Remek-djelo nijemog filma, »General« Bustera Keatona iz 1926., ove godine slavi stoti rođendan. Ova velika obljetnica iznjedrila je i jednu zanimljivu ideju – riječko Art-kino i Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca zajedničkim snagama, u sklopu Riječkih ljetnih noći, organiziraju posebno filmsko-glazbeno događanje na otvorenom: projekciju »Generala« na igralištu Ekonomske škole Mije Mirkovića, uz glazbenu pratnju uživo u izvedbi Riječkog simfonijskog orkestra pod dirigentskim vodstvom Karla Hubaka.

Orkestrirano kino, jedinstven spoj nijemog filma i koncertnog iskustva, bit će održano 1. srpnja u 21 sat. Bit će to prilika da pogledamo jednu od najpoznatijih i najutjecajnijih komedija u povijesti filma. Ovaj legendarni nijemi klasik spaja spektakularne akcijske scene, nevjerojatnu fizičku spretnost i prepoznatljiv Keatonov humor u nezaboravnu avanturu smještenu u vrijeme Američkog građanskog rata. Snimljen u vrijeme kada je nijemi film dosezao svoj umjetnički vrhunac, »General« prati nespretnog, ali neustrašivog strojovođu Johnnyja Graya (Buster Keaton), koji tijekom rata kreće u potragu za svojom lokomotivom i voljenom djevojkom. Film je inspiriran stvarnim događajem, odnosno memoarima »Velika potjera za lokomotivom« bivšeg sjevernjačkog vojnika Williama Pittengera iz 1889. godine, a danas se smatra jednim od najuspjelijih ostvarenja nijeme ere.

Nijemi film, nastao potkraj 19. stoljeća u zapadnoj Europi i Sjedinjenim Američkim Državama, u najširem smislu označava svaku filmsku snimku koja u sebi ne sadrži audiosnimku. Javno izvođenje takvih filmova bilo je često glazbeno praćeno. Tehnologija snimanja i reprodukcije zvuka je postojala prije nastanka prvih filmova krajem 19. stoljeća. Ipak sve do 1920-ih godina nisu postojale prikladne metode sinkronizacije vizualnog i zvučnog zapisa na filmskoj vrpci. Stoga su, uz pojedine eksperimentalne izuzetke, svi dotada snimljeni filmovi u pravilu bili nijemi. To je razdoblje bilo poznato kao era nijemog filma – i završila je 1927. godine kada je proizveden i prikazan »Pjevač jazza«, prvi komercijalno distribuirani zvučni film. Unatoč tome što su u filmu samo neke scene ozvučene, te premda to nije prvi takav slučaj, u povijesti je ostao zabilježen kao prvi zvučni film te početak nove tehnološke i umjetničke ere.

Kako bi ispričali priču i nadomjestili nedostatak zvuka, rani su filmaši koristili specifične elemente: međunatpise -tekstualne ekrane s dijalozima ili objašnjenjima radnje umetnute između filmskih kadrova, glazbenu pratnju – projekcije su uživo pratili pijanisti, orguljaši ili čitavi orkestri kako bi pojačali dramatičnost i ugođaj u dvorani, dok je u vizualnom izričaju naglasak bio na izražajnoj mimici, gestikulaciji glumaca i scenografiji. Nijemi film je naziv za svaki neozvučeni film, što implicira i djela za koja su autori predvidjeli zvučnu pratnju: orkestralnu, s gramofona i slično, a ponekad i za one »primitivno« ozvučene u nijemom razdoblju. Naziv je to i za razdoblje u povijesti filma: od otkrića kinematografskog načina prikazivanja filma (projekcija filmova braće Lumière 1895.) do pojave tehnike zvučnog filma 1927. godine. Kako navodi Filmska enciklopedija, u širemu povijesnom, estetičkom i tehnološkom smislu tome pripadaju i oni nijemi filmovi koji su snimljeni u prijelaznom periodu između 1927. i 1930. godine kad praktički prestaje komercijalna proizvodnja nijemih filmova. Inače, snimanje potpuno nijemih filmova dijelom se zadržalo još u amaterskoj produkciji (zbog nedostatka tehnike ozvučenja), rjeđe u rodu eksperimentalnog filma, a ponekad (zbog oskudice sredstava) i na pojedinim filmskim školama te u dokumentaciji.

