Dora Pletikosa je s 19 godina spakirala kofere i otišla u London, usred pandemije, ne znajući kamo će je taj odvažni korak odvesti. Danas iza sebe ima prestižno britansko obrazovanje, iskustvo rada na kruzerima, nastupe u mjuziklima poput »Hairspraya« i »Saturday Night Fevera«, te život i rad s ljudima iz više zemalja. No, nakon godina provedenih u inozemstvu, Dora je odlučila dio tog iskustva vratiti u Zagreb.

Pokrenula je Musical Theatre Studio Zagreb, mjesto na kojem želi mladim izvođačima pružiti ono što je i sama tražila na početku svog puta – prostor za razvoj pjevanja, plesa i glume, ali i razumijevanje da talent sam po sebi nije dovoljan. Za nju je uspjeh tek jedan posto talenta, a preostalih 99 posto čine rad, disciplina, upornost i spremnost na učenje.

U razgovoru nam je otkrila kako izgleda život profesionalnog izvođača na kruzeru, što ju je London naučio o poslu i sebi, zašto se vratila u Zagreb, te kako mladima želi približiti stvarnost svijeta mjuzikla.

– Iskreno, nisam svoj život zamišljala ovako. Znala sam da se želim baviti nastupima i da će to uvijek biti ogroman dio mog života, no nisam znala da ću toliko zavoljeti društvene mreže, povezivanje s ljudima, stvaranje sadržaja i držanje pažnje tako. Oduvijek sam voljela putovanja, no presretna sam da sam kroz uloge na kruzerima vidjela toliko dijelova planeta u tako kratkom roku, da sad znam vrednovati što imamo u Hrvatskoj i na još bolji način pridonijeti društvu kroz novootvoreni Musical Theatre Studio, rekla je Dora i dodala da je ponosna na tu verziju male Dore jer je bila uporna. Kaže da nitko u njezinom okruženju nije prošao istim putem kao ona, te je to bio odvažan korak.

Ispričala nam je kako je u Londonu doživjela potpuni kulturni šok.

– Shvatila sam koliko su nam različiti načini funkcioniranja u edukacijskim ustanovama, što znači uistinu biti profesionalan, termin koji je tamo na jednom novom nivou. Usamljenost mi čak i nije bila problem, jer su jako susretljivi i uvijek spremni pomoći. Sjećam se da mi je problem bio istaknuti se, doći do riječi; imala sam osjećaj da mi je osobnost premala za njihove standarde i to me promijenilo, na najbolji mogući način. Trening u tako prestižnoj instituciji s vrhunskim profesorima dao mi je samopouzdanje koje me prati do danas, kazala je.

Zagrijavanje glasa i probe

Dora je svoj svakodnevni život na kruzeru dokumentirala i objavljivala po društvenim mrežama. Ona kaže da ljudi, sudeći po njezinom lifestyleu, misle da samo putuje i pjeva tu i tamo, no ona ističe da je tempo bio konstantan.

– Biti u kazalištu znači disati predstavu, a kruzer to savršeno omogućava. Zahvalna sam što sam mogla biti dio tog svijeta u mjuziklima tog kalibra i bila odabrana za ulogu među tisućama prijavljenih na audiciju za taj posao. Iz prve ruke vidjeti pozadinu cijele priče i ispričati je na društvenim mrežama baš me ispunjava, objasnila je.

Dani su joj bili strukturirani oko nastupa, ali većinu vremena se pripremala što je podrazumijevalo zagrijavanje glasa, probe, korekcije koreografije, nekad i prilagodbe i promjene zbog vremenskih uvjeta, jer se pozornica doslovno pomiče s valovima.

– Ono što publika vidi kao nekoliko savršenih minuta; ali nitko ne vidi sate discipline koji tome prethode, kazala je.

Neke trenutke s kruzera će pamtiti cijeli život.

– Sekunde nakon kraja završnog broja »You can’t stop the beat«, kad sam ugledala svoju obitelj kako ustaje na noge uz gromoglasni aplauz. To mi je bio trenutak kad sam si rekla »uspjela si«. Oduvijek su mi bili i ostali podrška, ali kad su preletjeli ocean da vide moje predstave, nisam mogla biti sretnija. To ću sigurno zauvijek pamtiti, istaknula je.

Ideja za Musical Theatre Studio Zagreb, kaže Pletikosa, nije nastala preko noći.

– Želja za stvaranjem nečega s mojom obitelji dugo je bila u planu, pogotovo jer smo svi u glazbenim vodama. To se činilo kao nešto što se u jednom trenu mora dogoditi, samo nismo još za to imali priliku, objašnjava. Njezin vlastiti put pritom je bio ključan za oblikovanje programa.

– Put me odveo u mjuzikle, a budući da se oni u Hrvatskoj nisu toliko razvili, Musical Theatre Studio Zagreb spaja naše ljude sa znanjem o vještinama potrebnima za mjuzikl izvođača.

– Za razliku od klasičnih programa koji se fokusiraju na pojedinačne discipline, u studiju se pjevanje, ples i gluma uče istodobno. Upravo je njihovo povezivanje, smatra Pletikosa, jedna od najvećih specifičnosti mjuzikla.

