Izložba njemačkog umjetnika Ottmara Hörla, s 320 pozlaćenih kipića Mozarta na ulicama Salzburga, nedavno je zatvorena ranije nego što je planirano zbog masovne krađe u kojoj je iz parka Mirabell ukradeno 210 figurica.

Kipići su bili izloženi na ulicama Mozartova rodnog grada, uključujući i u poznatom parku Mirabell, u povodu 270. rođendana slavnog austrijskog skladatelja. Ova neobična krađa skrenula je pažnju na to da je 2026. godina posvećena jednom od najvećih glazbenih genija svih vremena – Wolfgangu Amadeusu Mozartu.

Proslavi se pridružio i njegov rodni grad Salzburg, u kojemu je rođen 27. siječnja 1756. godine. Ovaj barokni grad bio je ključna kulisa njegova djetinjstva, prvih trijumfalnih europskih turneja na kojima je nastupao kao čudo od djeteta te njegove mladosti.

Upravo je ovdje mladi maestro skladao svoja prva remek-djela i dobio svoje prvo stalno zaposlenje kao dvorski orguljaš kneza-nadbiskupa. Unatoč kasnijim godinama provedenima u Beču, Salzburg je uvijek ostao njegovo polazište. Posjetitelji mogu krenuti Mozartovim stopama i otkriti mjesta koja su obilježila Mozartov život u Salzburgu.

Leopold i Anna Maria Mozart imali su veliku obitelj, no samo je dvoje od njihovo sedmero djece preživjelo najraniju dob: Maria Anna Walburga Ignatia, poznata kao Nannerl, i njezin slavni brat Wolfgang Amadeus.

Glazbeni talent bio je dio obiteljskog nasljeđa: njihov otac Leopold Mozart bio je violinist, kapelmajstor na dvorcu salzburškog arhibiskupa i učitelj glazbe, a uz to i talentirani kompozitor.

Već je u ranoj dobi prepoznao i poticao izniman talent svoje djece. Mozartova sestra Nannerl i sama je bila nadarena pijanistica te je pratila brata na prvim velikim europskim turnejama obitelji. Ipak, njezina je karijera naglo prekinuta kada je dosegnula dob za udaju, dok je Wolfgang osvajao svijet kao skladatelj i virtuoz.

Mozart je kao dječak prije poznavao note nego slova i već s tri godine počeo je pisati jednostavne pjesmice, a s pet održavati koncerte. Vrlo rano stekao je posebnu glazbenu naobrazbu.

Kad su mu bile četiri godine zadivio je oca dok je napamet svirao nekoliko djela na čembalu. U dobi od pet godina prvi put je javno nastupio u Salzburgu, i to pred sumnjičavim pogledima iz orkestra.

Improvizirajući, odgonetavajući bez teškoća svoje još prve glazbene lekcije i dokazujući svoju neospornu glazbenu lakoću, mali genij osvojio je čak i najnepovjerljivije glazbenike. Četiri mjeseca nakon toga, na nastupu kod kneza izbornika Bavarske Maksimilijana III., svi će podleći šarmu »božanstvenog«.

Dolaskom u London, Mozartovi na neki način potvrđuju svoju vrijednost. London će za Mozarta biti i prigoda da otkrije talijansku operu te da sklopi nekoliko prijateljstava s važnim glazbenicima.

Loša strana postignutih uspjeha tijekom ovih turneja bilo je djetetovo zdravlje, koje je tijekom dugih putovanja bilo izloženo teškim iskušenjima. Neki biografi smatraju da su brojna putovanja u ranom djetinjstvu jedan od razloga glazbenikove prerane smrti.

Wolfgang Amadeus Mozart nije imao ni devet godina kada je u Londonu objavio svoje prve simfonije, prve sonate za čembalo i prva vokalna djela. Bližio se njegov deseti rođendan, a već je bio zreli glazbenik.

Na povratku u rodni Salzburg, ovo čudo od djeteta osvojit će čitavu glazbenu Europu: Nizozemsku, Francusku, Švicarsku… Međutim, nakon dolaska u Austriju, Leopold se odlučuje posvetiti izobrazbi svojega sina.

Poučava ga tehnikama neophodnim za skladanje, tražeći od njega da usavrši znanje talijanskog jezika i da se posveti učenju latinskog. Daleko od uzbuđenja koncertnih dvorana, glazbenik sklada svoja prva mladenačka djela.

S jedanaest godina već mašta o skladanju opere. U dobi od 13 godina Mozart je već stekao ugled i kao skladatelj i kao interpret. Potkraj 1769. s ocem se prvi put uputio u Italiju, gdje je nastupao na plemićkim dvorovima, skladao simfonije, komorne skladbe, opere…, upijajući stilske značajke glazbi pojedinih sredina. Razdoblje intenzivnih turneja završilo je s njegovom adolescencijom.

Godine 1772. Mozart je stupio u trajnu službu na dvoru biskupa Colloreda u Salzburgu kao koncertni majstor. U to je doba skladao pretežno vokalna crkvena djela, ali je slovio i kao najznačajniji skladatelj instrumentalne svjetovne glazbe.

Nezadovoljan svojim položajem i glazbenim ozračjem, zatražio je razrješenje dužnosti i otputovao s namjerom da nađe novo zaposlenje u povoljnijoj glazbenoj sredini, no od početka 1779. ponovo se zaposlio u Salzburgu kao dvorski orguljaš i skladatelj.

Prvi samostalni pijanistički nastup u Beču 1782. obilježio je početak njegova doživotnoga djelovanja u habsburškoj carskoj prijestolnici. Njegovo je najznačajnije djelo toga razdoblja »Otmica iz saraja« izvedena s velikim uspjehom.

Ubrzo nakon premijere oženio se Constanzom Weber. Razdoblje od 1784. do 1788. bilo je najuspješnije za Mozarta: uz skladanje, često je nastupao, ili na javnim koncertima ili u plemićkim salonima, te privatno podučavao.

Bečki su nakladnici redovito tiskali njegova djela, a tada je započeo uspješnu suradnju s libretistom L. Da Ponteom, koja je 1786. rezultirala izvedbom opere »Figarov pir« u Beču, a ubrzo i u Pragu. Po narudžbi praške Opere godinu dana poslije praizvedena je opera »Don Giovanni«.

Nakon očeve smrti, zahvaljujući nemaru vezanom uz financije, unatoč stalnom prihodu od posla dvorskoga komornog glazbenika, započinje nestabilno razdoblje – česte selidbe, dugovi, nezadovoljstvo povremenim slabijim uspjesima.

Ipak, posljednje su mu godine bile uspješne: zadnja turneja 1789. po Njemačkoj, te izvedbe opere »Cosi fan tutte« i posljednje opere »Titovo milosrđe« za prašku krunidbu Leopolda II.

Povremeno je skladao i za susrete masonske lože, kojoj se Mozart priključio 1784. godine. Neke masonske ideale izrazio je u »Čarobnoj fruli«, koju je praizvela glumačka družina Emanuela Schickanedera 1791. godine.

Ubrzo je dobio narudžbu grofa Walsegga da sklada »Requiem« za njegovu nedavno preminulu suprugu, no prije završetka djela shrvala ga je bolest. Prema njegovim skicama misu je dovršio F. X. Süssmayr.

Mozartovo skladateljsko djelovanje obuhvaća crkvenu glazbu (16 misa, rekvijem, misni stavci, druga vokalna i instrumentalna djela), raznovrsnu scensku glazbu (među kojima je 20-ak opera, glazba za igrokaze i dramatske kantate – neke su od njih nedovršene; baleti, mnogobrojne pojedinačne arije, dueti, scene i ansambli uz orkestralnu ili glasovirsku pratnju), manje vokalne forme (pjesme, kanoni) i mnogobrojne orkestralne skladbe, plesnu glazbu za različite sastave, koncerte i koncertne stavke, od kojih su neki zagubljeni, komornu glazbu te glasovirska djela.

S početkom Austro-turskog rata (1787. – 1791.) Mozart zapada u novčane poteškoće radi pozajmljivanja. Kako bi se izvukao iz financijskih poteškoća mnogo putuje Europom i koncertira.

U rujnu 1791. godine tijekom boravka u Pragu, Mozart obolijeva od stanovite »groznice« (ne zna se sa sigurnošću dijagnoza). Usprkos liječenju, tijekom kojega piše »Requiem«, umire 5. prosinca 1791. u svojem bečkom domu, u dobi od 35 godina.

Suprotno uvriježenim mišljenjima da je umro ostavljen i siromašan – pričama što su zacijelo nastale u razdoblju romantizma, kada je bilo vrlo popularno stvaranje predodžbi o neshvaćenim i od društva nepravedno zapostavljenim umjetnicima – Mozart je, navode neki izvori, umro vrativši se s unosne turneje u Pragu; u udobnom stanu njegovali su ga supruga i djeca, pod stalnom paskom liječnika.

Činjenicu da ga je na groblje otpratila cijela grupa bliskih ljudi koji su kola s lijesom dovezli samo do ulaza u groblje, te da je njegovo tijelo potom iz lijesa izbačeno u grobnicu (umotano u pamučnu tkaninu) – valja pripisati tada važećim jozefinističkim zakonima kojima je car Josip II. promijenio katoličke običaje u carstvu kojim je vladao.

Ubrzo nakon smrti, Mozartova je glazba prepoznata kao iznimna i vrijedna pa se uz vrhunska djela Josepha Haydna i Ludwiga van Beethovena ubraja u vrhunce bečke klasike. O Wolfgangu Amadeusu Mozartu u »Panorami pogleda, pojava i pojmova« ovako piše Miroslav Krleža:

»U čemu je njegova tajna? On progovara o osjećajima duboko ljudskim s takvom neposrednošću da ni danas nije prestao djelovati sugestivnom snagom svoga dara podjednako intimno i moćno.

Duboko nesretan pod blistavom instrumentacijom svog bogatog Djela od 640 opusa, Mozart ostavio je pred pokoljenjima spomenik, koji dvjesta godina zvoni u magičnom krugu europske muzike kao fontana vedrine i radosti.

Vladajući podjednakim savršenstvom svim vrstama muzičkog izražavanja, on suptilnim slutnjama anticipira razvoj europske glazbe za čitavo stoljeće.«