Piše: Nino GRUDIĆ

Lov ribe udicom na plovak ribolovna je disciplina koja se lovi s tri osnovne tehnike ribolova:

– Lov direktašima, kratkim, do 5 metara, i dugim, do 11 metara

– Ribolov polagaljkom , tzv. štekom)

– Ribolov štapovima s rolom, Match i Bolognese tehnike.

Bolognese je zapravo naziv specijalno dizajniranog teleskopskog ribolovnog štapa namijenjenog za ribolov sa ribičkom rolom, fiksno montiranim plovkom i otežanjem, te udicom na kraju strune, odnosno, ribolovnog sistema pri čemu se ovaj naziv ustalio za tehniku ribolova na ovaj način.

Ova tehnika koristi se za ribolov raznih vrsta riba.

Dugi štapovi i montaže s fiksnim plovkom omogućuju plasiranje mamaca na željenoj dubini, a tada zaustavljanjem sistema, tzv. štopanjem, na hranjenoj poziciji ili jednostavno puštanjem da kurenat nosi ješku preko nje, gdje očekujemo griz ribe.

Ova opremom pristupačna, montažom jednostavna i tjelesno slabo zahtjevna tehnika, može se primjenjivati osim na tekućicama i jezerima, u zadnje vrijeme sve više i na moru.

Ipak valja naglasiti da svaka promjena vode u kojoj se lovi zahtjeva i poprilične varijacije na temu.

U svakom slučaju bolognese je vrlo prihvaćena tehnika i kod rekreativaca i kod natjecatelja, pa se može reći i da je među plovkarošima najraširenija tehnika ribolova.

Kod nas morski ribiči koriste bolognese tehniku za ribolov s obale, ali nažalost još uvijek prilično zaostaju u upotrebi pribora i alata za kontinentalcima.

Prije nego je u Sjevernoj Americi 1870. godine, konstruirana prva ribička rola, slična onima koje danas poznajemo, ljudi su lovili štapovima na kojima je bila vezana fiksna ribolovna struna.

Bili su to štapovi od drveta, trske ili bambusa, koji su bili limitirani svojim svojstvima, osobito daljinom na kojoj se može loviti, što je predstavljalo veliki hendikep na rijekama jer nisu mogli plasirati mamac na mjesta gdje je bila riba.

Tako je 1933. godine skupina ribolovaca, Vigaroni, Bisi i Paolucci, iz talijanske pokrajine Emilie, u okolici grada Bologne, došla je na ideju da na štap od trske, na čijem je vrhu, zbog čvrstoće, bio ukomponiran bambus, montiraju nekoliko vodilica što je znatno poboljšalo karakteristike pribora i omogućilo bolji ribolov.

U to je doba to izazvalo ribolovnu revoluciju jer je vrh tehnologije bio dvodijelni štap s vodilicom na vrhu i možda još jednom na sredini štapa.

Primjenom novih materijala u ribolovnoj industriji, osobito stakloplastike, koja je svojim svojstvima poboljšala brojne karakteristike štapa, konstruirani su prvi teleskopski štapovi na koje su dodane vodilice, pa tako francuska tvrtka Lerc, točnije ‘Canne a peche Lerc’, krajem 1950-ih godina, prva u svijetu izbacuje na tržište teleskopski štap s vodilicama, odnosno bolognese štap.

Međutim Talijani su se, ipak, uspjeli izboriti da mu naziv ostane po njihovom izvornom modelu i naravno, sve to uspješno komercijalizirati.

Daljnjim razvojem industrije i primjenom novijih materijala, osobito grafita, razvijeni su štapovi kakve danas imamo.

Danas su bolognese štapovi s potpisom Lerc vrlo vrijedni kolekcionarski predmeti.

U početku je tvrtka Lerc radila štap u dvije dužine 4,70 i 5,40 metara, a kasnije i ostale.

Inače prvi štapovi s vodilicama datiraju iz drevne Kine.

Imali su drveni kotur i vodilice, ali ne u ovakvom obliku kakav danas znamo.