U sklopu Pulskog filmskog foruma na ovogodišnjem Pulskom filmskom festivalu održan je panel pod nazivom »Umjetna inteligencija u filmskoj umjetnosti – izazovi i prednosti«, koji je otvorio niz tema relevantnih za filmsku i audiovizualnu zajednicu. Na panelu su sudjelovali Dario Bojanjac, izvanredni profesor na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu; Igor Gliha, redoviti profesor Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu; scenaristica i redateljica Jasna Nanut, predsjednica Društva hrvatskih filmskih redatelja te Christopher Peter Marcich, ravnatelj Hrvatskog audiovizualnog centra. Tijekom rasprave sudionici su izrazili određenu skepsu prema primjeni sustava umjetne inteligencije u filmskoj umjetnosti, no istovremeno je istaknuto kako umjetna inteligencija zapravo nije inteligencija u klasičnom smislu, već alat temeljen na algoritmima i tehnologijama koje su u različitim oblicima prisutne i u uporabi već dugi niz godina.

Christopher Peter Marcich naglasio je kako je umjetna inteligencija alat koji ostaje pod kontrolom čovjeka te je upozorio kako se posljednjih godina nalazimo u razdoblju svojevrsne masovne piratizacije kada je riječ o treniranju modela umjetne inteligencije. Izrazio je uvjerenje da će se to uskoro pravno regulirati. Jasna Nanut iskazala je skepsu prema uporabi umjetne inteligencije u filmskoj umjetnosti te upozorila kako umjetna inteligencija još uvijek nije ozbiljan suradnik. Istaknula je i sumnju da će takvi alati imati značajniju ulogu ili korist kada je riječ o samom procesu storytellinga. Igor Gliha umjetnu inteligenciju opisao je kao »dječjeg lažljivca«, upozorivši kako se odgovori koje generiraju UI sustavi uvijek moraju dodatno provjeravati. Također je istaknuo kako je pravna znanstvena zajednica, temeljem recentnih istraživanja, došla do zaključka da i samo treniranje UI alata zahtijeva odobrenje autora jer se pritom radi o reproduciranju informacija ili autorskih djela, što potpada pod postojeću zakonsku regulativu.

Dario Bojanjac naglasio je kako se jedan od najvećih problema umjetne inteligencije krije upravo u njezinu nazivu, koji javnost često dovodi u zabludu. Ukazao je još jednom kako se ne radi o inteligenciji, već o strojevima i alatima temeljenima na algoritmima koje koristimo već godinama. Opći zaključak sudionika panela i publike bio je da umjetna inteligencija predstavlja alat koji će se neizbježno sve više koristiti u filmskoj industriji, zbog čega je od presudne važnosti njezina savjesna, odgovorna i etična primjena te kontinuirana ljudska kontrola nad njezinim korištenjem.

Vezano uz ovu temu nedavno je australska glumica Cate Blanchett predstavila novi besplatni internetski alat koji umjetnicima omogućuje da daju ili uskrate dopuštenje za korištenje svojih slika u sustavima umjetne inteligencije. Blanchett je jedna od najboljih glumica svoje generacije, a sve to je stekla glumom u nezavisnim filmovima, blockbusterima i na kazališnim daskama. Počela je kao kazališna glumica, te glumeći u nezavisnim filmovima australske produkcije, sve dok svjetsku slavu nije stekla ulogom kraljice Elizabete I. u filmu »Elizabeta« (1998.). Nakon toga, njezin filmski opus je samo rastao te se svaki puta dokazala kao nevjerojatna glumica u filmovima svih žanrova. Njezin lik i pojava na filmu su vremenom postali potvrda za dobar film, kakve god on tematike bio.

