmišima. Zbog učestalih upita i duboko ukorijenjenih predrasuda, Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije izdao je detaljne smjernice o suživotu s ovim neobičnim stvorenjima.

Stručnjaci naglašavaju da su šišmiši u Hrvatskoj strogo zaštićena vrsta. Zakonom je najstrože zabranjeno njihovo namjerno uznemiravanje, hvatanje, ubijanje, kao i uništavanje njihovih prirodnih ili antropogenih skloništa. Šišmiši su jedna od najugroženijih skupina sisavaca na europskom kontinentu, a u Hrvatskoj obitava 34 vrsta. Oni su izuzetno važan indikator zdravlja ekosustava – što je veći broj vrsta prisutan na nekom području, to je priroda očuvanija. 

Sve vrste koje žive kod nas hrane se isključivo kukcima, poput noćnih leptira i komaraca, te paucima. Jedan šišmiš u samo jednoj noći može pojesti na tisuće komaraca, što ih čini neprocjenjivim prirodnim regulatorima dosadnih nametnika. Zbog dramatičnog gubitka šuma i prirodnih špilja, mnoge su se vrste prilagodile urbanom životu. Skloništa pronalaze u pukotinama fasada, iza roleta, na tavanima te u kutijama za rolete stambenih zgrada. Često ih možemo vidjeti kako noću lete oko uličnih svjetiljki jer ih tamo privlači velika koncentracija kukaca.

Znanstvene činjenice

Ono što najviše zanima javnost jest zdravstveni rizik. Nedavno opsežno istraživanje koje je proveo Hrvatski veterinarski institut donijelo je umirujuće rezultate: u slini testiranih šišmiša na području Hrvatske nije zabilježen aktivni virus bjesnoće. Štoviše, na cijelom teritoriju Europe do danas nije zabilježen niti jedan jedini slučaj u kojem bi zaraženi šišmiš ničim izazvan napao čovjeka ili kućnog ljubimca. Također, epidemiolozi naglašavaju da je prijenos bjesnoće samim time što šišmiši žive na tavanu ili u zidu kuće tehnički potpuno nemoguć. Do kontakta dolazi isključivo kada čovjek pokuša nestručno rukovati iznemoglom životinjom.

Što učiniti ako šišmiš uđe u dom?

Ako vam se dogodi da šišmiš kroz otvoren prozor uleti u sobu ostanite prisebni i ostanite mirni te nemojte stvarati buku jer to dezorijentira i plaši životinju. Izvedite djecu i kućne ljubimce (pogotovo mačke) iz sobe, ugasite svjetlo u prostoriji. Zatvorite vrata koja vode u ostatak stana ili kuće kako šišmiš ne bi odletio dalje. Široko otvorite sve prozore koji gledaju prema van, maknite zavjese i napustite prostoriju. U mraku i tišini, životinja će uz pomoć eholokacije brzo pronaći izlaz i sama odletjeti. Nikada ne pokušavajte uhvatiti šišmiša golim rukama u letu ili dok sjedi na tlu. Ako se osjeti stiješnjenim, šišmiš će se braniti ugrizom, a njegovi su zubi, iako sićušni, izuzetno oštri.

Zaključno, ljeto donosi češće susrete sa životinjskim svijetom, no mjesta panici nema. Sustavan rad epidemiološke službe jamči da je svaki građanin u slučaju nezgode maksimalno zaštićen. Sve dodatne, specifične informacije, kao i konačne upute o postupanju, svaka će ugrižena osoba dobiti u izravnom, stručnom razgovoru s liječnikom epidemiologom prilikom dolaska u antirabičnu ambulantu u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije.