Dok milijuni radnika diljem svijeta sve teže ostvaruju pravo na štrajk, sindikalno organiziranje ili kolektivno pregovaranje, upozorenja o slabljenju demokracije više ne dolaze samo iz autoritarnih režima.

Najnoviji Globalni indeks radničkih prava pokazuje da se temeljna radnička prava ubrzano urušavaju čak i u državama koje su desetljećima slovile kao uzor socijalne zaštite. Posebno zabrinjava podatak da je Europa, tradicionalno smatrana najsigurnijim utočištem za radnike i kolijevkom socijalnog dijaloga, ove godine zabilježila najgori rezultat otkako se vodi ovo istraživanje.

Pad demokracije

Pravo na štrajk danas se krši u gotovo devet od deset zemalja svijeta, sindikati se sve teže osnivaju, a radnicima je u velikom broju država otežan pristup pravosuđu i zaštiti njihovih prava. Istodobno, stručnjaci upozoravaju na jačanje političkih i ekonomskih pritisaka koji slabe ulogu sindikata i ograničavaju mogućnost radnika da kolektivno utječu na vlastite uvjete rada.

Podaci su to Globalnog indeksa radničkih prava za 2026. godinu, koji je objavila Međunarodna konfederacija sindikata (ITUC). Istraživanje je obuhvatilo 151 državu. Autori izvješća upozorili su da se diljem svijeta bilježi sustavno slabljenje demokratskih standarda te sve snažniji utjecaj korporativnih interesa na političke odluke.

foto Davor Kovacevic

Podaci ukazuju na dosad nezabilježene razmjere ograničavanja radničkih prava. Čak 87 posto analiziranih zemalja na neki način krši pravo na štrajk, dok osam od deset država ograničava ili uskraćuje pravo na kolektivno pregovaranje. Tri četvrtine obuhvaćenih zemalja otežava ili onemogućava registraciju sindikata, što predstavlja najvišu razinu zabilježenu od početka praćenja. Istodobno, u 72 posto država radnicima je otežan pristup pravosuđu ili zaštiti njihovih prava pred sudovima.

Na samom dnu ljestvice ove su se godine našle Argentina, Bjelorusija, Ekvador, Egipat, Esvatini, Mjanmar, Nigerija, Panama, Tunis i Turska, jer se radnička prava u tim zemljama sustavno krše, a zaposlenici nemaju učinkovitu institucionalnu zaštitu.

Autori izvješća upozorili su da se radnici u sve većem broju zemalja suočavaju s nasiljem, uhićenjima, zastrašivanjem i ograničavanjem temeljnih sindikalnih sloboda. ITUC taj trend opisuje kao svojevrsni »udar na demokraciju«, u kojem se politička moć i interesi velikog kapitala sve češće stavljaju ispred zaštite radničkih i građanskih prava.

Na pogoršanje stanja u Europi upozorio je i glavni tajnik ITUC-a Luc Triangle, koji smatra da je riječ o posljedici dugotrajnog slabljenja radničkih prava i demokratskih sloboda diljem kontinenta.

– Unatoč tome što i dalje ostaje najbolje rangirana regija na svijetu, Europa je zabilježila najgori rezultat od početka objavljivanja Indeksa 2014. godine, a negativan trend traje već četvrtu godinu zaredom. Sve su izraženija ograničenja prava na štrajk, slabi socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje, a sindikalni predstavnici sve su češće izloženi pritiscima i zastrašivanju, rekao je Triangle za naš list.

Sustavne prepreke

Prema njegovim riječima, snižavanje ocjena pojedinim državama, među kojima su Francuska i Albanija, nije izoliran slučaj, nego dio šireg negativnog procesa koji zahvaća europske zemlje.

Stručnjaci pogoršanje stanja povezuju s jačanjem radikalno desnih političkih opcija, deregulacijom tržišta rada te donošenjem restriktivnih zakona koji ograničavaju sindikalno djelovanje i pravo na štrajk. Triangle je upozorio da dodatnu zabrinutost izaziva rast utjecaja krajnje desnih i antidemokratskih političkih pokreta.

– Takvi politički trendovi često se manifestiraju kroz neprijateljski odnos prema sindikatima, upravo zato što su sindikati važna snaga u obrani demokracije. Za ITUC obrana radničkih prava istodobno znači i obranu demokracije, jer su snažni sindikati jedan od ključnih stupova demokratskog društva, naglasio je.

U svijetu je danas vrlo malo država koje uspijevaju zadržati najvišu ocjenu, rezerviranu za zemlje u kojima su radnička prava dosljedno zaštićena i u zakonima i u svakodnevnoj praksi. Taj se krug posljednjih godina dodatno suzio zbog globalnog pogoršanja stanja.

Među najbolje ocijenjenim državama nalaze se Norveška, Švedska, Danska, Finska, Njemačka, Italija, Slovenija, Island i Urugvaj, koji je ostvario jedno od najvećih poboljšanja u odnosu na prethodna izvješća.

Slovenija je pritom jedina država iz neposrednog regionalnog okruženja koja se nalazi u ovoj skupini. U tim zemljama radnici mogu slobodno osnivati sindikate, učlanjivati se u njih i pregovarati o uvjetima rada bez straha od otkaza, pritisaka ili drugih oblika odmazde. Pravo na štrajk zakonski je zaštićeno i široko prihvaćeno kao legitimno sredstvo borbe za radnička prava.