Blanchettin projekt, nazvan RSL Media, predstavljen je u Europskom parlamentu kao alat koji bi trebao pomoći u zaštiti digitalnog identiteta autora i izvođača u vrijeme sve šire primjene generativne umjetne inteligencije, izvijestio je Euronews. Svaka velika tehnološka revolucija donosi nepredvidive posljedice s kojima se teško pomiriti, a kad je riječ o umjetnoj inteligenciji, rasprava među umjetnicima više se ne vodi o tome treba li ona postojati, već o tome kako bi se trebala koristiti. Španjolski glumac Javier Bardem je u više navrata izrazio kritički stav prema ovoj tehnologiji jer, po njegovu mišljenju, ona ima golem potencijal za manipulaciju stvarnošću. Podsjetimo, Bardem je iz poznate filmsko-umjetničke obitelji (ujak mu je redatelj Juan Antonio Bardem), a studirao je slikarstvo na Escuela de Artes y Oficios u Madridu. Kao dijete nastupao je na televiziji, a na filmu od 1990. godine. Pozornost kritike i publike privukao je ulogom strastvenoga grubijana u drami »Šunka, Šunka« Bigasa Lune. Glumačku zrelost pokazao je u dramama »Prije noći« Juliana Schnabela, adaptaciji autobiografije kubanskoga pjesnika Reinalda Arenasa, i »Život je more« (nagrada u Veneciji) Alejandra Amenábara, u kojem je glumio kvadriplegičara u borbi za pravo eutanazije. Sve češće nastupajući u inozemnim ostvarenjima, svjetsku slavu stekao je tumačeći psihopatskog ubojicu u kriminalističkoj drami »Nema zemlje za starce« braće Coen, potvrdivši se kao jedan od najtalentiranijih glumaca današnjice.

Bardem se pridružio kolegici Cate Blanchett, pokretačkoj snazi projekta i njegove nove besplatne internetske platforme koja služi za označavanje pristanka pojedinca. Projekt su uz Blanchett pokrenuli Nikki Hexum, Doug Leeds i Eckart Walther. Osnovna ideja inicijative je da ljudski identitet, uključujući lice, glas, pokrete pa čak i kreativne ideje, predstavlja oblik intelektualnog vlasništva koji bi trebao biti zaštićen jednako transparentno kao i druga autorska prava. Platforma pritom nije zamišljena kao regulatorni mehanizam, već kao infrastruktura koja omogućuje jednostavno evidentiranje pristanka ili zabrane korištenja podataka. Nakon potvrde identiteta korisnici mogu odabrati jednu od tri razine dopuštenja za korištenje svojih podataka u UI sustavima: zelena (korištenje je dopušteno), žuta (korištenje je moguće pod određenim uvjetima, primjerice uz naknadu ili licencni ugovor), crvena (korištenje nije dopušteno). Umjetnici i autori sadržaja trebaju se samo registrirati kako bi potvrdili svoj identitet i naveli razinu pristanka. Cilj je stvoriti bazu podataka koju bi razvojni timovi umjetne inteligencije mogli koristiti kako bi lakše utvrdili imaju li dopuštenje za korištenje nečijeg identiteta ili kreativnog sadržaja.

Blanchett je u Europskom parlamentu predstavila projekt zajedno s američkim redateljem Stevenom Soderberghom, koji se proslavio cjelovečernjim prvijencem »Seks, laži i videovrpce« (1989.), komornom dramom kojom dominiraju dijalozi mladih protagonista o seksualnim problemima, a koja je nagrađena Zlatnom palmom u Cannesu. Na događaju su sudjelovali zastupnici, pravni stručnjaci, predstavnici kreativnih industrija i tehnoloških tvrtki, raspravljajući o odnosu umjetne inteligencije i zaštite autorskih prava. Cate Blanchett je pritom istaknula da razvoj umjetne inteligencije treba pratiti odgovarajuća zaštita temeljena na pristanku korisnika.

»Moramo pronaći put između nekontroliranog entuzijazma i rizika umjetne inteligencije, uz zaštitne mehanizme koji se temelje na pristanku i mogu se razvijati jednako brzo kao i sama tehnologija«, poručila je.

Umjetnici su se pridružili zastupnici u Europskom parlamentu Evi Maydell u raspravi s pravnim savjetnicima, filmašima, glazbenicima, zakonodavcima i čelnicima iz poslovnog sektora, tijekom koje su neki predstavnici tehnološke industrije izrazili bojazan da bi takvi projekti mogli oslabiti europski tehnološki sektor u odnosu na industrije u konkurentskim zemljama. Soderbergh je po tom pitanju bio jasan rekavši da »ovo nije zakon, nije ograničenje; to je mehanizam poticanja da se postupi ispravno, na jednostavan i elegantan način«. Govoreći o opasnostima umjetne inteligencije, Soderbergh je dodao: »Postoje mnoge stvari koje umjetna inteligencija ne može i nikada neće moći učiniti, i zato se ne bojim, no ljudima je potrebna određena usmjerenost.« Kako je istaknuto ovim povodom, put koji su utrle te velike zvijezde sada se čini jasnijim milijunima stvaratelja.