– Nema šanse da naučiš te tri vještine spojiti u jednu, ako nemaš trening u kojem se one integriraju. To je posebna vještina, u isto vrijeme plesati točne korake, pjevati svoju harmoniju ili melodiju, i biti u ulozi, u karakteru, koja se vježba i napreduje s vremenom, kaže.

Cilj je, dodaje, razviti takozvanu »triple-threat tehniku«, odnosno sposobnost izvođača da istodobno vlada pjevanjem, plesom i glumom. Pletikosa pritom ne vjeruje u ideju da se uspješan performer rađa isključivo s talentom.

– Iskreno, ne bih ih uspoređivala, svaka vještina ima svoju vrstu težine. Ali mogu reći ovo: gluma je često najzanemarenija, jer se studenti fokusiraju na tehniku glasa ili tijela, a zaborave da bez istine u izvedbi ni najbolja tehnika ne dira publiku, kaže. Njeno iskustvo iz Londona dodatno ju je uvjerilo da se vještine mogu razvijati radom.

– Ja uvijek kažem da se vježbom sve može postići. Uspjeh je 1 posto talent, ne volim tu riječ. Uspješan izvođač se postaje 99 posto trudom i radom, i u to čvrsto vjerujem, ističe. Upravo će zato pri izboru polaznika veći naglasak biti na potencijalu, želji i spremnosti na učenje nego na već razvijenoj tehnici.

– Prvenstveno gledamo potencijal i želju.

Filozofija programa

Ne tražimo gotove proizvode jer bismo inače svi bili već na Broadwayu, kaže Pletikosa. Važnima smatra i profesionalnost, stav te sposobnost prihvaćanja povratne informacije.

– To mi govori više o budućem uspjehu nego trenutačna razina tehnike. Jedan od ciljeva studija je i mladima približiti realnost izvođačkog posla, koja je često mnogo manje glamurozna od slike koju stvaraju pozornica i društvene mreže. Pletikosa je dio svog života na kruzerima upravo kroz društvene mreže pokazivala javnosti, no iza nastupa, putovanja i atraktivnih destinacija stoji mnogo rada.

– Cijela filozofija programa gradi se na tome da polaznici razumiju da nekoliko savršenih minuta na pozornici dolazi nakon stotina sati koje publika nikad ne vidi. Ne želim da izađu iz programa misleći da je ovaj posao samo sjaj, želim da izađu spremni za stvarnost, poručuje. Za nju je upravo taj proces jedna od najvažnijih lekcija koje želi prenijeti mladim izvođačima.

– Naučiti zaljubiti se u proces je najljepša stvar, jer onda jednom kad staneš na pozornicu, to ti stoput više znači.

– Studio će mladima omogućiti i susrete s profesionalcima iz Velike Britanije koji rade na međunarodnim produkcijama. Pletikosa smatra da je takvo iskustvo teško zamijeniti bilo kakvim teorijskim znanjem. – Nije isto dobiti opći savjet i dobiti povratnu informaciju o vlastitom nastupu, u istoj prostoriji, od nekoga tko trenutačno radi upravo taj posao o kojem oni sanjaju, kaže.

I sama je kroz brojne audicije naučila da odbijanje nije nužno neuspjeh.

– Najveća lekcija bila je da si i »lošom« audicijom bliže cilju, i da napreduješ sa svakom audicijom, bila ona prolazna ili ne, prisjeća se. Audicije su je, kaže, naučile prepoznati vlastite prednosti, prihvatiti individualnost i nastaviti raditi na sebi. Slično razmišlja i o kritikama.

– Nije svaka kritika konstruktivna. Nije svaka kritika željena, a tome smo svi danas izloženi, tuđim mišljenjima na društvenim mrežama, kaže. Savjete je zato odlučila prihvaćati prvenstveno od ljudi koji su već tamo gdje ona želi biti.

– Kad je kritika nejasna i nije konkretna, to obično govori više o osobi koja je daje nego o tvom radu. Iako je njezin vlastiti put ponovo mogao krenuti prema velikoj međunarodnoj produkciji, danas bi, kaže, odluku donijela drukčije nego prije nekoliko godina.

– Prije nekoliko godina, bez razmišljanja. Danas bih prvo pomislila na MTS i na sve što smo tek počeli graditi, jer naš program sad je moj prioritet, kaže Pletikosa. A ako bi svaki polaznik iz studija trebao ponijeti samo jednu stvar, bez obzira na to hoće li jednog dana postati profesionalni izvođač, ona zna što bi to bilo:

– Voljela bih da to bude ustrajnost prema svojim snovima, koliko god su oni mali, veliki ili se čine bezazleni u ovom trenutku. I dok je njezin profesionalni život i dalje čvrsto vezan uz pozornicu, Pletikosa priznaje da je tijekom godina pronašla još jednu veliku ljubav – društvene mreže.

Kad bi morala birati čime bi se bavila da ne pjeva, ne pleše i ne glumi, odgovor je jednostavan »Vjerojatno društvenim mrežama!«.