Jedan od ključnih razloga njihovog uspjeha jest razvijen sustav socijalnog dijaloga. Vlade, poslodavci i sindikati u tim državama surađuju kroz pregovore i kompromis, umjesto kroz sukobe i konfrontacije. Posljedica toga su visoke stope pokrivenosti kolektivnim ugovorima, koje često prelaze 70 ili čak 80 posto zaposlenih.

Tvrdi privatnici

Hrvatska je u ovogodišnjem izvješću ocijenjena kao zemlja u kojoj se iznova krše radnička prava. To znači da su temeljna kolektivna prava formalno zaštićena, ali da se u praksi redovito pojavljuju problemi. Sindikalno je organizirano oko 20,7 posto zaposlenih, dok je kolektivnim ugovorima obuhvaćeno približno 46,7 posto radnika.

Iako zakon jamči pravo na sindikalno organiziranje, kolektivno pregovaranje i štrajk, zaposlenici se i dalje suočavaju s različitim preprekama pri organiziranju i zaštiti svojih prava na radnom mjestu.

Komentirajući položaj Hrvatske, Triangle je istaknuo kako ITUC nema dovoljno detaljna lokalna saznanja da bi mogao precizno analizirati razloge zbog kojih je Hrvatska ponovo loše ocijenjena, pa smo za tumačenje pitali Darka Šeperića, izvršnog tajnika za javne politike projekte i edukaciju Saveza samostalnih sindikata Hrvatske.

Prema njemu, glavni razlog zbog kojeg Hrvatska godinama ne uspijeva napredovati prema najvišoj ocjeni nije nedostatak zakonskih rješenja, nego njihova nedosljedna provedba. Kako je istaknuo, kada je riječ o radničkim pravima, uključujući pravo na sindikalno organiziranje i djelovanje, i dalje postoji značajan raskorak između zakonodavnog okvira i stvarnog stanja na terenu.

– Radi se o nedovoljnom stupnju vladavine prava. To je problem koji ne pogađa samo područje rada i radničkih prava, nego je prisutan i u brojnim drugim segmentima hrvatskog društva, upozorio je Šeperić.

Osvrćući se na stanje sindikalnog organiziranja naveo je kako Hrvatska slijedi trend prisutan u većini europskih zemalja, gdje sindikalna gustoća postupno opada. Razloge vidi prvenstveno u demografskim promjenama i promjenama u strukturi gospodarstva. Ipak, smatra da Hrvatska i dalje stoji relativno dobro u europskim okvirima.

– Ne možemo se uspoređivati sa skandinavskim zemljama koje imaju iznimno visoku stopu sindikalnog članstva, ali smo otprilike na razini Njemačke te znatno bolji od Francuske i gotovo svih novih članica Europske unije, rekao je Šeperić.

Kao najveću prepreku daljnjem jačanju sindikalnog organiziranja vidi odnos dijela poslodavaca prema sindikatima.

– U privatnom sektoru i dalje postoje prakse kojima se radnike, na različite načine i često prikriveno, obeshrabruje ili čak izravno sprječava u sindikalnom organiziranju, istaknuo je.

Poticaj EU-a

Govoreći o mogućim rješenjima, Šeperić naglašava kako država raspolaže nizom instrumenata kojima može ojačati radnička prava i socijalni dijalog. Podsjeća da Europska unija posljednjih godina snažno potiče države članice na promicanje kolektivnog pregovaranja, uključujući obvezu izrade nacionalnih akcijskih planova.

– Hrvatska s usvajanjem takvog akcijskog plana kasni, a upravo bi on mogao biti važan alat za jačanje kolektivnog pregovaranja i socijalnog partnerstva. Uz bolji nadzor provedbe kolektivnih ugovora i zakonska rješenja koja bi poslodavce poticala na uređivanje radnih odnosa kroz kolektivno pregovaranje, posebno je važno i obrazovanje o radničkim pravima. Pitanja radničkih prava i društveno-ekonomske uloge sindikata potrebno je konačno ozbiljnije uključiti u obrazovni sustav. Istodobno, sindikatima treba omogućiti pravo pristupa radnicima, osobito u poduzećima u kojima se primjenjuju kolektivni ugovori koje su upravo sindikati potpisali, istaknuo je Šeperić.

Slabljenje demokratskih načela loše za sindikate i radnike

Luc Triangle je upozorio na tri ključna trenda koja bi mogla dodatno ugroziti položaj radnika u svijetu: sve češće proganjanje i kriminalizacija sindikalnih čelnika, rastuća uporaba digitalnog nadzora i umjetne inteligencije za praćenje i obeshrabrivanje sindikalnog organiziranja, te isključivanje sindikata iz procesa reforme radnog zakonodavstva i oblikovanja javnih politika.

– Šire gledano, svjedočimo globalnom slabljenju demokratskih načela. U svim dijelovima svijeta povećavaju se ograničenja slobode izražavanja, prava na okupljanje i pristupa pravosuđu. Borba za radnička prava neodvojiva je od borbe za demokraciju, rekao je.

Prema njegovim riječima, jedan od ključnih prioriteta ITUC-a u narednim godinama bit će jačanje demokratskih institucija i socijalnog dijaloga kako bi radnici imali stvaran utjecaj na donošenje odluka koje oblikuju gospodarstvo i društvo.

– Kako bismo se suočili s rastućim nejednakostima, potrebno je započeti s preraspodjelom moći. Samo tako možemo osigurati da glas radnika bude ravnopravno zastupljen u donošenju odluka koje utječu na njihov život i rad, zaključio je Triangle.