U trinaest godina djelovanja Oporavilište za morske kornjače u Malom Lošinju, uz ono u Puli jedino takve vrste u Hrvatskoj, nikada nije bilo toliko opterećeno kao ove godine. Mateja Zekan Lupić, koja je u oporavilištu od njegova svečanog otvaranja kao izdvojenog objekta Instituta za istraživanje i zaštitu mora Plavi svijet, te Ana Halovanić koja se timu pridružila nedavno, svakodnevno brinu o katkad i dvoznamenkastom broju pacijenata. Riječ je uglavnom o glavatim želvama, najzastupljenijoj vrsti morskih kornjača u Jadranu. U našem moru žive i sedmopruga usminjača te zelena želva, no one su znatno rjeđe, a u lošinjsko oporavilište dosad nisu bile dopremljene.

Na dan razgovora, kroz oporavak je prolazilo jedanaest jedinki, dobar dio njih u posljednjim danima boravka u ovoj svojevrsnoj bolnici za kornjače, uoči povratka u more. U međuvremenu, 21. svibnja, kada se obilježava Europski dan ekološke mreže Natura 2000, čiji je cilj zaštita ugroženih vrsta i stanišnih tipova Europske unije, u more je vraćena uspješno oporavljena mlada glavata želva nazvana Bart.

Foto Bojan Purić

– Na oporavku moraju biti dok im se ne oporavi metabolizam. Kako smo postepeno zagrijavali vodu u njihovim bazenima, sada je moramo malo hladiti, tako da razlika u temperaturi vode u bazenu i u temperaturi mora u trenutku povratka ne bude veća od tri stupnja. Za male jedinke, volimo pričekati malo duže jer one nemaju toliko vlastitih rezervi, dok velike kornjače, poput one koju smo u more pustili krajem travnja, imaju rezerve i bez posljedica mogu još tjednima ništa ne jesti, objašnjava Mateja Zekan Lupić.

Cvita – doživotni invalid

Od jedanaest kornjača, više od pola ih je u oporavilište došlo uslijed pothlađenosti, izazvane višednevnom jakom burom u ožujku i travnju.

– Pothlađenima postupno podižemo temperaturu vode. Ako su došle s temperature mora od 13 stupnjeva, temperaturu vode u bazenu svaki dan dižemo za dva do tri stupnja. Da bi se metabolizam oporavio, moraju se ugrijati. Ako je slučaj kritičan, temperaturu dignemo i do 24 stupnja, a ako nije, dosta je i 20 stupnjeva, što je dovoljno za apsorbiranje infuzijskih otopina za rehidraciju, dok ne krenu jesti i ne postanu aktivnije. Pothlađenima ne treba neki dugotrajan oporavak. Naravno, mnogo kornjača je jaku buru preživjelo u moru. Obično, kada temperatura mora padne ispod 13 stupnjeva, kornjače postaju letargične. Ovo su sve manje kornjače, koje nemaju dovoljno vlastite rezerve, snage da se, kada su valovi visoki, vrate niže i nastave hibernaciju. Većinu zime provedu na morskom dnu, s tim da svakih sedam do osam sati moraju izaći na površinu po zrak, s tim da neke ne mogu zaroniti toliko duboko te provode vrijeme na desetak metara dubine što ih čini podložnijima valovima. One koje borave na dnu, tu su u sjevernom Jadranu, na dubini od 50 do 70 metara. Zato im je sjeverni Jadran dobro mjesto za prezimljavanje, jer je dubina za njih optimalna. Zapadna strana otoka Lošinja za njih je idealna, iako ih sve češće nalazimo i uz istočnu obalu otoka, ističe Zekan Lupić, Riječanka koja je poslom došla na Lošinj i trajno ostala na otoku.

Posebna je priča jedna od kornjača, nazvana Cvita, dopremljena u ožujku prošle godine.

Foto Bojan Purić

– Ona je tu kao doživotni invalid, bez prednjih peraja, kaže Ana Halovanić, prepustivši nagađanjima moguće uzroke invaliditeta; to je moglo biti zapetljavanje u neki otpad bačen u more ili uslijed udara plovila. Kako god bilo, rane su po dolasku u lošinjsko oporavilište već bile posve zarasle, a zbog nemogućnosti samostalnog života u prirodi, ostatak života Cvita će provesti u kontroliranim uvjetima oporavilišta ili akvarija.

Severina puna rakova vitičara

Najnovija pridošlica u oporavilištu nazvana je – Severina. Stigla je, naime, dan nakon vrlo dobro posjećenog koncerta splitske pjevačice u Malom Lošinju, pa je dobila njeno ime. Lošinjsku Severinu muči kronična iscrpljenost, ima poremećaj plovnosti i ne može zaroniti, a na sebi ima veliki broj rakova vitičara, organizama koji se ne kreću sami, već se hvataju na kornjače, plutajuće komade drveta ili drugdje, a onda se hrane tako da dohvaćaju hranu kroz rupice.

