Hrvatskoj je do kraja kolovoza od ukupno 10 milijardi eura raspoloživih iz Nacionalnog programa za oporavak i otpornost (NPOO) isplaćeno 7,3 milijarde, uz potpunu uspješnost u realizaciji dosadašnjih osam zahtjeva za plaćanje, pohvalili su se iz Vlade.

Završna plaćanja očekuju se, kažu, do kraja 2026. U Vladi navode i da se provedba NPOO-a uspješno privodi kraju, te se zaokružuje jedan od najvećih razvojnih ciklusa u povijesti zemlje.

Realizirana su, pobrojali su, brojna ulaganja u infrastrukturu, obrazovanje, zdravstvo, socijalnu skrb, obnovu, promet, energetiku, vodoopskrbu, odvodnju.

Gradilišta posvuda

U obrazovanju, gradile su se jaslice, vrtići, škole, u zdravstvu i socijali mobilne ambulante, centri za kućnu njegu i skrb starijih osoba, a tu je i energetska obnova zgrada, modernizacija javnog prijevoza, novi tramvaji i autobusi za javni prijevoz.

Uloženo je, kažu, i u željeznicu, spominju LNG. Uglavnom, dosta se javne infrastrukture europskim novcem obnovilo ili popravilo.

Gdjegod da se pogleda, svatko je morao uočiti prepoznatljive tabele na kojima piše da se nešto financira iz EU fondova.

No, brojne su i kritike na račun (ne)povlačenja tih sredstava, koje manje idu u pravcu kvantitete, iako je puno interpretacija, a više u pravcu kvalitete i načina kako su se europska sredstva utrošila.

Ukratko, kritike ekonomista odnose se na to da je previše javnog, a premalo privatnog. Omjer nije zadovoljavajući.

Prevelik je udio javne infrastrukture i građevine, koja ima jednokratan učinak na BDP i spori povrat, dok se propustilo uložiti u razvoj i industriju koja bi osigurala dugoročni rast. BDP je stoga naglo ubrzao, rastemo još uvijek brže od prosjeka EU-a, što i jest cilj alokacije, da nove članice dosegnu standard starih.

No, ulagalo se tako da će to u najboljem slučaju imati jednokratan i ograničen učinak.

Kada se sve završi, BDP će početi usporavati, i to se upravo i događa. Slično kaže i ekonomski analitičar Damir Novotny.

– Kvantiteta je dobra, alokacija pogrešna. Dosta se povuklo, ali u velikoj većini zahvaljujući tek javnim investicijama.

Takva je alokacija od početka bila pogrešna.

Premalo privatnom sektoru

Premalo se novca alociralo prema investicijama privatnog sektora, što se itekako moglo.

To su recimo napravili Grci. Njihov plan NPOO-a je radio ozbiljan tim ekonomista i oni su 30 posto od ukupnog iznosa usmjerili u investicije privatnog sektora.

Velik su novac alocirali u prerađivačku industriju, što smo mi propustili. Kod nas se razina ekonomske aktivnosti digla jednokratno, javnim radovima, pogotovo u građevini koja je doživjela vrhunac.

Iako, ni tu nemamo poduzeća koja bi bila konkurentna vani. Imamo ove manje tvrtke, no tamo gdje se veliki zahvati moraju raditi, kao Pelješki most, moramo opet angažirati međunarodne igrače.

Sada će biti manje sredstava, iako će ih i dalje biti, jer smo tek na 70 posto razvijenosti eurozone.

Ono pak malo što smo do sada išli prema privatnom sektoru, previše smo navlačili na nove tehnologije umjesto u bazično gospodarstvo, u poljoprivredno-prerađivački sektor.

Htjeli smo biti jako pametni, a zaboravili smo da nemamo fundamente – nemamo proizvodnju hrane.

Možda se netko sada i opameti. Infrastruktura je u redu, ali ima povrat od sto godina, a mi sada trebamo radna mjesta da ljudi imaju od čega živjeti. Ima sela po Slavoniji koja su infrastrukturno potpuno opremljena, ali nitko u njima ne živi. Nema posla.

U jadranskoj Hrvatskoj bar mogu od turizma preživjeti, naprave neki apartman, pa od toga preživljavaju, ali u Slavoniji to ide teško. Ne može se živjeti samo od toga da se ima priključak na vodu i plin. Lijepa sela, znači, sve imaju, vodu, plin, ali – ne živi nitko.

Lijepo je imati ceste, mostove, obnovljene škole i vrtiće, ali – u kojima nema djece, upozorava Novotny.

Dodaje da poduzetnici iz IT sektora, oni koji su stvarno dobri, kažu da im državne potpore i ne trebaju.

Ali, zato trebaju preradi, rajčici, paprici, luku i češnjaku, te segmentu zelene ekonomije koji je zanemaren, zaključio je Novotny.