Iako po izlasku nije ostvario očekivan uspjeh, desetljećima kasnije nove su kritičarske generacije prihvatile »Generala« ne samo kao najbolji film iznova otkrivenog genija Bustera Keatona, nego i kao jedan od najboljih filmova svih vremena. Ova se kultna nijema komedija ističe Keatonovim virtuoznim fizičkim humorom, precizno osmišljenim akcijskim scenama te impresivnim i po život opasnim kaskaderskim izvedbama koje su nastale bez pomoći suvremenih specijalnih efekata. Premašivši sve budžete produkcije, u »Generalu« se nalazi i najskuplja scena u povijesti nijemog filma – spektakularno rušenje lokomotive preko mosta, snimljeno u jednom jedinom kadru.

Projekcija uz živu orkestralnu pratnju vraća filmu dio izvornog iskustva gledanja kakvo je publika doživljavala u kinima dvadesetih godina prošlog stoljeća. U interpretaciji Riječkog simfonijskog orkestra, Keatonova bezvremenska filmska avantura dobit će novu dimenziju u susretu filmske i glazbene umjetnosti. U ovom američkom filmskom stogodišnjaku uz Bustera Keatona glume Marian Mack (Annabelle Lee), Glen Cavender (satnik Anderson), Frederick Vroom (južnjački general), Charles Smith (Annabellin otac), Frank Banes (Annabellin brat), Joe Keaton, Mike Denlin i Tom Nawm.

Podsjetimo ukratko na radnju filma: za Američkog građanskog rata Johnnie Gray se želi priključiti vojsci Konfederacije, no na regrutaciji ga odbiju smatrajući da će biti korisniji u svojoj struci, kao vlakovođa. To izaziva prezir njegove djevojke i njezine obitelji, ali će se Johnnieju ipak pružiti prilika da pokaže svoju sposobnost i hrabrost. Sjevernjački diverzanti otmu njegovu lokomotivu po imenu »General«, a s njom i ondje slučajno zatečenu djevojku. Johnnie ih slijedi drugom lokomotivom, prodire u sjevernjačke redove, spasi djevojku i na »Generalu« se probija prema južnjačkim snagama. Budući da je saznao za vojne planove sjevernjaka, omogućuje južnjacima da ih osujete te kao nagradu dobiva odoru i djevojku.

Zasnovana na istinitom slučaju kad je južnjak, vlakovođa Andrews, ostvario sličan pothvat, radnja se filma pretežito odvija kroz dvije simetrično komponirane vožnje vlakom, potjeru za sjevernjacima i povratak južnjacima.

Ovako o »Generalu« u Filmskom leksikonu piše filmolog Ante Peterlić: »U osnovi akcijski ratni film, i to u formi filma potjere, s karakterističnom Keatonovom temom vezanosti čovjeka i stroja, za razliku od nekih drugih njegovih filmova, nema izvor komičnih efekata toliko u junakovim poteškoćama ovladavanjem strojem, koliko u virtuoznom, ali na granici mogućega, gospodarenju strojem: Johnnie se uspješno suočava s tračnicama, vagonima, mostovima, balvanima, drugim vlakom i vojskom te svojom hladnokrvnom superiornošću ironijski i parodijski transcendira svijet tehnike i ratovanja mjestimice stvarajući dojam da događanje nije izmišljeno tek kao povod za gegove. Film iznimno izbalansiranoga razvoja radnje i ritma, izdvaja se i funkcionalnom kompozicijom kadrova kojima se dinamiziraju zbivanja, ali i učvršćuje duh tzv. mehaničkog slapsticka; više od 80 kadrova vlaka u kretanju prikazano je izrazitim vertikalnim i horizontalnim kompozicijama koje se u montažnim prijelazima dramatično ‘sijeku’. Također je vrlo funkcionalno upotrijebljen krajolik kao pozadina događaja, a ta crta realističnosti pridaje zbivanjima i dimenziju apsurdnosti, u čemu se nalazila i komponenta Keatonove modernosti. Jedan od njegovih najuspjelijih filmova, od onih je po kojima Keaton u autorske kritike konkurira Chaplinu, ali i onih po kojima se od Chaplina najviše razlikuje.«

Mnogi povjesničari film »Generala« uvrštavaju među najuspjelije nijeme filmove, a također i među najuspjelije ratne, odnosno s temom iz Američkog građanskog rata. U anketama svjetskih kritičara u časopisu Sight & Sound 1972. i 1982. izabran je među 10 najboljih filmova svih vremena, a ranije, 1967., među deset najboljih komedija. Kuriozitet je da je isti vlak Keaton ranije upotrijebio u filmu »Naše gostoprimstvo« iz 1923. godine. Novo prikazivanje filma 1962. bilo je popraćeno aklamacijom.