Matija Svoren je ribolovac koji je uspio uloviti ribu kojoj se ni u snu nije nadao. Pošao je loviti orade, a ulovio je psa. Evo kako je to bilo:

– Početak je srpnja.

Na more sam stigao na Pag, u Mandre, s vrlo skromnim planom za ribolov: malo ribolova, puno gledanja u horizont i, ako se posreći, možda koja orada.

Prvog jutra sam otišao ravno u ribarnicu po ješku.

Rekao sam trgovcu da mi treba nešto za ribolov, razmijenili smo koju ribolovnu mudrost, a ja sam škrto naručio samo jednu svježu lignju.

– Ako je za ribolov, onda je besplatno – velikodušno je rekao mladić-trgovac.

A te večeri se pokazalo da je to bila samo jedna, ali vrlo vrijedna lignja – priča nam Matija.

– Otišao sam na osamljeni dio obale, nekoliko kilometara sjeverno od mjesta.

Narezao sam lignju na trakice i naješkao sistem za oradu.

Udica veličine 1, klizno olovo od 80 grama, dva štapa zabačena na oko 20-25 metara dubine i pozicioniranje za nesmetano gledanje u plavi horizont.

Od 19:00 do 22:30 se nije događalo, ali ama baš ništa.

A onda se na jačem štapu, dužine 390 centimetara i težine bacanja od 80 do 150 grama, prsten za indikaciju ugriza brzo i odlučno podignuo.

Odmah sam snažno kontrirao, no u početku nije bilo jakog otpora pa sam pomislio da je nešto sitnije – nastavlja Matija.

– Riba je, međutim, očito plivala prema obali. Nakon nekoliko trenutaka štap se savio i postalo je jasno da je ulov ozbiljniji.

Borba je trajala oko dvije minute.

Kad se riba približila plićaku, ugledao sam morskog psa dugog otprilike jedan metar.

Odmah vadim noge iz plićaka.

Jedva sam ga nasukao na obalu.

Žena i djeca, koji su desetak minuta ranije stigli kako bi me otjerali kući, gledali su u nevjerici. Morski pas se bacao po obali, a svaki moj pokušaj da ga uhvatim dočekivao je na zub.

Kad se napokon malo smirio, uspješno vadim udicu otkrivajući koliko je to tvrd orah, i vičem da me fotografiraju.

Nakon nekoliko minuta ga puštam, nakon čega zmijskim pokretima nestaje u mrklom moru. Nisam ga nažalost, izvagao.

Nisam se čak ni sjetio da imam vagu.

Bilo mi je nekako bitnije da ga što prije vratim u more.

Eto, sada znate što možete očekivati kada vam u ribarnici poklone lignju – ispričao nam je Matija Svoren.