Više od dvadeset godina Festival svjetskog kazališta u Zagrebu prikazuje predstave koje artikuliraju stanje europske izvedbene misli i uspostavlja zajednički dijalog između domaće publike i suvremenog autorskog kazališta. Predstave s ovogodišnjeg izdanja Festivala dijele zajednički impuls istraživanja, što znači biti tijelo u povijesti, u pamćenju, u rodu, između generacija.

»Brel« i »Mami«

U Zagrebačkom kazalištu mladih, 22. i 23. rujna, očekuje nas predstava »Brel« Anne Teresa De Keersmaeker & Solal Mariotte/Rosas. Anne Teresa De Keersmaeker već četiri desetljeća definira ono što nazivamo europskim plesnim modernizmom. Od »Fase« (1982.) i »Rosas danst Rosas« (1983.), koje su postale ikonične repertoarne konstante, do koreografija na glazbu Stevea Reicha i Arnolda Schönberga, opus De Keersmaeker se razvijao kao dosljedan i rigorozan istraživački projekt. »Brel« nije hommage velikom belgijskom šansonijeru u uobičajenom smislu te riječi, iako predstava obiluje njegovim najljepšim pjesmama koje su dio kulturne memorije cijeloga svijeta. De Keersmaeker i njezin suradnik Solal Mariotte, formiran u breakdanceu, dolaze kao dva posve različita tijela, dvije generacije i dva scenska jezika. Predstavu su koproducirale neke od najvažnijih europskih kazališnih institucija: La Monnaie/De Munt (Bruxelles), Théâtre de la Ville (Pariz), Piccolo Teatro di Milano, ImPulsTanz (Beč) i Festival d’Avignon.

Mario Banushi predstavom »Mami« gostuje 23. i 24. rujna u HNK2. Kada je Willem Dafoe, umjetnički direktor Biennale Teatro u Veneciji, predložio Upravnom vijeću da dodijeli Srebrnog lava 27-godišnjem grčko-albanskom redatelju Mariju Banushiju, učinio je gestu koja je bila znak velikog prepoznavanja i prognoza za budućnost teatra. Banushi je danas najprodornije mlado ime europskog teatra, a »Mami« je treći nastavak trilogije »Romance Familiare« u kojoj kroz slike, tijelo i zvuk istražuje obiteljsku memoriju, balkanske rituale žalovanja, vezu između podrijetla i identiteta. Bez izgovorene riječi, on dosljedno odbija govorni jezik kao dramaturški alat, a predstava se odvija kao niz preciznih vizualnih prizora između radikalnog realizma i simboličke apstrakcije. Centralna tema je majka, ne kao arhetip, nego kao stvarna osoba, s konkretnim tijelom, konkretnom emigracijom, konkretnim teretom.

Predstava »Maldonne«

U HNK2 se 26. rujna izvodi »Maldonne«, francuske autorice Leile Ka. »Maldonne« je njezina prva kolektivna predstava, nastala 2023. i od tada izvedena više od dvjesto puta na četiri kontinenta. Na sceni je pet izvođačica i četrdeset haljina koje su pronađene po pariškim second-hand shopovima, haljine koje nose tragove tuđih tijela i tuđih življenja, haljine koje mijenjaju značenje svaki put kad ih druga žena na sebe odjene. U dramaturgijskoj logici »Maldonne«, haljina je kondenzat socijalnog očekivanja, genealogije, klasnog statusa, dobnog horizonta. Pet tijela prolazi kroz tih četrdeset haljina, a prolaz je istovremeno istraživanje i polaganje računa. Koreografski vokabular Leile Ka stoji na razmeđu hip-hopa, suvremenog plesa i teatralne ekspresivnosti, ali bez eklekticizma koji takvi opisi sugeriraju. Naslov se čita kao igra između maldonne (krivog dijeljenja u kartaškoj igri) i madonne (Madona). U toj igri leži cijeli program predstave. U raspodjeli između žena i muškaraca postoji strukturna kriva ruka, i tu je kartu potrebno premiješati. Lara Fabian, Šostakovič, Leonard Cohen, elektronika i tišina izmjenjuju se kao glazbeni kontekst u kojemu pet tijela ispituje što znači nositi ženski identitet u suvremenosti.