Vrlo ugodni za slušanje, dobri za razmišljanje – to su Ivan Škrabe i Mehmed Begić na albumu »Tajni akord«, koji kroz devet pjesama nudi tridesetak minuta nježne glazbe određene ponajprije akustičnim gitarama. Kombinirajući liriku i glazbu ovaj dvojac složio je cjelinu koju će voljeti svi koji vole, primjerice, Cohena, Dylana, Neila Younga, čak i Ryana Adamsa i sve slične trubadure čija su najjača »oružja« gitare, i to najčešće akustične, te stihovi kojima nastoje objasniti sebe i svijet oko sebe.

Recitacija uz gitaru

Priču o tajnom akordu otvara tema »Gledanje kroz papir« realizirana kroz recitaciju uz gitaru i zvuk pisaćeg stroja, te stihove koji donose sjećanja na izgubljenu ljubav. U »Budni i ludi« Begić slaže stihove o čudnim ljudima u ludoj deceniji, a o svemu tome svojim mračnim a la Cohen vokalom pjeva Škrabe.

»Trubaduri čežnje« prva su od nekoliko odličnih pjesama o putovanjima koja su vječna traženja samog sebe i smisla života, a o istoj temi uz iznova kvalitetnu pratnju akustične gitare progovara i »Sin čudnog puta«. Traženje i potraga, ali ovog puta za ženom koja je smisao svega, prevladava i u temi »Divljina«, gdje umjesto akustičnih prevladavaju električne gitare (odličan je Ivan Glasnović) koje vode k alt country ozračju, a tekst prema Divljem zapadu.

Lutanje cestama

U tom sazviježđu country zvuka ostajemo i u nježnoj baladi »Starom navikom da lutam« u kojoj svjedočimo i odličnom pratećem vokalu Katarine Juvančić, a iz tog a la Ry Cooder »tex mex« ozračja u narednoj skladbi lutamo američkim cestama poput američkog beat književnika Jacka Kerouaca, na čiji je život i djelo oslonjena pjesma »Na cesti«, nazvana po njegovom čuvenom romanu.

Odlični »Meksiko« štorija je ne samo o Meksiku, već i o Portugalu, Boliviji, filmu »Butch Cassidy i Sundance Kid«, te o brojnim drugim stvarima, a Škrabeu pri realizaciji dojmljivo svirkom na akustičnoj i električnoj gitari pomaže Dejan Lapanja.

Završna pjesma albuma tema je »Sedam« koja se razvija kroz jazz obrasce čime dvojac Škrabe/Begić pokazuje da im ni taj glazbeni izraz nije nepoznanica. »Tajni akord« svakako obogaćuje i raznovrsnijom čini glazbenu ponudu Hrvatske. Istodobno ovih tridesetak minuta ugodne glazbe potvrđuje kako trubaduri nisu nestali, te kako je i dalje za magiju glazbe potrebno »samo« dobro znati svirati gitaru, složiti dobru melodiju i ukrasiti je zanimljivim tekstom. »Tajni akord« sve to ima pa će pri kraju godine svakako ući u albume po kojima ćemo pamtiti ovu 2026. godinu.