Foto Matea Jurčić
Riječ je o predstavi u režiji i po konceptu Marcele Serli, a postavlja se u koprodukciji s CSS Teatro Stabile di Innovazione del Friuli Venezia Giulia i Teatri Stabil Furlan iz Italije
povezane vijesti
Posljednja premijera HNK-a Zajc ove sezone bit će “Mio figlio cammina solo un po’ lentamente (Moj sin samo malo sporije hoda)” Ivora Martinića u izvedbi Talijanske drame 13. lipnja, najavljeno je u srijedu.
Riječ je o predstavi u režiji i po konceptu Marcele Serli, a postavlja se u koprodukciji s CSS Teatro Stabile di Innovazione del Friuli Venezia Giulia i Teatri Stabil Furlan iz Italije.
Kako je na konferenciji za medije istaknula intendantica Dubravka Vrgoč, protekla sezona riječkoga HNK bila je prilično bogata i uspješna.
”Puno smo se naradili i doista čestitam svim našim ansamblima, a posebno Talijanskoj drami na velikim izazovima i uspjesima koje smo imali s koprodukcijskim projektima”, rekla je Vrgoč.
Ova predstava nastaje kao koprodukcijska na tragu prošlih, u suradnji s Teatro stabilo di Veneto iz Venecije i Teatro Fondazione Emilia Romagna, navela je intendantica. Istaknula je da je osobno vezana uz ovaj tekst, jer je praizvedbu doživio u ZKN-u u vrijeme dok je ona vodila to kazalište.
Redateljica Marcela Serli navela je da se u predstavi govori o disfunkcionalnoj obitelji, a takve su većina. Takva priča povezuje dvije kulture, talijansku I hrvatsku, na intimnoj, obiteljskoj razini, dodala je.
Autor glazbe je Enza de Rose, scenografije Ivan Botički, a kostima Karla Kučić. Nastupaju Rita Maffei, Massimo Somaglino, Elena Brumini, Serena Ferraiuolo, Giuseppe Nicodemo, Mirko Soldano, Leonora Surian Popov i dr.
Predstava je snažan obiteljski portret ispunjen smijehom, svađama i tvrdoglavom ljubavlju. U uobičajenom kućanstvu priprema se rođendanska zabava jer Branko puni 25 godina.
Oko njega su majka koja nikad ne odustaje, tihi otac, sestra puna života i baka koja zaboravlja sve – osim potrebe za ljubavlju. Između oštrih dijaloga i trenutaka dirljive nježnosti, svakodnevni život postaje istovremeno poetski i groteskni.
Bolest, invaliditet i strah od starenja isprepliću se s jednostavnim, univerzalnim željama: biti viđen, biti odabran, biti voljen, ističe HNK Zajc.