Foto Bojan Purić

– Ako ih kornjača na sebi ima mnogo, to je znak da nije dovoljno aktivna. Kornjačama neke vrste vitičara mogu stvoriti ozljede, a od njih se ne mogu obraniti, eventualno ih mogu ostrugati o neku stijenu, upozorava Zekan Lupić, a mlađa kolegica dodaje da najveća opasnost nastupa zalijepi li se vitičar na oko ili nosnicu kornjače. Uz Cvitu i Severinu, »posadu« oporavilišta čine još Knuckles, Maja, Živa, Ema, Marla, Olive, Palma i Ester. Ponekad nose imena ljudi koji su ih pronašli, a u drugim slučajevima riječ je o trenutnoj inspiraciji. Neka od imena odaju činjenicu da programe Plavog svijeta pohađaju studenti iz SAD-a. Suradnja s američkom organizacijom School for Field Studies posljednje dvije godine diktira tempo Institutu i neizravno čini Lošinj fakultetskim mjestom. Ovaj program ujedno predstavlja glavni izvor posjetitelja oporavilišta, dok trenutno posjet ostalih namjernika nije predviđen, ali ne znači da će tako ostati i u budućnosti. I kada je oporavilište otvoreno, ono je, kao objekt Jadranke, između hotela Aurora i Vespera poviše Veloga žala, imalo i ulogu sadržaja za turiste zainteresirane za morsku biologiju.

Usprkos činjenici da i taj uređaj jednoga dana postaje otpad u moru, u znanstvene svrhe, neke od kornjače prije vraćanja u more bivaju opremljene odašiljačima, koji emitiraju podatke u trenucima kada kornjača dolazi na morsku površinu, a time je omogućeno praćenje kretanja jedinki i donošenje zaključaka o njihovim migracijama morem. Prije postavljanja odašiljača, s određenog dijela oklopa brusnim papirom se uklanja površinski sloj keratina, da odašiljač ne bi otpao, a onda ga se lijepi epoksi ljepilom.

– Pratimo jednu kornjaču koja je puštena lani, krenula je prema Puli, prezimila blizu Ancone i sada je kod Savudrije. To je neobično, jer u pravilu tamo odlaze tek ljeti, no ova je očito malo drukčija, ističe Ana Halovanić. Neki odašiljači opremljeni su baterijom, a drugi malim solarnim pločama. S manjih kornjača, kako rastu, odašiljači obično prije otpadnu, dok na većima rade i po godinu, godinu i pol.

Kilo ribe za desetak jedinki

Oklop glavate želve raste u pravilu najviše do 110 cm duljine, s tim da i one koje su dosegle spolnu zrelost, u dobi od 20 do 25 godina, kada im je oklop duljine 70 do 75 cm, nastavljaju dalje rasti. Upravo ih relativno spor ulazak u spolnu zrelost čini ugroženom vrstom jer ih u prvih dvadesetak godina života mnogo strada. Mesojedi su; hrane se račićima, meduzama, rebrašima, dakle onim organizmima koji se kreću sporo. Morsku travu pojedu jedino slučajno, primjerice dok se nastoje domoći morskih konjica kao hrane. Ribe u prirodi ne jedu, jer ih ne mogu uloviti, ali ih zato imaju na jelovniku kada su u oporavilištu jer su hranjivije i to kornjačama pospješuje oporavak. U analizi izmeta, pojavljuju se komadići plastike, prvenstveno prozirnih plastičnih pakiranja za jednokratnu uporabu. U oporavilištu, na desetak kornjača dnevno se potroši oko jednog kilograma ribe, pa to ne predstavlja tako veliki trošak, kao što je to s održavanjem opreme, filtera i grijača kojima šteti morska voda iz bazenčića. U sezonama poput ove, glavni problem predstavlja nedostatak kapaciteta jer oporavilište ima pet većih rehabilitacijskih bazena od 1200 do 1400 litara, pa se koriste i pomoćna rješenja poput kadica i većih lavora.

– Veličina bazena u koji ćemo smjestiti kornjaču ovisi o njezinu zdravstvenom stanju. Iscrpljene jedinke ne stavljamo odmah u duboku vodu, nego u vrlo plitku, tek do razine nosnica, te ih prekrivamo vlažnim ručnikom. Sve dok kornjača ne može sama držati glavu iznad površine, ne premještamo je u dublji bazen. Zbog velikog broja životinja koje su trenutno na skrbi, svima im, nažalost, ne možemo osigurati idealne uvjete, ističe Zekan Lupić.
U rješavanju tog problema pomoglo bi ostvarenje dugo planiranog novog centra »Plavog svijeta«, na predjelu Velopin u Malom Lošinju, u desetljećima zapuštenom objektu čiji je posljednji korisnik bio Dom JNA. S tom idejom osnovan je, s Gradom Malim Lošinjem, Institut za more kao nova pravna osoba, ali najviše zbog financijskih razloga, ostaje posve nejasno kada će, i hoće li, ova ideja biti ostvarena.