Ušata (Oblada melanura, Linnaeus, 1758) je riba iz porodice ljuskavki (Sparidae). Tijelo joj je ovalno, bočno spljošteno, izrazito gipko i hidrodinamično. Brz je i okretan plivač čemu znatno pridonosi i razvijena repna peraja.

Oko joj je upadljivo veliko, a ljuske sitne. Usta su joj malena i kratka, a donja čeljust strši pred gornjom.

Premda ima relativno nerazvijeno zubalo, silovito nasrće na sve što se kreće.

Spada u red proždrljivih i vrlo grabežljivih riba. Po leđima je kobaltnomodre boje, dok prema trbuhu prelazi u srebrnkasto-bijelu.

Uzduž tijela se nazire niz tamnijih prugica. Bočna crta je izražena kao i crno sedlo na korijenu repne peraje. Naraste do dužine od 30 centimetara i težine od 0,60 kilograma, dok prosječni primjerci teže oko 0,10 kilograma.

Spolnu zrelost postiže između druge i četvrte godine života, a mrijesti se u lipnju i prvoj polovici srpnja.

Maksimalna starost koju može doživjeti je 11 godina.

Ušata je riba jata, ali je možemo sresti i kao samotara.

Premda se najčešće zadržava na dubinama od 7 do 30, možemo je naći čak i na 70 metara dubine. Nalazimo je duž cijele Jadranske obale, no najučestalija je oko obala vanjskih otoka. Uspješno se može loviti na lovištima Podvelebitskog kanala, oko unutarnjih otoka i obala Istre.

Često se zadržava na vanjskim stranama lukobrana, a zna zaći i u lučice.

Ipak, pravo stanište joj je nad hridinastim dnima obraslima posidonijom. Drži se sredine dna, premda često dopliva i pod samu površinu. Danju je povučena od obale, no noću joj prilazi. Zimi je, kao i većina ribe, u dubljim slojevima mora, dalje od obale.

Često se zna strelovito povući u škrape i rupe u samom kraju bježeći pred gofom ili zubacem, svojim najljućim neprijateljima.

Ušate svoju hranu traže na rubovima morskih struja ili u samom kurentu. Ukoliko strujanje nije izraženo, tada intenzivno krstare, pa putujući paralelno s linijom obale pročešljavaju svoje lovno područje. Nakon što dosegnu krajnju točku jednog smjera, vraćaju se istim putem

natrag.