OPATIJA – Nagrada Grada Opatije za životno djelo ove je godine dodijeljena Normi Tuliak Srbulj, dugogodišnjoj nastavnici opatijske osnovne škole koja je, osim toga, jedna od ključnih osoba i “spiritus movens” Zajednice Talijana Opatija. Kroz predan nastavnički rad odgojila je i obrazovala brojne učenike, prenoseći im ne samo znanje, već i vrijednosti odgovornosti, tolerancije i poštovanja prema drugima. Sama će reći da joj rad s djecom i mladima nije bio posao nego – zvanje kroz koje je ostavila trag na generacije mladih Opatijki i Opatijaca.

No, njezin doprinos zajednici daleko nadilazi učionicu. U Zajednici Talijana Opatija već više od tri desetljeća svojim predanim radom i organizacijskim sposobnostima aktivno sudjeluje u očuvanju kulturnog identiteta talijanske nacionalne zajednice. U obrazloženju nagrade tako se ističe da je ovogodišnja laureatkinja nagrade za životno djelo sudjelovala u organizaciji brojnih kulturnih događanja, izložbi, predavanja i manifestacija koje su obilježile život grada, među kojima se posebno ističu međunarodni likovni natječaj Mandrać – Mandracchio i Turnir prijateljstva. Zahvaljujući njezinom radu, unaprijeđeni su i uvjeti djelovanja Zajednice Talijana Opatija, koja danas uživa ugled jedne od najaktivnijih u Hrvatskoj.

Ljepota i duh Opatije

Kada vas je životni put doveo u Opatiju? Koliko se Opatija Vaše mladosti i Opatija danas razlikuju?

– Rođena sam u Trstu, ali su životne okolnosti nakon Drugoga svjetskog rata moju obitelj dovele u Istru. Nakon nekoliko selidbi trajno smo se nastanili u Opatiji, gradu koji je postao moj dom. Ovdje sam zasnovala obitelj, radila kao nastavnica u osnovnoj školi i više od trideset godina djelovala u Zajednici Talijana. Opatija je uvijek bila lijep, miran i elegantan grad u kojem su se ljudi dobro poznavali i živjeli jedni za druge. Danas je Opatija moderan i prepoznatljiv europski grad, ali je zadržala svoju ljepotu i duh zbog kojih je volim cijeloga života.

Kako to da ste se odlučili za poziv nastavnika i koje ste sve predmete predavali?

– Još kao mlada osjećala sam da želim raditi s djecom. Učiteljski poziv za mene nije bio samo zanimanje, nego životni poziv. Predavala sam biologiju i prirodu, kemiju, a uz te predmete i prvu pomoć pa svojevremeno čak i domaćinstvo. Pritom sam uvijek nastojala učenicima prenijeti ljubav prema znanju i učenju i radu.

Nastavničko zvanje, i sami ste rekli, nije posao nego životni poziv, a samim time traži od čovjeka i taj poseban osjećaj za rad s djecom i mladima. Kako ste pristupali učenicima i što ste im željeli usaditi osim znanja?

– Uvijek sam vjerovala da učitelj ne prenosi samo znanje, nego da odgaja čovjeka. Nastojala sam kod učenika razvijati poštenje, odgovornost, međusobno poštovanje, znatiželju i ljubav prema učenju. Željela sam da izrastu u dobre ljude koji će svojim radom doprinositi društvu. Danas, kada srećem svoje bivše učenike kao liječnike, znanstvenike, obrtnike, ugostitelje, poduzetnike ili ljude koji odgovorno rade svoj posao, osjećam veliko zadovoljstvo i ponos.

Povjerenje u učitelja

Koliko su se obrazovanje i odgoj kroz godine mijenjali?

– Vrijeme se promijenilo, tehnologija je promijenila način učenja, a i djeca danas odrastaju u drukčijem svijetu. Ali ono najvažnije nije se promijenilo. Djeci su i danas potrebni pažnja, razumijevanje, poticaj i dobar primjer. Bez odgoja nema ni pravog obrazovanja. Učitelj mora biti osoba kojoj učenik – vjeruje.

Uz rad u školstvu, nezaobilazan trag ostavili ste dugogodišnjim aktivnim angažmanom u Zajednici Talijana Opatije. Pokrenuti su brojni projekti, zajednica se “skućila” u prostorima Ville Antonio… Na koje ste projekte možda i najponosniji?

– U Zajednici Talijana Opatija aktivno djelujem više od trideset godina, a i danas obnašam dužnost tajnice. Ponosna sam na sve ono što smo zajedno ostvarili – brojne kulturne priredbe, izložbe, književne susrete, koncerte, suradnju s drugim zajednicama, rad s djecom i mladima te očuvanje talijanskog jezika i kulture. Posebno sam sretna što je Zajednica postala mjesto susreta, prijateljstva i zajedništva.

Vrijednost znanja

Koliko su Vas kroz sve te godine oplemenjivala druženja s članovima Zajednice i zajednički rad?

– Možda je upravo to ono najvrjednije što sam dobila. Zajednica nije samo udruga, nego je za mene uistinu jedna velika obitelj. Kroz zajednički rad stekla sam prijateljstva za cijeli život, upoznala divne ljude i naučila koliko se može postići kada ljudi rade zajedno, s ljubavlju i bez osobnih interesa. To je bogatstvo koje se ne može mjeriti.

Svojom neiscrpnom energijom ostavili ste neizbrisiv trag u životu Opatije i vrijednu “dotu” novim generacijama. Stoga, što biste danas, s Vašim životnim iskustvom, poručili mladima?

– Prije svega, poručila bih im da vjeruju u sebe, da budu znatiželjni i da nikad ne prestanu učiti. Znanje je nešto što nam nitko ne može oduzeti, ali ono ima pravu vrijednost samo ako ga dijelimo s drugima i koristimo za opće dobro. Isto tako, željela bih ih potaknuti da budu dobri ljudi – pošteni, odgovorni i osjetljivi za potrebe drugih. U životu su važne karijera i uspjeh, ali još je važnije kakav čovjek postanete. Ljubaznost, poštenje, marljivost i spremnost da pomognu drugome najvažnije su vrijednosti. I na kraju, neka se ne boje davati dio sebe svojoj zajednici. Svaki čovjek može ostaviti trag – ne samo velikim djelima, nego i malim gestama, lijepom riječju, osmijehom, volontiranjem ili brigom za druge. Upravo su takvi ljudi oni koji čine društvo boljim. Ako sam tijekom svog života uspjela prenijeti barem dio tih vrijednosti svojim učenicima i ljudima s kojima sam surađivala, smatram da je moj život imao smisla.